StoryEditor
Film & TVCINEMARK

VLAK ZA BUSAN Lokomotiva živih mrtvaca

4. ožujka 2020. - 11:38

FILM: Busanhaeng (Train To Busan); akcijski horor; Južna Koreja, 2016. REŽIJA: Sang-Ho Yeon ULOGE: Gong Yoo, Ma Dong-seok OCJENA: **** ½

Post-Oscar brojke “Parazita” su impresivne: zasad gotovo 50 milijuna dolara utrška u američkim kinima i sveukupno 205 u svjetskima. Karte se traže za “Parazita” i u hrvatskim kinima, gdje je film dosad vidjelo 42.501 gledatelja i zaradio je 1,3 milijuna kuna. Svijet je poludio za južnokorejskim filmom Joon-ho Bonga nakon njegove povijesne pobjede na dodjeli Oscara.

No, nije južnokorejska kinematografija počela s “Parazitom” niti će s njim završiti. Neki od najboljih novomilenijskih filmova upravo su južnokorejski (“Oldboy”, “Sjećanja na ubojstvo”, “Sluškinja”, “Izgaranje”...). U vrijeme kad je južokorejska kinematografija i službeno postala “in”, vrijedi otkriti/skrenuti pozornost (na) još neke filmske bisere o kojima se kod nas baš i nije pisalo.

Jedan od njih je “Train To Busan” (2016.) Sang-Ho Yeona, odličan akcijski zombi horor s elementima “survival” trilera i filma katastrofe, a njegov izbor dođe kao logičan u eri horora korone. Ljudi od koronavirusa padaju mrtvi na ulicama Kine kao zombiji. Najveća karantena u povijesti. Korona ispraznila police po dućanima. Djelatnici firme u kojoj radi zaraženi muškarac masovno se razbježali kući kao u zombi apokalipsi...

Slični “breaking news” naslovi posljednjih dana vrište na domaćim portalima, podižu paniku i (i)zazivaju vraga zombijevskoga. Što bi tek bilo u slučaju stvarne zombi pandemije, pokazuje i jedan od najboljih novijih zombijevskih filmova koji je, nakon premijere u Cannesu, postao pravi blockbuster na matičnom teritoriju i privukao svakog petog Korejca u kino, a u svijetu zaradio blizu 100 milijuna dolara, stoga nije čudno da se završava snimanje njegova nastavka podnaslovljena “Peninsula”.

Svakojaki scenariji su uposleni kad su u pitanju zombiji, ali ovo je prvi put da su se ljudi usred epidemije našli u vlaku (iz Seula za Busan) sa živim mrtvacima. Film se većinski odvija u vlaku, osim uvodne i završne scene. Uvodna scena “Vlaka za Busan” je znakovita, možda i djelomično vizionarska za koronu. Naplatna kućica je pretvorena u zonu karantene (!) i dvojica muškaraca u zaštitnim odijelima zaustavljaju vozača kamioneta.

“Mjera sigurnosti, nemate što brinuti, imamo mali problem s tvornicom gore”, uvjeravaju oni vozača, ali njemu se žuri, sigurno i zato što sluti da umanjuju proporcije situacije. U toj žurbi, vozač će udariti srnu i odvesti se dalje siguran da je mrtva. Međutim, nakon što statična kamera, postavljena uz cestu da isprati njegov odlazak s poprišta nesreće, polako okrene pogled na desno, vidimo da je srna oživjela, a njezine caklene oči sugeriraju da se imamo što brinuti.

Jasno je to kad spomenutu tvornicu vidimo u požaru u odrazu prozorskog stakla automobila kojim se prema željezničkom kolodvoru vozi prezaposleni i razvedeni fond menadžer Seok-woo (Gong Yoo) sa svojom kćerkicom Soo-an (Kim Soo-ahn) kako bi je odveo mami i usput proizveo poneku “spielbergovsku” emociju.

Pepeo koji doleti na dlan klinke naredni je apokaliptični “bad omen”, a finalni nakon što u jedan od vagona, kad prometnik vlaka pogleda u drugom smjeru, u zadnji čas pred polazak uleti jedna “čudna” djevojka. Ne treba mala Soo-an potom nužno ugledati kroz prozor kako neki čovječji monstrum skoči na prometnika za shvaćanje da je ovaj vlak osuđen na prokletstvo, kao i svijet izvan njega koji predstavljaju putnici različite klase, od kapitalističke do radničke i - beskućnika. Društvo je već zaraženo i nema nam spasa, najavljuje film.

