StoryEditor
Film & TVŠPANJOLAC U SPLITU

Virus će proći, samo je malo više podcrtao razlike između bogatih i siromašnih, tvrdi scenarist hit-filma ‘Platforma‘ ekskluzivno za ‘Slobodnu‘

Piše Marko Njegić
16. listopada 2020. - 10:30
 Bozidar Vukicevic/Cropix

U Splitu je ovih dana boravio Pedro Rivero, španjolski scenarist hit-filma "Platforma" koji je proljetos bio veliki hit na Netflixu. Stigao je u grad pod Marjanom kako bi s našim poznatim animatorom Veljkom Popovićem radio na scenariju njegova animiranog filma. Pedro je i sam, prije "Platforme", režirao animirane filmove kao što je "Birdboy".

- Veljko mi je pisao prije nešto više od godinu dana o projektu "Dreamworld", predložio da sudjelujemo na njemu i imali smo prvi Skype sastanak da popričamo o njegovim umjetničkim ciljevima. Radi se o animiranom igranom filmu za sve uzraste, ali Veljko je htio dodati malo "tame" prisutne u mojim scenarijima tako da projekt ne bude samo za djecu, već da bude umjetničkog interesa i za odrasliju publiku – otkriva nam Rivero, prethodno upoznat s Popovićem i hrvatskom animacijom.

- Gledao sam Veljkove filmove na filmskim festivalima i mislim da smo se prvi put upoznali 2016. na Ottawa Film Festivalu (OIAF), gdje nas je upoznao jedan zajednički prijatelj, ako se ne varam, Daniel Suljić, umjetnički direktor Animafesta Zagreb. Već sam bio upoznat s filmovima Zagrebačke škole i pratio sam hrvatsku animaciju s interesom još od prvog posjeta Animafestu 2009. - sjeća se Pedro.

Kako provodite dane u Splitu, osim rada na scenariju? Imate li vremena za razgledavanje?
- Split je predivan grad u zavidnoj okolini, što bi u teoriji trebalo pomoći u boljoj kvaliteti života za sve stanovnike, a da se pri tome resursi ne iscrpljuju. Imao sam prilike uživati u ovom prvom posjetu i nadam se da ću se vratiti. Hrvatska je posebno mjesto za mene i ovdje imam mnogo prijatelja.

Hoćete li se vratiti da biste radili na scenariju ili samo radi uživanja u Splitu?
- Pokušat ću kombinirati oboje jer mislim da trenutno nema puno mjestâ koja su bolja za život i rad od Splita.

Dotad, kako izgleda vaša rutina pisanja i kako se prilagođavate radu u timu, kao sada s Veljkom ili Davidom Desolaom na ”Platformi”?
- Svaki projekt na kojem sam radio je drugačiji i zahtijeva drukčiji pristup. Volim raditi u timu jer kontrast ideja pomaže izbjeći gubitak radnje koja će na kraju doći pred publiku. Također, volim raditi prema idejama drugih jer tako izađem iz svoje glave i učim od drugih.

Imate li neki savjet za nadolazeće (hrvatske) scenariste?
- Uvjeren sam da hrvatski scenaristi i oni u svijetu znaju što rade i nisu im potrebni savjeti u stilu: "ostani svoj". Sve što mogu reći jest da uvijek razmišljate o onome što publika osjeća, nije važno što mi želimo reći ako nas gledatelj ne razumije. Također, nikada nemojte zaboraviti da je film emotivno iskustvo, nije dovoljno istkati radnju. Publika je mora proživjeti svim vizualnim i auditornim sredstvima koje imamo.

