Gala koncertom opernih arija 5. listopada 2020. otvorena je nova sezona u Hrvatskom narodnom kazalištu Split, gdje je više izvođača na pozornici nego slušatelja u publici u bajkovitoj večeri otkrilo pravo lice surove pandemije.
Dok operne izvedbe čeka neizvjesna sudbina, splitska publika mogla je uživati u najboljem od najboljeg; dobro znanim arijama raznovrsnih opera čija ljepota ne blijedi unatoč zubu vremena. Uz zbor i zamaskirani orkestar pod vodstvom Ive Lipanovića, izmjenjivalo se petero solista koji su bili zvijezde večeri u pravom smislu te riječi. Nacionalni operni prvak Ivica Čikeš osvajao je prodornim baršunastim basom, a posebne ovacije zaslužio je izvedbom "O patria... O tu, Palermo" iz Verdijeve opere "Sicilijanske večernje".
Sopranistica Antonija Teskera prvo je izvela ariju Marguerite iz "Fausta" Charlesa Gounoda "Ah!! Je ris de me voir Si belle", a potom se transformirala u Mimi iz Puccinijeve "La bohème". "Si, mi chiamano Mimi" pjevala je Teskera uz smisleno nijansiranje i fraziranje te zvonki i jasni piano u kojem je zvučala ljupko i nježno. Mezzosopranistica i prvakinja opere HNK Split, Terezija Kusanović, prvo se predstavila kao Dalila u ariji "Mon coeur s'ouvre a ta voix", a potom je još jednom dokazala suvereno vladanje kompleksnom Carmen iz istoimene opere izvevši "Habaneru".
REPRIZA U SRIJEDU
Domaći stranci, Max Jota i Daniella Schillaci, na radost publike položili su COVID-19 testove. U arijama talijanskih autora, Verdija, Puccinija i Leoncavalla, ostvarili su vješte te interpretativno zanimljive izvedbe. Posebnu pažnju publike zaokupio je Max Jota, već prvim izlaskom i izvedbom arije "E lucevan le stelle".
Upravo je kod Jote bila najzamjetnija moć transformacije, a unatoč koncertnoj formi tenor je u svakoj ariji iznio i slojevitu karakterizaciju lika. U izvedbi "Recitar... Vesti la giubba", ariji iz Leoncavallove opere "I Pagliacci", glasom, mimikom i pokretom tijela uspio je izgraditi scenski ambijent, navući imaginarni kostim i šminku, postepeno prizivajući opernu izvedbu. U ariji "Nessun dorma" iz Puccinijeva "Turandota", Jota je fokus prebacio na introspekciju lika uvlačeći publiku u emotivnu, nemirnu bujicu Calafa.
Intermezzo u nizu opernih arija pružila je istoimena skladba iz opere "Cavallerija rusticana" Pietra Mascagnia, za čiju su izvedbu orkestar i Lipanović primili ovacije publike. Jedino razočaranje pružio je Zbor, čiji su članovi na pozornicu pristigli s maskama, a zvučali su kao da ih nisu ni skinuli. U pojedinima nastupima dikcija im je bila toliko nejasna da se nije moglo razabrati na kojem jeziku uopće pjevaju, što je naročito bilo izraženo uz snažan, pokretan i razgovjetan sopran Daniele Schillaci u izvedbi "Santo di patria... Allor che i forti corrono… Da te questo" iz Verdijeve opere "Atilla".
Da ih je ipak moguće razumjeti, publika je saznala tek u drugom dodatku večeri, izvedbi "O, kućo mala" iz Tijardovićeva "Spli'skog akvarela", kada su pjevali uz Ivicu Čikeša. Iako je na završetku koncerta na naklon izišao i njihov novi zborovođa, mladi dirigent Veton Marevci, u nekoliko dana rada nije imao priliku učiniti mnogo. Očekuje ga zahtjevna uloga i prvi "pravi" ispit na koncertu u povodu Dušnog dana, kada se izvodi "Rekvijem za zbor i orkestar" u c-molu Luigija Cherubinija.
Do tada nemojte propustiti reprizu gala koncerta i pet odličnih solista na istom mjestu 7. listopada. Program satkan od najljepših opernih arija potpirit će bujicu emocija, od dramatičnih bura do lirskih smiraja, koji će vam sigurno pružiti katarzično iskustvo u vremenu novih prohibicija za koje se nadamo da nas neće vratiti u srednjovjekovno mračno doba.