StoryEditor
GlazbaGLAZBENI VRHUNCI

Osim iznimnog glasa, život operne pjevačice iziskuje i nebrojena odricanja, a koja, otkriva nam prvakinja Dubravka Šeparović Mušović

24. travnja 2021. - 15:46

U zagrebačkom HNK-u, 23. travnja premijerno će biti izvedena opera "Orfej i Euridika", skladatelja Christopha Willibalda Glucka, prema libretu Ranierija de Calzabigija. Operom će ravnati maestro Aleksandar Kalajdžić, a režiju potpisuje Anica Tomić.

Orfeja pjeva nacionalna operna prvakinja Dubravka Šeparović Mušović, a uloge Euridike i Amora utjelovljuju prvakinje Opere Valentina Fijačko Kobić i Ivana Lazar.

Glavna junakinja, Šeparović Mušović istaknula je kako je uloga Orfeja jedna od najvažnijih i najpoželjnijih uloga u mezzosopranskom fahu: To je hozen rola gdje žena predstavlja muškarca i tako predstavlja mušku snagu i žensku lukavost i upornost. O djelu koje je praizvedeno u bečkome Burgtheatru 5. listopada 1762. i to u nazočnosti carice Marije Terezije, razgovarili smo s centralnom junakinjom, a, dakako, dotaknuli smo se i drugih tema iz njezina zanimljivog života.

Pred vama je premijera opere "Orfej i Euridika". Vi pjevate Orfeja i nije vam prvi put da pjevate mušku ulogu. Riječ je o vrlo zahtjevnoj roli. Što ona za vas predstavlja? Na koji način se pripremate za ulogu, imate li neke svoje rituale uoči premijere...?
- Pripreme se sastoje od učenja nota i teksta, proces učenja napamet, napornih režijskih proba i potom velikih završnih proba s orkestrom. Zadnji tjedan prije premijere prolazi uglavnom tako da intenzivno ponavljam, pokušavam usavršiti pjevačke fraze i smanjiti rizik pogreške na najmanje. U tom zadnjem tjednu ne idem i ne družim se s nikim osim s ekipom iz kazališta kako bih spriječila bilo kakve negativne događaje. I puno spavam i odmaram se.

Glazba ne trpi titule

Suvremeni Orfej je čovjek koji traži smisao u trenutnom besmislu. Nekako nam zvuči poznato u ovim vremenima...S kakvim iskušenjima i težnjama se još susreće osuvremljeni glavni lik?

- Iskušenja su potrebna ako želimo ići naprijed. Ali ljudi se radije odluče na fotelju i osuđivanje drugih, nego da pogledaju u sebe i naprave malu promjenu. Malo djelo dobrote, tople riječi i oprosta. To je suvremeni Orfej. Budimo kao Orfej!

Ovo je prva operna premijera u zagrebačkom HNK-u nakon petomjesečne stanke. Kao i u sve, pandemija se debelo uplela i u teatar... Koliko vas je poremetila kad je u pitanju poslovni, a i privatni život?

- I prije pandemije sam živjela vrlo disciplinirano. Kad se sprema velika uloga tada nema lumpanja i nespavanja. S obzirom na to da već 20 godina pjevam dramski fah, mogu reći da je moj život prošao u učenju i odricanju. Nije to jednostavno i nije za svakoga.

Dok traju probe i kasnije predstave važno je ostati zdrav. Nama pjevačima su najveće prijetnja prehlada. Često sam i prije pandemije hodala sa zaštićenim ustima i nosom. Nevjerojatno je kako od kad nosim masku nisam bila prehlađena. Vjerojatno ću i nakon pandemije prije važnih nastupa nastavitu nositi masku. Čekam cijepljenje i smatram da trebamo misliti na druge.

Iza vas su mnogobrojne uloge, priznanja, nagrade... Možete li izdvojiti najposebniji trenutak u karijeri? I, možda malo nezgodno pitanje; mislite li da upravo živite svoje pjevačke vrhunce ili su oni nešto što tek dolazi?

- Mogu reći da živim vrhunce. Puno je rada iza mene. Glasu treba puno vremena za sazrijevanje pogotovo u dramskom fahu. Kad bih svoje satove pjevanja pretočila u studiranje, mogla sam dosad biti mnogostruki doktor znanosti. Ali glazba ne trpi titule, nego samo ponizan rad i odricanje.

Uloga Carmen za vas je najprepoznatljivija; igrali ste je tridesetak puta, na raznim mjestima. Ima li neka posebna anegdota vezana za neku od tih izvedbi? Nešto što vam budi lijepa sjećanja?

- Opera Carmen je najizvođenija i najpoznatija opera koju režiseri upravo iz razloga što je svi poznaju, vole prikazivati posve drukčije od ustaljenih predodžbi. Tako sam dosada bila Carmen mafijašica, Carmen drogerašica, a najmanje Carmen zavodnica. Uvijek ima anegdota i nepredvidljivih događaja, ali kad ih se trebate sjetiti, onda se sakriju.

Hoćete li ovoga ljeta pjevati u rodnom Dubrovniku?

- Ovog ljeta ću pjevati na prestižnom opernom festivalu Savonlinna sa Hrvatskim narodnim kazalištem iz Rijeke i operom, "Julije Ceasar".

Nema neostvarenih ambicija

Kod nas je još uvijek uvriježeno mišljenje da je opera nešto "teško“, nešto što slušaju stariji ljudi i vrhunski intelektualci...Kako razbiti te predrasude i približiti ovaj žanr mlađim naraštajima?

- Teško je jer opera dugo traje i radnja je ponekad zamršena i teško razumljiva. Danas teško možemo prisliti mlade da slušaju operu od tri sata kad na mobitelu pored sebe imaju puno zanimljivijih sadržaja. Edukacijom od malih nogu može se puno napraviti. U to moraju biti uključene i institucije i roditelji.Treba postojati i volja, ali i cilj.

Kultura je pokazatelj identiteta jedne države i ulaganje u nju je pokazatelj kako će se prema nama u budućnosti odnositi i drugi narodi.

Vi ste i arhitektica; jeste li se okušali i u tom poslu, namjeravate li u budućnosti?

- Nakon što sam diplomirala na Arhitektonskom fakultetu, radila sam u uredu Dražena Juračića. Kako sam tada već studirala i prvu godinu Muzičke akademije, teško sam stizala raditi kao arhitekt i pjevati. Odlučila sam prekinuti posao arhitekta i posvetiti se studiranju na Muzičkoj akademiji i potom se nakon diplome vratiti arhitekturi. Ali život me odnio u glazbu.

Imate li neostvarenih pjevačkih ambicija?

- Kada završite gospodski fakultet kao što je arhitektura, riskirate i otiđete u posve drugom pravcu, tada nema neostvarenih ambicija.

Kakvi su vaši sinovi po pitanju glazbe; ima li naznaka da će jedan od njih majčinim putem?

- Za sada nema. Aktivni su u sportu. Oni redovito dolaze u kazalište i upoznati su mojim procesom rada i svakodnevno upijaju koliko je potrebno učenja i padova za bilo kakav rezultat. Ako usvoje taj postulat, bit ću i već jesam sretna majka.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
27. srpanj 2021 04:42