David Lynch vam je jedna od najvećih inspiracija. Zašto baš on?
- Pa, iz nekog čudnog razloga kad sam imao 11 godina htio sam pogledati "Čovjeka slona" bez da sam znao radi li se o komediji, drami ili fantastičnom filmu, samo zato jer me privukao naslov. Godinama kasnije sam pročitao intervjuu da je David Lynch osjetio istu stvar dobivši ponudu da snimi film. A film me fascinirao od prvog trena. Iako mnogi kritičari i gledatelji smatraju da se radi o klasičnom filmu, ne toliko "lynchovskom", u njemu nalazim srž Davidova rada, ono što zovem "svakodnevni život apsurda" ili "apsurd svakodnevice"; način na koji ulazi u razne slojeve stvarnosti i višestrukih uloga koje razvijamo. A malo toga je apsurdnije i bolnije negoli biti osuđen da budeš "čovjek slon" i praviti se da živiš normalnim životom. Mišljenja sam da Lynchev film pokazuje "čovjeka slona" kojeg svi nosimo u sebi te problem s prihvaćanjem i razumijevanjem vlastite stvarnosti i stvarnosti drugih.

Odakle ideja za "Platformu"? Koliko je dugo trajalo razvijanje i pisanje scenarija?
- Originalnu ideju za "Platformu" je imao David Desola, prvotno je zamislio kao dramu i napisali smo je zajedno no nikad nije objavljena niti izvedena u kazalištu. Godine 2014. sam je poslao producentu Carlosu Juárezu jer je tražio projekt da ga režira Galder Gaztelu-Urrutia i obojica su ideju htjeli pretvoriti u film. Na prvom sastanku smo odabrali osnovne elemente za adaptaciju i David je napisao prvu verziju. Od tu sam ja napisao drugu i tako dalje, ali ne kontinuirano jer sam imao i druge poslove dok smo čekali da producent pronađe sredstva za financiranje. Krajem 2017., uz jamstvo da će film biti snimljen, napisali smo finalnu verziju skupa s redateljem.

Jeste li se iznenadili da je film na Netflixu pronašao svoje mjesto na top-ten listi gledanosti? 
- I da i ne. Imali smo osjećaj da bi se film mogao svidjeti obožavateljima žanra, osobito nakon nagrada publike u Torontu i Sitgesu, no nije imao sreće na premijeri u kinima u Španjolskoj zbog klasičnog nepovjerenja španjolske publike prema niskobudžetnim filmovima, uz minimalnu promociju i, još više, španjolski jezik... Ali, na Netflixu dosta korisnika stalno traži nove filmove, nesvakidašnja iskustva i, iznad svega, žanrovske filmove pa nas nije toliko iznenadio da ima uspjeha. Naravno, u jednom trenutku je dospio na "broj 1" u svim zemljama gdje ima Netflixa – osim Indije gdje je bio na "broju 4" – te je ušao među top-10 filmova u povijesti Netflixa. To nismo očekivali jer nikad ne možete predvidjeti toliki uspjeh.

Što mislite, u čemu leži glavni razlog? Film se može gledati i kao alegorija našeg vremena...
- Da, jasno da smo imali sreće što se premijera na Netflixu poklopila s polovicom svijeta u karanteni i s psihozom zbog manjka zaliha za vrijeme pandemije. A film govori o jako sličnoj situaciji, nedostatku solidarnosti u teškim trenucima. Jednako tako smatram da mogućnost puštanja filma u cijelom svijetu na platformi kao što je Netflix na neki način ruši tiraniju i monopol velikih studija od već stotinu godina. Sve ovo vrijeme smo bili mišljenja da je Hollywood bolji od drugih filmskih industrija jer ga ljudi više vole, gledaniji je, a mi u manjim zemljama smo glupi zato što nemamo čarobne trikove za privlačenje publike. Tome je došao kraj. "Platforma" pokazuje da i mi koji ne snimamo filmove u Hollywoodu znamo nešto o filmu.

Jeste li mogli predvidjeti svijet 2020. za vrijeme rada na scenariju?
- Pa, prije 14 mjeseci, prije pojave bolesti Covid-19, počeli smo pisati scenarij o pandemiji, tako da ne znam...