Neće trebati dugo da čudna, tj. zaražena cura postane zombi i da putnici doznaju vijesti o povećanom broju “žrtava nasilja” u gradovima i raspoređivanju vojske. “Vlakovođo, imamo situaciju ovdje”, javlja kondukter kad se zaražena napije krvi njegove kolegice, a ova se povrati u život, počne ujedati druge putnike i tako dalje.

Toj situaciji redatelj Yeon pristupa s puno mašte, iznalazeći do maksimuma domišljate načine da iskoristi mjesto zbivanja, odnosno interijere vagona kao skučeni, zatvoreni prostor u kojem se teško sakriti i pobjeći od trčećih zombija te (brzi) vlak kao prometalo koje vozi u jednom smjeru, ali i “perpetuum mobile” simbol kinetike, tj. pokretne slike i (akcijskog) filma kao takvog.

Jednom kad vlak krene i “Train To Busan” uhvati momentum, on ne staje i preživjeli putnici se snalaze kako znaju i umiju pa se npr. pred zombijima grupno sklanjaju u uske toalete i pojedinačno pužu po gornjim odjeljcima za prtljagu. Naime, zombiji nisu spori kao kod tate Georgea Romera, već nabrijani po novomilenijskom receptu, od “28 dana kasnije” do “Svjetskog rata Z”, čije blockbusterske vrijednosti “Vlak za Busan” njeguje (sjajna akcijska scena podrhtavanja tla pred spektakl nadolazeće lokomotive u plamenu koja ispada iz tračnica).

No, Yeon pristupa živim mrtvacima iz novog ugla pa putnici otkrivaju da napadaju samo ono što mogu vidjeti (u mraku su slijepi) i čuti. To redatelju daje poticaj za niz kreativnih rješenja, tipa da putnici odvlače pozornost sa sebe bacanjem mobitela za kojima zombiji smjesta polete kad zazvone u modernoj “romerovskoj” kritici konzumerizma i današnjeg društva, a pregradna vrata između vagona sa živim mrtvacima naslonjenima o staklo podsjećaju na ulazna u šoping centar “Zore živih mrtvaca”.

Iz jednog vagona u drugi prolazit će putnici pod okriljem mraka kad vlak uđe u tunele, naoružani mobitelima i palicama, oblijepljeni izolir trakama, pri čemu najžešći od njih prirodno postaje pripadnik radničke klase Sang-ha (Ma Dong-seok) koji se na putovanju nalazi s trudnom suprugom Sung-gyeong (Jung Yu-mi), dok mu društvo pravi Seok-woo, spreman da se iskupi za menadžerske grijehe spram malog čovjeka poput njega i sebičnost prema kćeri po uzoru na američke filmove s temom popravka razbijene nuklearne obitelji ili stvaranja nove.

Neki od najboljih trenutaka filma tiču se pokušaja Seok-wooa i ekipe da se probiju kroz hordu zombija i dospiju četiri vagona dalje. Kad napokon stignu do sigurnog vagona prve klase, kamo su se od ostatka vlaka izolirali bogati, potonji će pod izlikom straha od zaraze inzistirati da ne mogu biti s njima i tražiti da se premjeste. Yeon je napravio mješavinu kinetičke akcije i društvene alegorije u vezi (ne samo korejskog) klasnog sustava, na valnoj duljini s Bongovim filmovima. “Vlak za Busan” je “Pod opsadom 2” i “Snowpiercer” sa zombijima.

20-ak južnokorejskih ‘must see‘ filmova od 2000. do 2020.

- "Domaćin" (2003.)
- "Dobrodošli u Dongmakol" (2005.)
- "Došljak" (2016.)
- "Gorkoslatki život" (2005.)
- "Izgaranje" (2018.)
- "Kućna pomoćnica" (2010.)
- "Majka" (2009.)
- "Oldboy" (2003.)
- "Parazit" (2019.)
- "Poezija" (2010.)
- "Prazna kuća" (2004.)
- "Priča o dvije sestre" (2003.)
- "Proljeće, ljeto, jesen, zima i... proljeće" (2003.)
- "Ratnik" (2001.)
- "Simpatija za gospodina Osvetnika"/"Simpatija za gospođu Osvetu" (2002., 2005.)
- "Sjećanja na ubojstvo" (2003.)
- "Sluškinja" (2016.)
- "Tragač" (2008.)
- "Vidio sam vraga" (2010.)
- "Žeđ" (2009.)
- "Žuto more" (2010.)

item - id = 1007030
related id = 0 -> 1132039
related id = 1 -> 1131801
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
05. listopad 2021 08:08