Dan prije hrvatske premijere na ZFF-u stigla je objava Europske filmske akademije da je islandski film "Janje" ("Lamb") dobitnik EU Oscara za najbolje vizualne efekte. "Odlični vizualni efekti kreiraju magični realizam koji transportira publiku u drugu dimenziju", stoji u pojašnjenju nagrade.
EU Oscar za efekte drugo je značajno priznanje koje je u kratkom roku osvojio dugometražni redateljski prvijenac Valdimara Jóhannssona nakon ljetošne nagrade za originalnost unutar canneskog programa "Un Certain Regard". Efekti i originalnost reflektiraju čitav film, kao i "modus operandi" redatelja Jóhannssona.
Islanđanin se kalio radeći na efektima i tehnikalijama vezanim za hollywoodske blockbustere snimljene na Islandu, poput "Zaborava", "Tajnog života Waltera Mittyja", "Rogue One: Priča iz Ratova zvijezda" i "Prometeja". Na setu potonjeg filma, pred-prednastavka "Aliena", Jóhannsson je, moguće, upoznao zvjezdanu glumicu Noomi Rapace ("Millenium" trilogija) koja igra glavnu žensku ulogu u njegovu "Janjetu", a dio djetinjstva je provela na Islandu i tečno govori islandski jezik.
Biografske crtice otkrivaju i da je Islanđanin studirao pod mentorstvom nekih od najoriginalnijih festivalskih art-filmaša današnjice, poput Gusa Van Santa, Carlosa Reygadasa i Apichatponga Weerasethakula, tj. pohađao je na Sarajevskoj filmskoj akademiji doktorski program čuvenog Béle Tarra ("Torinski konj"), zanimljivo, izvršnog producenta njegova prvijenca.
"Lamb" je idealan prvijenac tog i takvog Jóhannssona: film počiva na hollywoodski dojmljivim efektima uposlenim u originalnu, krajnje neobičnu priču koja je mogla nastati samo na Islandu ili joj svakako islandske lokacije daju na originalnosti i neobičnosti. Krajobraz Islanda izgleda kao da nije s ovoga svijeta, istovremeno prekrasan i ominozan, stvoren za mitološka, natprirodna filmska strujanja kakva prožimaju "Janje" kao bajkoviti pastoralni "folk" horor.
"Lamb" je rijetki primjerak islandskog horora ili žanrovskog/žanrovskijeg filma, osobito u festivalskoj niši. Posljednjih godina, kad je u pitanju vitalna islandska kinematografija, do naših očiju su stizale mahom humorne drame ili crne komedije a la "Ovnovi", "O konjima i ljudima", "Kucni o drvo", "Halla ide u rat", "Mlijeko"... Sigurno ste gledali barem neki od njih, recimo izvrsni "Rams".
Nema što, "Janje" je prepoznatljivo islandski film poput navedenih, čak i djeluje kao dijete slično naslovljenih "Ovnova", ali dijete iz horora, onog "uzvišene" festivalske psihološko-dramske vrste ("Vještica"), ne standardnog primjerka strave i užasa. Vizualizirate li da je jedan od usamljene dvojice braće farmera u staji pronašao misteriozno novorođenče s janjećom glavom i tijelom ljudskog djeteta, otprilike imate "Lamb", jednako bizaran i čudnovat film poput "Titanea", samo suvislije realiziran.
Novorođenče u Jóhannssonovu filmu, čudo/dar prirode, pronalazi farmerski bračni par bez djece María (Rapace) i Ingvar (Hilmir Snær Guðnason), nakon čega ga oduzimaju majci ovci i, ignorirajući njezino bolno blejanje, podižu kao svoje dijete, a uvjerljivo je dočarano gotovo nevidljivom kombinacijom računalnih efekata, maske, dječjih glumaca i pravih životinja.
Par je škrt na riječima, no gledatelju je, čim ih upozna, jasno da su nesretni, da su proživjeli neku traumu i da imaju rupu u srcu, vezano za moguće začeće ili donošenje djeteta na svijet, posebice María. Ne uspijeva ih oraspoložiti ni božićna čestitka na radiju Reykyavik.
Dijalog među njima je značajan. "Govore da je putovanje kroz vrijeme sad moguće teoretski", kaže Ingvar. "Vrijeme je da netko poradi na praktičnom", nadoveže se María. "Nije da žurim vidjeti budućnost, sviđa mi se sad i ovdje", veli Ingvar, a María bi se voljela vratiti u prošlost da može.
Pojava novorođenčeta, Ade, u njoj budi sreću i majčinske osjećaje, stoga joj je svejedno kako beba izgleda i očito ne vidi ili ne želi vidjeti što gledatelj vidi. Kad na vrata kuće novopečenih adoptivnih roditelja bane Ingvarov brat Pétur (Björn Hlynur Haraldsson), on će se preneraziti viđenim. "Koji je k... ovo", pita Pétur i u ime gledatelja, verbalizirajući njegovo neizgovoreno "WTF?!". "Sreća", odgovara María.
"Ada je dar, novi početak", smatra María u filmu o roditeljstvu i obitelji u kontekstu odnosa čovjeka i prirode kojim Jóhannsson ne samo da subvertira islandsku kinematografiju, nego i klasične horore s posvajanjem djeteta ("Pretkazanje", "Siroče"). Posvajanje će isprve usrećiti roditelje da bi ih taj čin uništio iznutra kad priroda odluči pokazati zube i rogove, sita toga da je čovjek podređuje.