Kako gledate na situaciju u kojoj se svijet trenutno nalazi?
- Virus će proći, samo je malo više podcrtao razlike između bogatih i siromašnih. Razlika između najbogatijih 1% i ostatka društva se vratila na skandalozne razine od prije dva svjetska rata. Opet proživljavamo tadašnju stvarnost: porast populističkih i ultranacionalističkih pokreta i veća ideološka polariziranost između desne i lijeve strane. To je šteta. Trenutna demokracija je lažna, svakoga dana smo sve više i više porobljeni od strane nekoliko ruku sakrivenih iza velikih korporacija. Ako nije moralno da netko mora živjeti ispod donje granice siromaštva, također je nemoralno da ne postoji gornja granica bogatstva. To je suludo. Glavne i odgovorne za ekonomske zločine u stilu onih koji su rezultirali financijskom krizom trebalo bi osuditi za zločine protiv čovječanstva. Oni su ubojice, ne virus.

Kako Španjolska stoji po pitanju kina za vrijeme korone? Jesu li kina zatvorena, filmske produkcije zaustavljene? Brine li vas budućnost (filmske) kulture?
- Produkcije se polako vraćaju, uz neke restrikcije, no kino je možda pobijeđeno. Ljudi idu u kino mahom na blockbustere. Ostatak filmova preživljava ili na platformama ili nestaje. Opstanak kulture je uvijek u opasnosti, osobito u kriznim situacijama. Mi koji smo njoj posvećeni znamo da je to svakodnevna borba.

VELJKO POPOVIĆ Svijetla budućnost za VR

Veljko Popović i njegov brat Milivoj friško su osvojili nagradu na Međunarodnom festivalu animiranog filma u Ottawi, gdje je njihov VR projekt "Dislokacije" proglašen najboljim u toj kategoriji. "Dislokacije" su trebale imati premijeru na Annecyju, ali ona je otpala kad je festival prebačen "online". Ipak, Veljko ne gleda na ovu nagradu kao nadoknadu za propušteni Annecy.

- Prava nadoknada će doći sljedeće godine ako se festival bude održao u normalnim uvjetima, a naš film bude predstavljen u konkurenciji. Osim toga, ono što smo propustili u Annecyju smo djelomice nadoknadili na Animafestu, koji nam je bio prilika za druženje s kolegama i toliko važno upoznavanje s recentnom produkcijom animiranog filma – kaže Popović kojemu nagrada jako puno znači.

- Zbog ove izvanredne situacije na premijeru smo čekali skoro šest mjeseci. Strpljenje se isplatilo na najbolji mogući način. Nagrada nam je i posebno važna jer je teško procijeniti reakciju publike i način na koji će odgledati i doživjeti film unutar medija virtualne stvarnosti. Nismo imali mogućnost šireg testiranja VR iskustva s obzirom na pandemiju, pa smo ovom nagradom potvrdili da smo izradili uspješno VR iskustvo i da imamo film pred kojim je svijetla budućnost – govori Popović.

"Dislokacije" su prvi VR film podržan od HAVC-a. Popovića pitamo hoće li HAVC sada financirati još koji VR film i je li to nešto što bi on i brat nastavili istraživati.

- Svakako se nadam da će ovaj uspjeh potvrditi HAVC-u da je VR vrijedan medij koji ima mjesto u svijetu filma. Broj festivala koji prikazuju VR filmove iz godine u godinu raste, a od komercijalne isplativosti i adaptacije mainstream publike dijeli nas samo, rekao bih, ne više od par godina. S obzirom na uspjeh našeg VR iskustva, imamo već nekoliko ponuda za suradnju, a možda najistaknutija je ona Sacrebleua, producentske kuće ovjenčane brojnim priznanjima uključujući i ona u Cannesu, Berlinu i Annecyju.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

16. listopad 2020 10:35