StoryEditor
Film & TVBOŽIDAR DOMAGOJ BURIĆ

Uvijek dajem nogometaških 110 posto, a nakon ‘Uskoka‘ snimat ću i ‘Dioklecijana‘. Ako on nije zaslužio dostojnu ekranizaciju, ne znam tko jest!

16. svibnja 2021. - 12:01

Božidar Domagoj Burić (48) daruje svojoj matičnoj kući, HTV-u, u kojoj radi od 1995., najljepši dar za rođendan! Samo dva dana prije svečanog subotnjeg obilježavanja 95 godina Hrvatskoga radija i 65 godina Hrvatske televizije, danas, u četvrtak, u domaću hrvatsku kinodistribuciju kreće njegov dugometražni igrano-dokumentarni film "Doba uskoka"!

Dugo i s velikim zanimanjem iščekivani uradak vrsnoga dubrovačkoga dokumentarista o senjskim gusarima 16. i 17. stoljeća, koji su gotovo sto godina prkosili Veneciji i Osmanskom Carstvu, samo je nastavak niza njegovih ranijih povijesnih serijskih uspješnica. Prvi je bio "Tajnoviti srednji vijek" pa "Ludi rimski carevi", slijede ih "Hrvatski kraljevi" te "Republika", od kojih se potonja reprizira nedjeljom na Drugom programu nacionalne televizije.

A "Uskoci", samo što nisu, pred vratima su, raskošno kostimirani i opasni. Predvodi ih Amar Bukvić, uskočki vođa Juriša Hajduk, u stopu ga prate Dušan Bućan, Milan Pleština, Andrea Slama, Robert Ugrina, Nenad Cvetko, Dragan Despot, Marko Cindrić, Tvrtko Jurić, Krešimir Mikić i Mladen Vasary. Nakon "CineStarovih" kina, odredište senjskih gusara, snimanih u Senju i diljem Dalmacije, prisavska je dalekovidnica, koja će ih na male ekrane kroz 4 epizode pripustiti najesen.

image
Robert Ugrina i Nenad Cvetko
HRT PRESS

U vrijeme kada se do znanosti općenito ne drži previše i kada se TV konzument teško može obraniti od svakojakoga šunda s malih ekrana, razumno je pitati hoće li se tražiti karta više pred kinodvoranama, kao i hoće li se "Uskoci" isplatiti producentu, tj. Hrvatskoj televiziji?
– Kako je HRT javna ustanova kojoj primarni cilj nije profit nego ispunjavanje njezinih zakonskih obveza, isplativost ovakvih projekata ne mjeri se novcem, nego doprinosom obrazovanju, zabavi i zadovoljstvu naših gledatelja.


Nisam požalio...


Kada su se "Uskoci" pojavili kao ideja, kada su vam se "ispriječili", zaintrigirali vas kao scenarista i redatelja?
– Ideju mi je, u trenutku kad sam dovršavao seriju "Republika", krajem 2015., i razmišljao o novoj temi, dao prijatelj Krsto Lončarić, koji je podrijetlom Senjanin. Odmah me je "dobio" i doslovno sutradan sam počeo istraživati povijesnu građu.

image
Rad na projektu trajao je više od tri godine
HRT PRESS


Prva klapa pala je još u proljeće 2017., je li se realizacija otegnula, ili su oko 4 godine bile prava i jedina mjera?
– Samo snimanje trajalo je, u razmacima od po nekoliko mjeseci između svakog snimanja, nešto više od godinu i pol. Zadnja klapa igranih dijelova serije pala je krajem 2018. godine. Sveukupan rad na projektu trajao je nešto više od tri godine. Film je bio gotov i prije zadanog roka. Odluku o trenutku puštanja filma i serije u emitiranje nisam donosio ja, nego programsko rukovodstvo.

Što je bila prva ideja; serija, film ili kojim redom?
– Projekt je od početka zamišljen kao dvojan: dugometražni, pretežito igrani film koji je namijenjen za kinoprikazivanje (moja prvobitna ideja je čak bila da taj film bude u 3D tehnologiji, no od toga se, zbog skupoće, na kraju odustalo) te serija u četiri epizode, namijenjena televizijskom emitiranju i koja ima više dokumentarnih dijelova nego film.

Na kakve ste sve poteškoće nailazili tijekom snimanja, je li bilo trenutaka i da ste požalili zbog prve klape "Uskoka"?
– Unatoč tome što je ovo najsloženiji i najzahtjevniji projekt na kojem sam ikad radio, niti u jednom trenutku nisam požalio što sam krenuo u to. Tome je najviše doprinijela naša fenomenalna producentica Marija Kosor, koja je omogućila da sve moje autorske zamisli budu i više nego dostojno produkcijski popraćene.

image
Burić kaže da je radio s ekipom koja je san svakog redatelja
HRT PRESS


Je li financijska konstrukcija lako zatvorena; koliko sveukupno projekt košta, otprilike po epizodi?
– O troškovniku može govoriti samo uprava HRT-a, nisam ovlašten za objavljivanje te vrste podataka.

