StoryEditor
Film & TVCINEMARK OBLJETNICA

VRATA RAJA Bilo jednom u novom Hollywoodu

10. prosinca 2020. - 22:47

Promašajem svih promašaja titulirana su pakleno podcijenjena "Vrata raja" (1980.) u analima kinematografije. Epska vesternska drama Michaela Cimina, njegov prvi film nakon peterostrukog oskarovca "Lovac na jelene", jedan je od najzloglasnijih hollywoodskih projekata u povijesti, od produkcije do kinodistribucije.

Izvorni budžet od nekih sedam i pol milijuna dolara se učetverostručio zbog Ciminova "kubrickovski" manijakalno-fanatičnog perfekcionizma i beskompromisne umjetničke vizije. Dao je Cimino sagraditi čitav američki gradić na sliku/priliku gradića s kraja 19. stoljeća (vremenski okvir 1870. – 1890.) i nalagao rušenje setova, ako se nisu slagali s njegovim preciznim zamislima.

FILM: Heaven's Gate; vestern drama; SAD, 1980. REŽIJA: Michael Cimino ULOGE: Kris Kristofferson, Christopher Walken OCJENA: **** ½

Snimao je jednu eksterijernu scenu po nekoliko sati, pa i dana, kako bi dobio savršeno osvjetljenje. A kad se snimanje odužilo i asistent zatražio pauzu za klopu misleći na umorne glumce i statiste, cijelu ekipu, Cimino mu je odbrusio "Ručak? Ovo je veće od ručka!". Cimino je režirao "Heaven's Gate" kao se vratio iz budućnosti i čuo "novohollywoodskog" kolegu Johna Miliusa kako je na setu "Conana" rekao "Bol je prolazna, film je vječan".

Sve je moralo biti kako je zamislio redatelj koji je imao potpunu kontrolu nad projektom kao pripadnik autorskog "novog Hollywooda" sedamdesetih godina, ere kad su filmaši poput njega, Miliusa, Martina Scorsesea, Francisa Forda Coppole, Stevena Spielberga, Georgea Lucasa, Williama Friedkina ili Petera Bogdanovicha dobivali solidne budžete i odriješene ruke da presele svoje vizije na ekran, bez studijskog uplitanja.

Krah "Vrata raja" doveo je do kraja te kinematografski epohalne epohe. Kritika je sasjekla film, a leđa mu je okrenula i publika. Zaradio je tek 3,5 milijuna dolara, dakle pokrio je jedva desetinu proračuna, što je izazvalo dalekosežne posljedice. Studio United Artists je zamalo bankrotirao i od bankrota se spasio udruživanjem s MGM-om na hit-franšizama poput "Rockyja" i "Bonda".

Vestern je odjahao u suton, odatle se nakratko vratio samo par puta u osamdesetima ("Blijedi jahač", "Silverado", "Mladi revolveraši") do novog "revivala" početkom devedesetih godina ("Ples s vukovima", "Nepomirljivi"). Konačno, okončao je "novi Hollywood" kao posljednji čavao u lijes iznimno plodna razdoblja američke kinematografije, nakon razočaravajuće prođe Coppolinih ("One from the Heart") i Friedkinovih uradaka ("Sorcerer", "Cruising").

Studiji su u osamdesetima preuzeli kontrolu nad filmovima velike većine redatelja i stavili naglasak na blockbustere koji su ionako bili u naletu zahvaljujući hitoidnosti "Ralja" i "Ratova zvijezda".

Novim gledanjem "Heaven's Gate" doista nije jasno kako barem kritika nije stala na stranu filma, ako je već razumljivo zašto ga publika nije voljela, a kristalno je jasno kako je Cimino možda upokojio "novi Hollywood", ali je porodio ili barem potencirao moderni art film neužurbanih scena i kadrova, kakve je recimo, među inima, preuzeo Nuri Bilge Ceylan.

Možemo Ciminu prigovoriti na određenoj taštini, ali ovo nije tipični "vanity project" jer je taština bila u ime umjetnosti. Mogao je režiser izrezati poneku kraću scenu iz gotovo četverosatnog epa (ne bi time ništa izgubio, samo dobio na narativnoj protočnosti i dramaturškoj/karakterizacijskoj izbalansiranosti), ako su duge briljantne kao u "The Deer Hunter"; gotovo svaka treća sekvencija je velebna kao sekvencija vjenčanja u "Lovcu na jelene".

