‘Uski prolaz‘: Napetica do zadnje stanice

Slogan filma “Uski prolaz” (“Narrow Margin”, 1990.) kaže “Odvest će vas do ruba napetosti” i ne laže. “Uski prolaz” je jedna od definicija hičkokovske napetice devedesetih. Pošteni žanrovski režiser Peter Hyams (“Planet prokletih”, “Vremenski policajac”, “Iznenadna smrt”, “Početak kraj”) bio je ovdje možda inspiriraniji nego ikad i snimio vrlo fokusiran, sveden i funkcionalan neonoirovski akcijski triler u trajanju od svega 97 minuta, nadahnut istoimenim noir krimićem Richarda Fleischera iz 1952.

Nakon efektne uvodne špice koja, prožeta sjajnom trilerski ugođajnom glazbom Brucea Broughtona (“Silverado”, “Tombstone”), “homažira” otvaranja Hitchcockovih ostvarenja poput “Vrtoglavice”, Hyams ne gubi časa kao redaelj i scenarist da pokrene priču lišenu podzapleta, čak i romantike, svega što bi “Narrow Margin” moglo izbaciti iz kolosijeka.

Razvedena urednica izdavačke kuće Carol Hunnicut (vjerojatno najbolja uloga Anne Archer; “Kobna privlačnost”, “Neposredna opasnost”) dolazi u restoran hotela na “blind date” s odvjetnikom Michaelom Tarlowom (vječno dobri epizodist J.T. Walsh; “Red Rock West”, “Slom”).

Ćaskanje je ugodno, ali Michael mora otići u hotelski apartman preuzeti telefonski poziv i pita Carol da pođe s njim. Na vrata će mu tada pokucati Leo Watts (Harris Yulin), mafijaš za kojeg se ispostavlja da radi te ga optužiti za potkradanje, što će naposlijetku biti kažnjeno metkom u čelo iz pištolja s prigušivačem.

Sve se to odvija dok se u toaletu apartmana nalazi Carol koja će posvjedočiti nemilim zbivanjima i sakriti se iza vrata kad Wattsov revolveraš (Nigel Bennett) odluči provjeriti ima li koga. Kadar Carol iza vrata u mračnoj prostoriji odakle dopire tračak svjetlosti perfektan je neonoir trenutak igre svjetla i sjene.

Time redatelj Hyams (ujedno i direktor fotografije) potvrđuje noirovski utjecaj “Uskog prolaza” i prelijeva ga u moderan akcijski triler u koloru s mitraljirajućim strojnicama i eksplodirajućim helikopterima u tada uobičajeno raskošnoj produkciji kompanije Carolco legendarnog producentskog dvojca Mario Kassar-Andrew G. Vajna (“Rambo I-III”, “Teksaški graničar”, “Crveno usijanje”, “Air America”, “Potpuno sjećanje”).

Napad na kolibu u kanadskoj Rocky Mountains divljini, kamo odbjeglu Carol posjećuju zamjenik okružnog tužitelja Robert Caulfield (izvanredni Gene Hackman u jednom od boljih izdanja) i detektiv Dominic Benti (veteran M. Emmet Walsh) kako bi je nagovorili da svjedoči protiv Wattsa, izveden je u žustrom stilu akcijskih filmova osamdesetih poput “Komandosa”, uključujući i spust niz gustu šumu u sličnom terencu kakvog je vozio Schwarzenegger.

Noirovsku igru svjetla i sjene Hyams kombinira s akcijsko-trilerskom igrom mačke i miša, pa i skrivača, nakon što se “Narrow Margin” radnjom gotovo u potpunosti smjesti u putnički vlak na putu za Vancouver kad ga Caulfield i Carol uhvate u bijegu od progonitelja, a i oni se ukrcavaju za njima naoružani automatskim oružjem.

Vlak kao mjesto radnje nije novina sjetimo li se Fleischerova “Uskog prolaza”, Hitchcockove “Dame koja nestaje” i Bond-filma “Iz Rusije s ljubavlju”. Hyams se na njih referira, ali i uspijeva potencirati klaustrofobični “suspense” i akcijsku kinetiku (zagrijavanje za “Pod opsadom 2”), ukratko iskoristiti sve što nudi vlak kao prijevozno sredstvo dok juri kroz divlja prostranstva Kanade i, nakon kratkog zaustavljanja na jednoj manjoj stanici, više ne staje do Vancouvera.

Primjerice, progonitelji (spomenuti Bennet i dojmljivi James B. Sikking) znaju kako izgleda Caulfield, ali ne nužno i Carol koju on sakriva od jednog kupea do drugog prolazeći naprijed-nazad kroz uske hodnike vagona s ubojicama za petama. Trilerski klasične situacije Hyams obogaćuje na razne načine.

Redatelj poseže za nadahnutom vizualizacijom (odraz vlaka u jezeru, sjena negativca na krovu vagona) s nekolicinom umjetničkih pa i eksperimentalnih noćnih kadrova jureće željeznice, te nekonvencionalnim trenucima poput scene pokušaja potkupljivanja Caulfielda i prizora plastičnog pištolja na vodu u rukama junaka. Završnica na krovu vlaka izvrsno je uprizorena, a dolazi u paketu s akcijskim “one-linerom” izgovorenim pred ulazak u tunel (“Znate što mi se dopada kod vas? Visoki ste!”). “Narrow Margin” je trilerska vožnja prvom klasom.