Jedna od tema ovogodišnjeg STFF-a tiče se sve većeg utjecaja razvoja tehnologije na (ne)kvalitetu života, uključujući i "online streaming", koji je tema predavanja pod naslovom "Izaći vani (u kino), ostati kući (gledati Netflix)". Predavanje o navali "streaminga", tj. internetskih platformi u eri Netflixa, Amazona itd., jučer je održala Helen de Witt, veliko ime u Velikoj Britaniji.
De Witt je bila šefica BFI kina u Londonu. Radila je kao kustosica i predavačica filmskih studija na londonskom Birkbecku i University of the Arts. Trenutno je savjetnica Eksperimentalnog programa za London Film Festival, a u Split je došla kao članica STFF-ova žirija za dugometražnu konkurenciju. Razgovor smo počeli od pozitivnih i negativnih strana "streaming" servisa, o čemu je Helen govorila na UMAS-u.
– Komplicirano je. S jedne strane, "streaming" je sjajna stvar jer omogućava gotovo pa univerzalan pristup raznolikom i visokokvalitetnom sadržaju. Osobito ako živite u ruralnom području gdje nema kina, filmove ćete prvi put moći pogledati preko Netflixa i drugih "streaming" servisa. Inače biste ih pogledali jedino kad dođu na televiziju, četiri godine kasnije... Nekad ni ne dođu na televiziju. S druge strane, kod milenijalaca je običaj da se bude kod kuće i uopće se ne ide u kino. Manja nezavisna kina, koja nisu dio velikih lanaca, bore se da pronađu publiku među mlađim ljudima koji uopće ne idu u kino. To je negativna strana.
Koje je rješenje, po vašem mišljenju?
– Ima ih više. Britanska kina pokušavaju na razne načine privući publiku natrag u kino. Uglavnom mijenjaju sam koncept pojma "kino", ne baziraju se samo na prikazivanju filmova, nego imaju i mnogobrojne vezane sadržaje: zabave, goste govornike, tematske večeri, svečane projekcije. Naravno, nisu svi filmovi pogodni za takvo što, ali ako je film ozbiljniji, nakon projekcije se održi rasprava. Ili pozovu filmske kritičare ili poznate osobe da održe predavanje. Uvijek nalaze načina da pridonesu iskustvu gledanja filma za publiku. To bude jedinstveno iskustvo koje se više neće ponavljati, tko ne dođe, propustio ga je.
Potrebno je organizirati nešto o čemu će ljudi govoriti na društvenim mrežama: ideš li, s kim ideš, hoće li taj i taj isto doći? Zajednička događanja zamijenila su dugi boravak na repertoaru kina. Zanimljivo je da su u Velikoj Britaniji dva britanska filma prvi put imala bolje otvaranje u nezavisnim kinima nego na "streamingu" – "Bait" i "Souvenir", oba izrazito britanska. Čini se da vlada obnovljeni ponos na tipično britanske filmove. Ljudi žele ići u kino i smatraju da ih treba pogledati u kinu jer su to nacionalna kina. To bi mogao biti ključni trenutak koji će se nastaviti razvijati.
Što je s britanskim kinima?
– Izgled kina također se mijenja. Mnogo je različitih vrsta kina, a jedno od njih je i kino s nultom emisijom ugljikova dioksida. Kino "Lewis", na jugu Engleske. Sve što rade je održivo, imaju restoran koji poslužuje vegansku i vegetarijansku hranu. S obzirom na to da su te teme trenutno u centru pažnje, ljudi idu tamo ne samo zbog filma, nego i zbog toga što je to u trendu. Ističe se i kao popularno mjesto koje treba posjetiti, a ne samo kao kino.
Daje druge razloge za posjet. Sudjelovanje na festivalima još je jedan način na koji se to može postići jer prikazujete filmove koji se inače ne prikazuju. Festivali privlače vlastitu publiku koja će ići u bilo koje kino koje prikazuje takvu vrstu filmova. Trik leži u zadržavanju te publike nakon što festival završi. Moraju se dobro zabaviti, usluga mora biti jako dobra i hrana mora biti ukusna. To mora biti mjesto na koje ljudi žele dolaziti. Uz standardno kino, treba postati i destinacija.
Mislite li da će Netflix i drugi "streaming" servisi promijeniti politiku i proširiti kinodistribuciju? Nadolazeći Netflixov "Irac" u režiji Scorsesea bit će u kinima "rekordnih" 26 dana. Moraju li to učiniti ako žele više zaraditi?
– Apsolutno. Međutim, mislim da je to igra kontrole, pat-pozicija takoreći. Netflix, koji je ogroman, Amazon isto, i ostali servisi ne žele igrati po pravilima hollywodskih faca. Vide sebe drugačije. Netflix nisu osnovali ljudi koji se razumiju u kino, nego u internet. Ne vide sebe kao dio starog Hollywooda. Ali, barem u Velikoj Britaniji, pomalo mijenjaju stavove. Tvrtka Curzon Artifical Eye nakratko je pustila film "Roma" u kinodistribuciju, a isto će učiniti i s filmom "Irishman".