Koliko su vam raniji projekti, vrlo uspješni i dobro prodani u svijetu, bili vjetar u leđa te vaša svojevrsna popudbina i kredit, te su vam šefovi vjerovali i odobrili ovako veleban projekt kao što je "Doba uskoka", možda i najveći od osamostaljenja Hrvatske, odnosno HTV-a, 1990.?
– Naravno da je domaći i međunarodni uspjeh "Hrvatskih kraljeva" i "Republike" odgovornima na HRT-u, kojima ovom prilikom od srca zahvaljujem na ukazanom povjerenju, olakšao odluku. HRT-ovu rukovodstvu uvijek nastojim ukazano povjerenje vratiti najbolje što mogu i znam, tako da svakom projektu pristupam kao da je prvi i trudim se dati čak i više od onih nogometaških "110 posto".

image
'U svemu što radim dajem nogometaških 110 posto'
 
Dragan Matic/Cropix


Podijelite neku zanimljivu zgodu, neko oduševljenje tijekom snimanja?
– Teško da bi sva moja oduševljenja tijekom snimanja ovog projekta mogla stati u ovaj intervju. Doslovno svaki dan sam se oduševljavao profesionalnošću, predanošću i genijalnošću ljudi koji su na ovom projektu radili, prije svega kostimografkinje Jasne Zvonković Ljevaković, scenografa Igora Jurasa, majstorice maske Martine Novaković, direktora fotografije Branka Cahuna, montažera Dubravka Prugovečkog, supervizora vizualnih efekata Kristijana Mršića i, naravno, producentice Marije Kosor. Uvijek mi je žao što u intervjuima ne mogu nabrojiti sve te drage ljude koji su ugradili puno sebe u projekt. Zato postoji odjavna špica i ovim putem bih pozvao sve one koji će gledati film u kinu da ostanu do kraja odjavne špice i na taj način odaju počast svim tim velikim profesionalcima.

Kakvu poruku šalje "Doba uskoka"; što gledatelj dobiva, hoće li obnoviti školsko gradivo, osnažiti, proveseliti se, što će dobiti za 96 minuta?
– Nadam se da u isto vrijeme šalje sve ove poruke koje ste nabrojali. Uvijek nastojim povijest prikazati ne samo kao obrazovnu nego i kao formu koja može biti vrlo zabavna. K tomu, ovaj put će oni koji vole kino i oni koji to žele, prije televizijskog emitiranja moći hrvatsku povijest gledati i na velikom platnu. Uvjeren sam da će im se u svakom smislu isplatiti svaka od tih 96 kino-minuta.

image
'Doba uskoka' - igrano-dokumentarni film, scenarist i redatelj Božidar Domagoj Burić, za HTV
HRT PRESS


S obzirom na brojne scene borbi, nasilja pa i seksa, jesu li "Uskoci" pomali i šokantni?
– Ovisi o gledatelju, ljudi su vrlo različiti. Nekoga bi šokirao i prikaz odljepljivanja flastera s male ogrebotine na prstu, a netko se ne bi uznemirio ni od najotvorenijih nasilnih prizora ili, ne daj Bože, scena seksualne prirode. Osobno, mislim da u filmu nema apsolutno ničeg šokantnog, samo autentičnih prikaza povijesti. Osim toga, to je samo film. Zašto se uznemiravati na bilo koju scenu kad znamo da je to sve pripremljeno i odglumljeno? Nikad mi nisu bili logični ljudi koje uznemiruje umjetnost. Stvarnost da – ona može biti jako uznemirujuća. Ali uznemiravati se zbog filma, a znamo da je krv koju vidimo umjetna, da su rane koje gledamo modelirane rukama naših vještih maskerica – nije li to pomalo nelogično?

Igrano-dokumentarna forma nije baš uobičajena u CRO kinematografiji. Kako je ideja hibrida nastala, kako je rasla kroz vaše povijesne serijale? Jeste li možda uzor pronašli izvan granica Lijepe naše?
– Iskreno, hibridna forma igrano-dokumentarnog filma od početka mi se činila kao najlogičniji spoj obrazovanja i umjetnosti, tako da u tom smislu ne mogu reći da sam imao ikakav, pa tako ni inozemni uzor. Vodio sam se logikom i unutarnjim osjećajem.


