Trol je nemjerljivo učestalija pojava na društvenim mrežama nego na filmu. Na internetske trolove možete naletjeti svaki dan kad se zakačite na Facebook, ali oni "pravi" su rijetki filmovima, a i kad se pojave većinski se nalaze u sporednoj ulozi (npr. "Harry Potter i Kamen mudraca"). Novije filmove s trolovima u naslovu ili glavnoj ulozi može se nabrojati na prste jedne ruke.
"Lovac na trolove", "Trolovi", "Trolovi: Svjetska turneja"... i to je manje-više to. Zato treba načelno pozdraviti "Trola" ("Troll") Roara Uthauga koji je nedavno imao premijeru na Netflixu, tim više što je posrijedi još jedna norveška produkcija, kao i "Trolljegeren", odnosno "Trollhunter" Andréa Øvredala iz 2010. godine.
Iza filma stoji najkomercijalniji norveški žanrovski redatelj nakon spomenutog Øvredala ("Obdukcija Jane Doe", "Jezive priče iz mraka") i Tommyja Wirkole ("Ivica i Marica: Lovci na vještice", "Tajna broja 7", "Izlet", "Divlja noć"). Ipak, "Trol" i "Lovac na trolove" su drukčiji "trolovski" filmovi.
"Trollhunter" je dugovao trendu američkih "found footage" filmova kao što su "Projekt: Vještica iz Blaira", "Cloverfield", "Paranormalno", "Susreti četvrte vrste", "Posljednji egzorcizam"... i njegov uspjeh je Norvežaninu Øvredalu otvorio vrata Hollywooda.
S druge strane, "Troll" duguje hollywoodskim blockbusterima tipa "Godzilla", "Kong: Otok lubanja" i "Godzilla vs. Kong", a snimio ga je norveški redatelj koji se vratio u matičnu kinematografiju iz Hollywooda gdje je 2018. snimio novi "Tomb Raider" s oskarovkom Aliciom Vikander u glavnoj ulozi.
Uthaug je već naginjao preslikavanjem hollywoodskih žanrovskih matica u norvešku kinematografiju sjetimo li se "disaster" filma "The Wave" iz 2015. i "monster movie" mu je bio suđen s obzirom na njegovo ime ("roar" je rika neke zvijeri, može i monstruma poput titularnog mitološkog diva).
Pa ipak, u prijašnji film katastrofe Uthaug je uspio utkati više lokalnih mirisa i boja u odnosu na ovaj film od čudovištu. Skandinavski folklor je tek načet u uvodu. Pratimo oca i kćerku kako se penju po stijenama. Kćerka ne vjeruje u trolove, a otac joj govori da ako gleda sa srcem, ne očima, lica će postati vidljiva u formacijama stijena.
Dvadeset godina kasnije, kćerka je odrasla (Ine Marie Wilmann) i po nju kao paleontologinju dolazi vojni helikopter u ime "nacionalne sigurnosti". Radovi na konstrukciji tunela u planinama probudili su nešto, trola koji polako, ali sigurno ide prema Oslu.
Kao i u slučaju Godzille i Konga (tu je i plavuša), trol ne ispada negativac, što je jasno kad spasi dijete i kad dobijemo neka saznanja o njegovoj tragičnoj prošlosti, a jednako je destruktivan i spreman za rokačinu. "Može li to biti norveški Godzilla?" pita netko dobrodošlo samosvjesno.
Destrukcija je tehnički kompetentno režirana, no bez posebne inspiracije, više u formi pokušaja emulacije hollywoodskih "monster" blockbustera, s naglaskom na "helikopter scene" iz "Kong: Skull Island", ali uključujući i "Jurski park 2" i "Jurski svijet 3" (čudovišta u dodiru s civilizacijom). Najvećim dijelom se čini da gledamo hollywoodski "monster movie", samo što, eto, likovi govore norveškim jezikom.