StoryEditor
KulturaNEDAVNA SMRT HRVATSKOG LEGIONARA U AFGANISTANU PODSJETILA NA JEDNU KNJIŽEVNU ZVIJEZDU KOJA JE NOSILA SMEĐU UNIFORMU PRIJE GOTOVO STOTINU GODINA

I Tin Ujević je prisegnuo Legiji stranaca, tajio je to do kraja života

Piše PSD.
20. studenog 2011. - 20:36

Kad se spomene ime Tina Ujevića, reakcija je uvijek ista: boem i pjesnik. Manje je poznato da je najveći hrvatski pjesnik u svojim ranim dvadesetim godinama, uoči Prvog svjetskog rata, u javnosti bio poznat isključivo kao politički aktivist.

S 23 u Legiju

 Tin je brzo digao ruke od politike i vojske...

Prvo glasni starčevićanac, zatim još glasniji borac za ujedinjenje južnoslavenskih naroda, i to “terorom i požarom”, krajem Prvog svjetskog rata, kojega je najveći dio proveo u Parizu, doživljava potpun psihički lom i vraća se u Hrvatsku. Nakon toga politiku će prezirati i ozbiljno se posvetiti poeziji, njegujući kult o sebi kao boemu.

No, u svojoj političkoj epizodi Tin Ujević četiri je mjeseca bio pripadnik francuske − Legije stranaca! Pristupnicu je potpisao u Parizu 17. kolovoza 1914., mjesec dana nakon 23. rođendana i tri tjedna nakon početka Prvog svjetskog rata. Razlozi njegova ulaska u Legiju stranaca nisu bili ni financijski ni pustolovni: kao istaknuti borac za južnoslavensku stvar koji prima srpsku stipendiju, u Legiju se prijavio kako bi se za tu stvar i doslovno borio.

Pristupnicu je potpisao zajedno s prijateljem i pripadnikom velikosrpske Crne ruke Vladimirom Gaćinovićem, a ideja je bila iskrcavanje dobrovoljaca na dalmatinsku obalu, gdje bi digli oružanu pobunu protiv Austrije.

Ujević je u vrijeme prije Prvog svjetskog rata vrlo blizak Crnoj ruci. Iako ne postoje dokumenti koji bi dokazali da je bio i član, očito je bio čovjek na kojega se računalo. Držao je borbene govore, pisao političke pamflete u kojima je Srbiju nazivao južnoslavenskim Pijemontom i više je puta zbog svoje političke aktivnosti završio u zatvoru, u kojima je do tada ukupno već proveo šest mjeseci.

Godine 1912. Tin u Beogradu provodi šest mjeseci jer je kao politički subverzivan tip prognan iz Hrvatske. Tih je dana upravo on politička veza radikalnim revolucionarima okupljenima oko Mlade Bosne, čak je i Gavrilo Princip dolazio u Beograd kako bi se sastao s njim, sigurno ne zbog kavanskog druženja!

Ujević je i prije progonstva iz Zagreba imao niz tajnih susreta s budućim poznatim atentatorima Bogdanom Žerajićem i Lukom Jukićem. Potonji, koji će 1912. u Zagrebu pokušati atentat na povjerenika Cuvaja, najvišu austrijsku vlast, neposredno prije toga boravio je u Beogradu – kod Tina Ujevića. Osim što je spavao kod njega, Jukić je kod Tina došao nabaviti oružje!

Je li mu ga dao Tin ili netko drugi, ostalo je nepoznato, ali je kasnija istraga K&K monarhije pokazala da je Jukić oružje nabavio u Beogradu. Ozbiljno preplašeni Cuvaj nakon toga šalje u Dalmaciju strogo povjerljivo izvješće sa zahtjevom da se August Ujević stavi pod najstroži neprimjetan redarstveni nadzor, iako je on još u Beogradu.

S takvom političkom biografijom Ujević potkraj 1913. odlazi u Pariz, ali opet preko Beograda, gdje provodi dva tjedna u političkim dogovorima i u osiguravanju stipendije srpske vlade za svoj pariški rad. Politički angažman Tinu nije dovoljan, on želi konkretnu borbu, a ta se nudi u Legiji stranaca! U suradnji sa srpskim obavještajnim službama, Legija stranaca početkom rata priprema kontingent slavenskih legionara koje planira ubaciti u Dalmaciju kako bi pokrenuli ustanak i olakšali silama Antante slom Austro-Ugarske.