Jasna – podrška u svemu


Svaki rad, i dobro i zlo, na čovjeku ostavlja trag; kakve su tragove kod vas ostavili "Uskoci", koliko su vam uzeli, a koliko dali?
– Puno više su mi dali nego uzeli. Naravno da sam u nekim trenucima osjetio neizreciv umor, ali imao sam sreću da sam radio s ekipom koja je san svakog redatelja, tako da ama baš niti malo nemam prava​ ​ tužiti ​se na bilo što. Bilo je jako zahtjevno, teško, ponekad i frustrirajuće, ali ništa što vrijedi ne može se napraviti bez muke. Stoga mogu reći da su tragovi koje su "Uskoci" na mene ostavili isključivo pozitivno duboki i oplemenjujući. No ono što je puno važnije od toga kako je ovaj projekt djelovao na mene jest trag kojeg će ostaviti na gledateljima. Svim srcem se nadam da će im dati puno toga lijepog, da će iz kina, a nakon toga i od svojih televizijskih ekrana, otići bogatiji za jedno lijepo iskustvo. I s nekim novim i korisnim znanjima o našoj prošlosti.

image
Amar Bukvić kao uskočki vođa Juriša Hajduk
HRT PRESS


Ostajete na povijesnim stazama; nakon "Uskoka", idete velikim koracima prema natrag, sve do cara Dioklecijana, ravno u Split ili Solin?
– Dioklecijan je "naš čovik", prvi Splićanin. Usto, po mome mišljenju, radi se o jednom od najvažnijih vladara u povijesti Europe. Tako da, ako on nije zaslužio dostojnu ekranizaciju, ne znam tko jest. Jako se veselim tom projektu, jer mi je antika, uz srednji vijek, najdraže povijesno razdoblje.

Kada možemo očekivati prvu klapu "Dioklecijana", zacijelo igrano-dokumentarnoga filma i serije, za HTV?
– Produkcija "Dioklecijana" trenutno ovisi o samo jednoj jedinoj stvari – koronavirusu. Tako se, nažalost, nikakva predviđanja o početku snimanja ne mogu dati.

Fascinacija povijesnim osobama ili događajima nepresušna je kod vas; da možete birati, u kojem biste povijesnom razdoblju voljeli da ste rođeni i zašto?
– Jako teško pitanje. Ovako, na prvu: volio bih uživo vidjeti nekoga od naših prvih vladara. Trpimira, Petra Krešimira IV. ili Zvonimira. Doduše, nisam baš siguran da bih volio biti rođen u to vrijeme, s obzirom na ondašnje poprilično teške životne uvjete – ako mogu birati, radije bih, onako, pomalo sebično, malo "skočio" do tamo i onda se vratio u svoje vrijeme.

image
'Doba uskoka' - igrano-dokumentarni film, scenarist i redatelj Božidar Domagoj Burić, za HTV
HRT PRESS


Je li teško profesoru povijesti i arheologije, fasciniranom prošlošću, prihvaćati svakodnevicu, koja "mrvi" koronama, potresima, režijama pa i trivijalijama... S kim dijelite svoju strast prema povijesti, možda sa suprugom Jasnom Burić, urednicom i voditeljicom "Prometeja" na HTV-u? Ili o poslu samo na poslu?
Jasna mi je u svemu velika podrška. Ona, kao iskusna televizijska profesionalka (a, na kraju krajeva, i nekadašnja dječja glumačka zvijezda) istinski razumije prirodu posla kojim se bavim. To mi jako olakšava ovaj lijepi, ali vrlo zahtjevan posao. A što se tiče korone, potresa i režija – i to je dio povijesti, prošlost je prepuna takvih događaja. To je jedan od razloga zašto je povijest proglašena učiteljicom života – u ovoj korona-krizi odmah sam prepoznao mnoge društvene simptome koji su se, u manje ili više sličnim oblicima, javljali i u vrijeme, npr., velikih srednjovjekovnih epidemija. Zanimljiva mi je bila spoznaja da, unatoč tehnološkom napretku, na fenomen pandemije danas reagiramo prilično slično kao i naši preci.

image
HRT PRESS


Poneki seriju "Mrkomir Prvi" proglašavaju parodijom vaših dokumentarnih serijala, prije svega "Hrvatskih kraljeva", kako to komentirate?
– Nažalost, nisam gledao tu seriju pa vam ne mogu dati ikakav sud o tome. No, ako kažete da je neki doživljavaju kao parodiju na "Kraljeve", to mi može biti samo kompliment, jer parodirati možete samo nešto što je ostavilo nekog traga i ostvarilo nekakav utjecaj. Veliki sam obožavatelj parodija, inače.

Zanimaju li vas vodeće pozicije na Prisavlju?
– Trenutno ne.

Da niste televizijski znalac, priznati dokumentarist, što biste bili?
– Bez imalo razmišljanja i oklijevanja: astronom! Samo što bih se za to morao vratiti u prošlost i malo više paziti na satovima matematike u školi.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. lipanj 2021 22:32