Taksist Jerry Fletcher zavjerenički teoretizira o svemu i svačemu vozeći žuti automobil u filmu "Urota" ("Conspiracy Theory", 1997.), nekoć poznatom i po naslovu "Zavjera". Putnici imaju što čuti od pomaknutog teoretičara zavjere bujne mašte.
Prema teorijama zavjere ovog paranoika-urotnika, rat u Vijetnamu je posljedica oklade koju je Howard Hughes izgubio protiv Aristotela Onassisa. Očevi svih dobitnika Nobelove nagrade bili su uz prijetnju pištoljem prisiljeni dati uzorke sjemena u malim plastičnim posudicama. NASA planira atentat na američkog predsjednika pomoću potresa magnitude 7,3 s okidačem iz svemira.
Grateful Dead još uvijek nastupaju jer su engleski agenti-špijuni. Oliver Stone je glasnogovornik Georgea Busha. Serijski ubojice, znakovito, imaju samo dva imena, tipa David Berkowitz, Ted Bundy, Richard Speck, a atentatori tri, John Wilkes Booth, Lee Harvey Oswald, Mark David Chapman...
Kad Alice Sutton (Julia Roberts), odvjetnica iz Ministarstva pravosuđa, navede Johna Hinckleyja koji je izvršio atentat na Reagana, to neće razuvjeriti Jerryja (Mel Gibson). "On je samo napucao Reagana. Da je Reagan umro, prilično sam siguran da bismo doznali njegovo srednje ime", uvjeren je Fletcher, koji je siguran i da nove novčanice od 100 dolara imaju uređaj za praćenje.
A u jednom trenutku Jerry spomene i da će mikročip za praćenje uskoro usađivati ljudima, kao što ga usađuju kućnim ljubimcima. Ova "conspiracy theory" zvuči retroaktivno vizionarski i najsnažnije je zazvonila u ušima prilikom ponovog gledanja "Urote", načinivši stari film ponovno zanimljivim u vrijeme novih (ne)opravdanih teorija zavjere.
Antivakseri smatraju da cijepljenje protiv korone podrazumijeva čipiranje, što je samo jedna u nizu COVID-19 teorija urote koje se šire brže od same pandemije. Korona je dala krila teoretičarima zavjere, dala mašti na volju i kreirala "vrli novi svijet" konspiracije po mjeri Fletchera.
Da je film "Conspiracy Theory" snimljen danas, konspiratorska logika bi nalagala da Jerry govori o zavjeri farmaceutske industrije i Billa Gatesa, uroti masona, novom svjetskom poretku, umjetno stvorenom virusu, razvijenom kao biološko oružje i puštenom iz laboratorija, virusu koji je izmišljen, a svakako slabiji od gripe, njegovoj povezanosti s 5G mrežom i "chemtrailsima" itd. Možda bi rekao i riječ-dvije o izvanzemaljcima s kojima je Gibson imao bliski susret u "Misterioznim znakovima".
Kako bilo, mnogi putnici u taksiju reagirali bi na njegove priče s odobravanjem pa makar, ludast kakav jest, nanovo rekao "Bio sam u pravu..." i odmah potom sam sebe (samosvjesno/autoironično) upitao "... ali oko čega?!" kad mu se puste teorije zavjere pomiješaju u glavi, kao što se miješaju današnjim urotnicima da više ni sami ne znaju u što (ne) vjeruju.
Tko zna, možda bi današnja verzija "Urote" ispravila pogrešku prijašnje. Naime, službeni sinopsis filma pretvarao je Fletchera u metu nakon što se jedna od njegovih teorija zavjere pokaže istinitom, a on morao dokučiti koja točno kako bi spasio sebe, ali i Alice.
Teorija zavjere oživjela u praksi sjajna je i potentna premisa za paranoidni triler iz pera scenarista Briana Helgelanda ("L.A. povjerljivo", "Vraćanje duga"), a lik teoretičara zavjere idealan za karakternu studiju po mjeri "Taksista", kojeg zaigrani redatelj "Smrtonosnog oružja" Richard Donner drži u retrovizoru u kreativno režiranom, snimljenom i montiranom uvodu filma (nezaboravan prijelaz sa štita studija Warner Brosa na prvi kadar u obliku reklame na busu).
