Veloluški “Ošjak”, kultna klapa koja je u svom gotovo pedesetogodišnjem radu izgradila temelje narodnog, otočnog, underground pjevanja, oduševila je publiku na “Budapest Ritmo”, jednom od vodećih svjetskih festivala world musica, etno i folklorne glazbe.
U središtu Budimpešte, u velikoj dvorani Akvarium, Lučani su izveli jednosatni koncert, prezentirajući, kao jedini predstavnici iz Hrvatske, tradicionalnu, narodnu, klapsku a cappella pjesmu. Kako doznajemo od maestra Janeza Vlašića, jednog od osnivača “Ošjaka” i današnjeg voditelja, oduševljenoj publici izveli su raznovrstan repertoar, od narodnih napjeva koje su prije četrdesetak godina stvarali s legendarnim Dinkom Fiom, poput “Garifule bili”, “Pramaliće moje”, “Golubice bila”, “Maistrale”, do nekih popularnih i Oliverovih skladbi, “Moj galebe” i “Dalmatino povišću pritrujena”.
- Nastupilo je više od tri tisuće izvođača iz cijeloga svijeta, a jedino mi smo pjevali a cappella. Imali smo termin za tonsku probu od jednog i pol sata, a mi smo glasove uštimali za petnaestak minuta. Pri kraju koncerta sam primijetio da je publika iznenađena polifonijom glasova pa smo se spustili među njih i otpjevali par pjesama kako ne bi mislili da pjevamo na play back. Bili su oduševljeni - zadovoljno nam priča maestro Vlašić.
“Budapest Ritmo” jedan je od najvećih festivala na svijetu koji okuplja glazbenike world music, etno i folklorne glazbe u organizaciji raznih glazbenih udruga te pod pokroviteljstvom Europske unije. Festival je ove godine trajao od 12. do 15. travnja na različitim lokacijama glavnoga grada Mađarske obuhvaćajući koncerte, tribine, predavanja i projekcije filmova na temu glazbe, a nastupilo je na tisuće glazbenika i pjevača iz Ukrajine, Azerbajdžana, Njemačke, Francuske, SAD-a... Doslovno iz cijelog svijeta! U sklopu koncerta klape “Ošjak” prikazan je i polusatni dokumentarni film o klapi koja već pola stoljeća ima velik utjecaj na izvorno klapsko pjevanje, inače uvršteno od strane UNESCO-a na popis nematerijalne svjetske baštine Europe. Dokumentarni film o klapi “Ošjak” je snimio, otkriva nam maestro Vlašić, ni više, ni manje, nego Dragi Šestić, poznati bosanskohercegovački glazbenik i producent, inače osnivač poznatog world music benda Mostar Sevdah Reunion. Film je snimljen u Veloj Luci prije pandemije COVID-a, prikazuje i neke stare snimke s Omiškog festivala i Festivala klapa u Perastu, koji je Vlašić pomogao osnovati, ali i neka lica kojih više nema.
U spomen na Kožu
- U dokumentarcu je i naš Franko Šeparović Koža, jedan od osnivača klape “Ošjak” davne 1976. godine, koji je preminuo krajem prošle godine. Dok budemo živjeli i pjevali, Franko će biti u našim pjesmama, u našim razgovorima, u našim srcima, tugama i radostima. Uvjereni smo da je on sad s Oliverom i da zajedno pjevaju, ali i da bi on volio da klapa “Ošjak” nastavi raditi i pjevati. Odlučili smo se na novog člana i sigurni smo da bi Franko rekao, ajde, prijatelji, samo nastavite dalje s pjesmom - emotivno zaključuje maestro Vlašić.
Novog člana, drugog alta ili basa, koji će pjevati umjesto Franka nisu trebali dugo ni daleko tražiti, pronašli su ga u Smokvici, točnije Brni, u središtu otoka Korčule. Nikša Tomašić zaljubljenik je u klapsku pjesmu, obožavatelj rada i djela klape “Ošjak”, ali i dugogodišnji, iskusni klapski pjevač.