No prilično je nevjerojatno da kritika nije prepoznala Ciminov (u cjelini vrlo uspjeli) pokušaj demitologizacije ili demistifikacije klasičnih vesterna i romantičnih epika Davida Leana ("Lawrence od Arabije", "Doktor Živago") prebačenih na Divlji zapad. Jer "Vrata raja" su nastavila tamo gdje su stali vesterni sedamdesetih, ogoljeni u žanrovskoj klasičnosti i nesramežljivi u pogledu ružnoće i brutalnosti, od onih s potpisom Sama Peckinpaha do "Kockara i bludnice" Roberta Altmana.

Film je na površini bio "leanovski" epski "larger-than-life" spektakl sinematične ljepote u Panavisionu koji je zazivao "americanu", ali ispod površine krila se sva surovost skrivena iza mita o Divljem zapadu i Americi u nastajanju.

Romantična priča je srce Ciminova ostvarenja, priča o ljubavnom trokutu federalnog maršala Averilla, vlasnice kupleraja Elle i plaćenika Udruge stočara Championa (Kris Kristofferson, Isabelle Huppert, Christopher Walken), ali "Doctor Zhivago" nije sadržavao scenu silovanja glavnog ženskog lika i egzekucije silovatelja od strane muškog junaka s vatrenim oružjem u svakoj ruci kao što je sadrži "Heaven's Gate".

Unekoliko su "Vrata raja" preteča Scorseseovih "Bandi New Yorka" i pjesma grupe U2 "The Hands That Built America" lijepo bi se uklopila u soundtrack Ciminove američke sage, svojevrsnog "bilo jednom na post-Divljem zapadu". Ruke koje su (iz)gradile Ameriku i "civilizirale" divljinu Zapada bile su krvave.

Jasno je to od impresivnog "akcijskog" predstavljanja Walkenova lika, kad se glumčeva crna silueta pojavi iza bijele plahte, polako podiže dvocijevku i upuca nekog nesretnika okrvavljenih ruku, da bi Cimino kadrirao/uokvirio njegovo lice u rupi od metka.

Između mita i povijesti, "Heaven’s Gate" se smješta na stranu povijesti, prateći idealističnog diplomanta s Harvarda (Kristofferson) koji odlazi na Zapad "kultivirati nekultivirane umove" i napraviti "edukaciju nacije" da bi završio kao čovjek od zakona i pokušao spasiti (istočno)europske imigrante-farmere, njih 125, od Udruge stočara.

Ovdje "Vrata raja" koincidiraju sa sadašnjicom. Američka vrhuška (vojska, politika), u sprezi s Udrugom stočara, na imigrante gleda podozrivo, slično kao današnja Amerika, ali i ostatak svijeta, uključujući i Europu. Za njih su svi kriminalci i anarhisti koji samo hine da su farmeri.

Stočari se boje da će (im) imigranti upropastiti "američki san", premda ga sami pretvaraju u košmar, boreći se da održe monopol na stoci itd. "Vratite se odakle ste došli", viču oni imigrantima s kojima "nije kao s Indijancima; ne možeš ih sve poubijati".

"Heaven's Gate" se u zadnjoj trećini otvoreno spaja na povijest, odnosno povijesno stvarni (1889. – 1893.) stočarsko-farmerski rat u okrugu Johnson, koji Cimino većinski bilježi u panoramskim kadrovima i totalima uperenima u rajski krajolik beskrajnih brda i dolina, ispod nebesa uhvaćenih u odrazu jezera. Kamera legendarnog direktora fotografije Vilmosa Zsigmonda nerijetko preuzima tzv. Božji pogled i nijemo gleda kako je Amerika izgubila nevinost na "vratima raja".

Rourke u jednoj od prvih uloga, Dafoe kao statist

U filmu glume i Jeff Bridges, John Hurt i Mickey Rourke u jednoj od svojih prvih uloga. Willem Dafoe je, pak, takoreći bio statist u svom prvom pojavljivanju pred filmskom kamerom.

item - id = 1063401
related id = 0 -> 1137013
related id = 1 -> 1136599
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
23. listopad 2021 05:49