Ujević nije tek pijun u ovoj vojsci, sa svojim tekstovima i zatvorskim stažem jedan je od vrlo bitnih ljudi. Brod na kojemu je Tin Ujević isplovio je iz Toulona prema Otrantu i prvi mu je zadatak blokada ulaza u Jadransko more. Tu Gaćinović i Ujević, dva ratna druga, bivaju razdvojeni, i dok prvi ordinira po Jadranu, čak sudjeluje u neuspješnom desantu na Vis, Ujević provodi mirnije dane.

Pogodak torpedom

Prekomandiran je na torpiljarku koja je dobila zadatak da čeka pred Bokom kotorskom. Njegov je brod pogođen torpedom, a Tin Ujević je među ranjenicima, dobio je potres mozga. Neki će upravo tom ranjavanju pripisati njegov psihički slom koji će se dogoditi tri godine poslije.

Plan iskrcavanja u Dalmaciji zakomplicirao se: sile Antante tih su dana u intenzivnim pregovorima s još uvijek neutralnom Italijom da im se pridruži – što će Italija i učiniti u travnju 1915. godine – pa se plan Dalmacija odgađa kako se buduća saveznica Italija ne bi uvrijedila, jer oni imaju aspiracije na taj dio Balkana i smatraju ga svojim.

Mladi revolucionar Ujević, željan “požara i terora”, dosađuje se na crnogorskom primorju, da bi zatim kao prevoditelj, sad već s podoficirskim činom, bio upućen na Cetinje, gdje za “Dnevni list” piše više borbenih propagandnih članaka. Onaj naslovljen “Čiji je Trst” naljutit će Talijane i završiti Tinovu crnogorsku novinarsku karijeru, ali će zainteresirati Frana Supila, nakon čega počinje Ujevićeva suradnja sa Supilom i Trumbićem u osnivanju Jugoslavenskog odbora.

Boravak u Cetinju nazvat će teferičem, a dobrovoljci na francuskim brodovima koji čekaju iskrcavanje i ustanak u Dalmaciji sredinom listopada doživjet će veliko razočaranje: brodovi su napustili Jadran kako se ne bi zamjerili još uvijek neutralnoj Italiji.  Kao nagrada obećani su im rovovi na zapadnom ratištu.

Ujević, kojega nije zanimao rat kao takav, nego oslobađanje južnoslavenskih krajeva pod vodstvom Srbije, gubi interes za Legiju stranaca. Umjesto na obuci, završava u Avignonu diveći se Provansi, njezinoj hrani, papinskoj palači, učeći provansalski, razmišljajući o Lauri i trubadurskoj poeziji i maštajući o vremenima kad se erotika proučavala na visokim akademijama.

Adio, Legijo

No, ljepota Provanse ne smanjuje njegov politički angažman. Tih dana ubrzano se radi na osnivanju Jugoslavenskog odbora, okupljaju se ljudi, a u jednom pismu Supilo upozorava Trumbića na “valjanog nacionalistu” Tina Ujevića.

S gubitkom iluzija o oružanom ustanku u Dalmaciji, Ujević, na intervenciju ljudi koji se pripremaju osnovati Jugoslavenski odbor, dobiva političku prekomandu. Sredinom prosinca 1914., četiri mjeseca nakon upisa, Tin Ujević prekida svoju karijeru legionara i vraća se na političko djelovanje.

U sljedeće tri godine Ujević će intenzivno komunicirati i surađivati s čelnim ljudima onoga što se tih dana osniva kao Jugoslavenski odbor, Supilom, Trumbićem i Meštrovićem, tijela kojemu srpsko poslanstvo u Londonu odmah osigurava znatan iznos za propagandne publikacije.

Tin Ujević tih ratnih pariških dana više nema legionarsku plaću, a novac za stipendiju iz srpskog veleposlanstva ne stiže redovito pa mora raditi svašta, od kopanja rovova do prodaje novina. Kad ne radi, druži se s poznatim kavanskim svijetom Pariza. Jedan od kavanskih drugova, s kojim zna igrati šah, jest i – Trocki.

Tin će na poziv Jugoslavenskog odbora provesti šest dobro plaćenih tjedana u Londonu sredinom 1915..

Istaknuti nacionalist nakon 1919. politički se opredjeljuje kao “vasionac” i počinje njegovo boemsko razdoblje.

Svoju legionarsku fazu nikad više neće spomenuti!

jasen boko

item - id = 149299
related id = 0 -> 298877
related id = 1 -> 292712
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
21. listopad 2021 21:00