No, u pravu ste, to je opet kratak period. Ako dobiju tu distribuciju po svojim uvjetima, onda bi to mogli početi raditi bude li potražnje za tim. Samo, do toga neće doći jer velike face žele da se to napravi, a oni odbijaju popustiti interesima Hollywooda. Naravno, posljedice toga osjećaju se jer to utječe na način kako ljudi mogu ili ne mogu pogledati te filmove na velikom platnu. Također, tu je i stavka dodjele nagrada: ni Oscari ni Bafta nisu promijenili pravila da film mora biti prikazan u kinima da bi ušao u konkurenciju za nagradu. Mijenjanje tog pravila svakako bi promijenilo situaciju. Francuzi su također odlučni o tom pitanju. Cannes ne prikazuje filmove koji neće imati kinodistribuciju.
Slažete li se s time? Također, trebaju li filmovi koji nisu prikazani u kinima ući u konkurenciju za Oscara?
– Mislim da ne. Mislim da zainteresirane strane trebaju sjesti i dođi do prihvatljivog rješenja. A vjerujem da će u dogledno vrijeme do toga doći jer svi se drže svojih stavova, a onda polako počnu popuštati. Poštujem stav Cannesa, ali nisam sigurna da se u potpunosti slažem jer nisu sasvim dosljedni. Prikazali su film "Top of the Lake" redateljice Jane Campion na 70. godišnjicu, a to je TV proizvod. Tako da nisu dosljedni. Doduše, nije nužno odgovorna direkcija festivala, nego je također velik i utjecaj ljudi koji izlažu na festivalu. Zanimljivo je da Venecija, koja gotovo da će prikazati bilo što, ima koristi od toga. S jedne strane, Cannes se drži svojih načela, a Veneciju prate mnoge kontroverzije: redateljice, pohvale Polanskom, prikazali su film Wooodyja Allena, koji je uz to održao i polarizirajući govor... Želite li doista u ovom trenutku biti povezani s Venecijom? Sve se to mijenja.
Može li se u filmovima propisno uživati ako ih se gleda na laptopu ili, još gore, na mobitelu?
– Kao pravi kinofil, moram reći – ne. Ponekad gledam filmove na laptopu jer moram zbog posla, ali smatram to istraživanjem, a ne pravim gledanjem filmova. Također, kad se sjetim nekih velikih filmova, mogu se točno sjetiti u kojem sam ih kinu gledala. I kada. I gdje sam sjedila. Radi se o stvaranju takvih uspomena. U kinu doživite velika umjetnička djela, a YouTube isječak ili epizodu serije gledate na laptopu.
Ali, kao što sam rekla, nemaju svi pristup kinima, pogotovo ne art kinima. Važno je da "streaming" servisi postoje, ali mora postojati ravnoteža. Ima i drugih fantastičnih "streaming" servisa, kao što je Mubi, koji ima sjajan program i detaljan opis filma, te se navodi zašto je pridodan katalogu i kako se uklapa u politiku servisa. U Velikoj Britaniji imamo BFI Player, koji nudi ogroman izbor filma, kao i besplatni dio o povijesti britanskog filma. Ništa od toga ne bi bilo dostupno da nije "streaming" servisa i interneta.
Uživate li u Splitu i Split Film Festivalu?
– Da, divno mi je. Nikad nisam bila u Hrvatskoj, ni u Splitu. Vidjela sam fotografije i čula i za festival i za Split. Festival ima jako zanimljiv program i dobru selekciju. Do sada sam pogledala jedan hrvatski film, "Zagrebački ekvinocij", koji mi je divan. Pogledat ću još jedan, "Posljednji dani ljeta". Tri filma iz konkurencije koje sam do sada pogledala su izvrsni. Ima tu velikih imena. Film "Treća žena", koji je jako dobro primljen na Torontu, bit će i na mojem festivalu, London Film Festivalu. Puno dragih ljudi, festival je jako dobar prema meni. Split je božanstven grad, oduzima dah. Vidjela sam fotografije, ali ništa ne može čovjeka pripremiti.
Bi li bilo više publike na jednom ovakvom festivalu da se, recimo, održava u Londonu?
– London ima puno festivala, u danom razdoblju u Londonu se odvijaju barem tri. To je ogroman grad s puno nacija i festivali predstavljaju brojne zajednice. Mislim da bi dobro prošao jer neki od filmova će se prikazati i na London FF-u. Teško je pronaći svoje mjesto u Londonu jer ima jako puno konkurencije. Ima puno događanja na svim kulturnim poljima. Jednako tako, ako uspijete, možete doprijeti do puno veće publike, dok se ovdje festival više ističe. Bilo bi sjajno da neki od turista, iako znam da ne dolaze u Split gledati ozbiljne art filmove, dođu i na festival. A ovo je i razdoblje kad se studenti polako vraćaju, a uvijek je dobro privući akademsku zajednicu. Sjajni filmovi su tu, ali uvijek ostaje problem marketinga i kako privući ljude. Postoje možda neke druge, nove metode. Da lakše privuku ljude.