- Nikša je bio moj učenik još dok je pjevao u klapi “Kumpanji”, poznati je otočni bas koji je svoju vještinu pjevanja izbrusio tijekom mnogih važnih nastupa s klapom “Arti” i klapom “Korda”. Kad smo ga pitali hoće li nam se pridružiti, skromno je odgovorio da će mu to biti velika čast i da će dati sve od sebe. Klapu ne čini samo dobar pjevač, već i dobar čovjek, a Nikša je odgovoran prema radu, redovno dolazi na probe, veliki dio pjesama klape “Ošjak” već zna i pjeva točno onako kako nama odgovara. Čak sam primijetio da pjevajući naginje glavu slično kao nekad naš Franko - uz smijeh je istaknuo maestro Vlašić.
Velika prijateljstva
S novim članom i nevjerojatnim elanom i entuzijazmom, klapa “Ošjak” se tako zaputila i put Budimpešte. Nakon gotovo 50 godina klapske pjesme i osvajanja svega što je u klapskom svijetu važno osvojiti, ali i napraviti, još uvijek osjećaju žar i uzbuđenje prije nastupa. Članovi klape “Ošjak” bili su apsolutni pobjednici Festivala dalmatinskih klapa Omiš 1981. i 1983. godine, pobjednici FDK-a Omiš 1994. godine, gdje su izveli, danas kultnu skladbu, “Ruko moja što si takla”, za koju je glazbu napisao Krešimir Magdić na stihove Jakše Fiamenga.
Baš je veliki Krešimir Magdić bio jedan od njihovih voditelja, kao i Duško Tambača, a najveće nasljeđe svim prošlim i budućim klapama poklonili su suradnjom s Dinkom Fiom s kojim su osnovali, definirali, zaokružili i zapisali otočno, narodno klapsko pjevanje i brojne kultne napjeve. Klapa “Ošjak” ostvarila je karijeru i u zabavnoj glazbi ne podilazeći trendovima koji su danas od klapske pjesme napravili klapski pop uz površne stihove i unaprijed nasnimljene matrice. Sudjelovali su na raznim festivalima zabavne glazbe, nastupali su s Jasnom Zlokić, a posebno je poznata njihova suradnja i veliko prijateljstvo s Oliverom Dragojevićem. Budući da su svi Velolučani, brojni su Oliverovi hitovi nastali iz anegdota s članovima klape, a jedan od najpoznatijih pjevača današnjice nikad nije krio koliko je volio nastupati s klapom “Ošjak”. Za svoj su rad dobili i Porina 1997. godine za najbolji album folklorne glazbe.
No, koliko beskrajno vole klapsku pjesmu pokazali su i ovaj put kad su se bez obzira na svoje godine i na godine pjevanja uputili prema Budimpešti tvrdeći da su uzbuđeni prije nastupa! Pa vi ste poput “Rolling Stonesa”, oni su također nakon 50 godina sviranja, krenuvši na turneju, izjavili da su uzbuđeni prije koncerta!
- U taj petak ujutro smo još našli vremena i putem Skypea javiti se izravno u program “Dobro jutro, Hrvatska!”. Bilo je naporno, neću lagati, ali vridilo je. Imamo se čime pohvaliti i nadamo se da smo na pravi način predstavili našu Dalmaciju, otok Korčulu i Velu Luku. U subotu ujutro smo u 7.30 još uvijek bili na doručku u Budimpešti, a u 15 sati poslijepodne smo uhvatili brod iz Splita za Velu Luku. Sutradan sam bio u Omišu s klapom “Divna” iz Trpnja jer smo imali audiciju za ovogodišnji Omiški festival. Jesmo, naravno da smo prošli - smijući se otkriva maestro Vlašić koji trenutno vodi čak devet klapa!
Mobitel mu zvoni, zovu ga klapaši, pitaju jesu li večeras probe? Jesu, naravno, klapski entuzijazam je izrazito zarazan, a kad vam jednom uđe u krv, zauvijek ste obilježeni.