Teniska loptica pogađa vrh mreže u prologu filma “Završni udarac” (“Match Point”, 2005.), nećkajući se gdje će pasti i kojem će igraču donijeti (ne)sreću. Prizor je popraćen unutarnjim glasom glavnog lika Chrisa Wiltona u izvedbi Jonathana Rhys-Meyersa.
“Čovjek koji je rekao ‘radije bih bio sretan nego dobar’ duboko je prokužio život. Ljudi se boje suočiti s time kako veliki dio života ovisi o sreći. Zastrašujuće je pomisliti da je toliko toga izvan nečije kontrole. Postoje trenuci u meču kad loptica pogodi vrh mreže i na djelić sekunde može pasti naprijed ili natrag. Uz malo sreće padne naprijed i pobijedite, a možda i neće pa izgubite...”, razmišlja Chris.
“Završni udarac” je prelomljen preko njegovih razmišljanja o sreći i prizora...