Šest filmova traži autora u "Wasp Networku". Žanrovski film. Festivalski art. Film po istinitoj priči. Špijunski triler. Drama. Politički triler. Autor je pronađen. To je režiser Olivier Assayas ("Čista", "Carlos"). Poznatom "auteuru" francuske kinematografije otvorena su vrata najvećih svjetskih "A" festivala, od Cannesa do Venecije, gdje je "Wasp Network" imao premijeru prije nego što ga je kupio Netflix i netom plasirao na svoju streaming platformu.
Tijekom karijere Assayas je snimao sve i svašta - kostimirane ("Sentimentalne sudbine") i obiteljske drame ("Ljetni sati"), dramske filmove o filmu ("Irma Vep", "Oblaci nad Sils Marijom"), misteriozne trilere ("Demonlover") s elementima nadnaravnog horora ("Šopingholičarka"), "woodyallenovske" komedije ("Dvostruki životi")...
Ovaj filmaš se postojano, premda ne uvijek uspješno (npr. triler "Boarding Gate") okušavao u mnogim žanrovima i raznolikim ostvarenjima, zaključno s "Wasp Network" s kojim se, u pogledu širine priče i veličine produkcije, vraća na teren "Carlosa", epskog filma o venecuelanskom teroristu zvanom Šakal.
Međutim, čak je i za njega bilo previše unutar jednog filma baratati s više njih. Dakle, šest filmova unutar "Wasp Networka" je našlo autora, ali autor baš i nije pronašao svih šest filmova.
"Wasp Network" je rascjepkan, oscilirajuć, u nekim segmentima (režijski) impresivan, redovito odlično glumljen (prednjači oskarovka Penelope Cruz, a tu su i Edgar Ramirez, Gael Garcia Bernal, Ana de Armas, Wagner Moura), često interesantan, a opet i nerijetko konvencionalan u svom fahu, osobito ako ga se usporedi s "Trafficom".
Nije "Wasp Network" nužno trebao trajati pet i pol sati kao "Carlos", no priča je bila pregolema i tražila je nešto veću minutažu od 128 minuta da prodiše, bude manje ispresijecana i epizodična među likovima i podzapletima. Priča pripovijeda krupan odlomak post-hladnoratovske povijesti Castrove Kube, ukoričene u romanu "The Last Soldiers Of The Cold War" Fernanda Moraisa.
Titularni "posljednji vojnici Hladnog rata" su članovi tzv. Kubanske petorke. Imigranti, tajni agenti i revolucionari koji su 1990. formirali kubansku špijunsku mrežu u Miamiju, nazvanu "Wasp Network", kako bi se infiltrirali u tamošnje terorističke, anti-Castro grupe.
Jedan od njih, pilot Rene Gonzalez (Ramirez), zbog revolucije je napustio familiju, suprugu Olgu i kći (Cruz, Osdeymi Pastrana Miranda). Drugi, pripadnik kubanskih zračnih snaga s izgledom "filmske zvijezde" Juan Pablo Roque (Moura), doplivao je do američke baze Guantamo Bay i oženio ljepoticu Anu Margaritu (De Armas).
Treći je, pak, koordinirao tu organizaciju - Gerardo Hernandez (Bernal) itd. Likovi su pojedinačno zanimljivi, kao i njihovi odnosi – Renea i Olge, Roquea i njegove novopečene supruge, te Hernandeza s ovom dvojicom. Zanimljivi su i "viši ciljevi" likova koji se gube u njihovom prijevodu, iako tečno govore španjolski i engleski.
No, pristup likovima i njihovim ciljevima je neujednačen, tj. suodnos pijuna i špijuniranja, životnog i filmskog, privatnog i političkog, (cijene) ljudskog života i revolucije, sve na štetu istinske konekcije gledatelja s filmom. Assayas znatno dojmljivije prikazuje likove kao pijune u špijunskoj mreži, nego što plete tu istu mrežu koja se, jednom kad bude ispletena, zateže do pucanja (podzapleti).
Humanu i karakternu dramu na leđima najviše iznosi Cruz u jednom od njezinh boljih glumačkih izdanja u posljednje vrijeme. Cruz doprinosi emotivnom uzbuđenju filma, a akcijsko-trilerska uzbuđenja Assayas traži u dvjema scenama. Nažalost, scena zračne akcije i obaranja jednog zrakoplova od strane Kubanskog ratnog zrakoplovstva zvuči bolje nego što izgleda i djeluje nekako usputna za događaj iz 1996. koji je bio važan.
Puno je konkretnija i tenzičnija scena lančanog terorističkog napada na hotele na Kubi. Mladi Salvadorac ide od hotela do hotela i postavlja bombe koje će eksplodirati jedna za drugom. Sekvencija je režijski/montažno izvrsna i pokazuje kakav je "Wasp Network" mogao biti da je Assayas čitav film uspio ovako tempirati na razmeđi osobnog i političkog doživljaja.