Sva neonska svjetla i boje noćnog New Yorka reflektiraju se na taksiju dok se Jerry vozi s jednog dijela grada na drugi i kamera njegovu vožnju ovjekovječuje iz neobičnih rakursa. Tu je i neozaobilazni dim pare iz ulične šahte, čak i ulični svirači, a jedan od putnika je sam Donner u "(taxi) ca(m)meo" ulozi, baš kao što se u žutom vozilu De Nirova Travisa Bicklea vozio Martin Scorsese, glavom i bradom.
Kao i Bickle, paranoik Fletcher je na pola puta između "stalkera" i romantika u fiksaciji na jednu zgodnu ženu, Alice, njegovu Betsy. Jerry je opsjednut njome, a Alice za njega kaže da je "restraining order waiting to happen", ali iako je "najvjerojatnije lud", ipak "ima nešto u njemu" što je priječi da zatraži rečenu zabranu pristupa i počinje mu vjerovati da se nešto krupno odigrava, makar on ne zna što, no iza svega stoje "oni", ljudi u crnom koji ga hvataju kad je, izgleda, postao umiješan u pravu zavjeru.
"Biti normalan u stvarnom svijetu, piti colu i jesti burger znači 'urotovati' protiv samog sebe", drži Fletcher. Međutim, nakon briljantne polovice koja na približno nezavisnjački način miješa otkačenu paranoju, neobičnu romansu i karakternu studiju, "Conspiracy Theory" urotuje protiv samoga sebe i radi zaokret kad Jerryjev taksi skrene u smjeru blockbusterskog "cola i kokice" (može i burger) akcijskog trilera s potpisom megaproducenta Joela Silvera, odgovornog i za "Lethal Weapon".
U priču ulazi misteriozni CIA-ovac dr. Jonas (Patrick Stewart) i ispostavlja se da su – oprez: spoiler za one koji možda film nisu još gledali – Fletcherove teorije zavjere (ne)posredna posljedica mučenja i pranja mozga od strane vladine agencije koja je nad njim vršila eksperimente i pokušala ga, kao običnog čovjeka, pretvoriti u atentatora i programirati za ubojstva, u stilu "Mandžurijskog kandidata".
Naravno, Donner je vrstan redatelj i "Urota" je lako gledljiv i više nego solidan spoj akcije devedesetih sa "star power" glumačkim parom i paranoidna trilera sedamdesetih utjelovljena u Stewartu koji u nelagodnoj sceni mučenja (invalidska kolica, zalijepljeni kapci za širom otvorene oči pod svjetlom reflektora) kanalizira Laurencea Oliviera iz "Maratonca", a nosit će i povez za nos kao Jack Nicholson u "Kineskoj četvrti".
No, kako film odmiče, sve se više udaljava od početne intrigantnosti, čudnovatosti i originalnosti, postajući većinski standardan, uz bljeskove kreativnosti. Od paranoidnog Bicklea protagonist sve više postaje akcijsko-komični Martin Riggs iz kasnijih "Smrtonosnih oružja", a Alice opasno nalikuje Robertsičinoj odvjetnici iz "Slučaja Pelikan", samo što joj Gibson, za razliku od Denzela Washingtona, pjeva "Can't Take My Eyes Off You".
Tragovi izvornosti mogu se još naći u "Conspiracy Theory", premda je Donneru i do (zgodne) autoreferencijalnosti: scena s helikopterom podsjeća na "Lethal Weapon 2" i Jerry se od progonitelja skriva u kinu gdje se prikazuje redateljeva fantazija "Žena sokol" s prokletim ljubavnicima u tijelu Rutgera Hauera i Michelle Pfeiffer. Pa opet, možda je druga polovica filma namjerna samoironična urotnička diverzija na tragu Fletcherova zaključka. "Dobra zavjera se ne može dokazati. Ako je možeš dokazati, to znači da su je zeznuli negdje usput."