"Bilo je vrijeme kad su me štovali kao boga". – "The Old Guard" (2020.)
Čahure padaju po podu, spremnici metaka ispadaju iz oružja, (naizgled) beživotna tijela leže unaokolo. Tišinu usporenog pokreta prekida glas Oscarom nagrađene glumice Charlize Theron. Charlize govori da je "umorna" i da je "bila ovdje prije" te da postavlja opet i iznova isto pitanje "hoće li ovaj put to biti to".
Određena doza akcijsko-junačke "meta" introspekcije krasi uvod najnovijeg Netflixova filma "The Old Guard". U ulozi višemilenijske besmrtnice Andromache od Scythije, zvane Andy, Theron kao da propituje vlastitu ulogu u (ovo)stoljetnoj akcijskoj kinematografiji.
Prvi "action movie" snimila je prije 15 godina ("Aeon Flux"), a od 2015. naovamo postala je vodeća heroina moderne akcije, usporediva s najvećima od najvećih (Linda "Terminator" Hamilton, Sigourney "Alien" Weaver) zahvaljujući psihofizički impresivnim nastupima u dvama ponajboljim akcijskim filmovima dvijetisuće i desetih, četvrtom "Pobješnjelom Maxu" i "Atomskoj plavuši".
Oskarovka je akcijska junakinja trenutka, ono što je Angelina Jolie bila u dvijetisućitima, ali u 45. godini još je mlada da kontemplira nad žanrom, svojom ulogom u akciji i "smislu" herojstava. Više bi, tako, imalo smisla da Andy igraju veteranke iz stare garde Weaver i Hamilton ili Geena Davis ("Cutthroat Island", "The Long Kiss Goodnight"), svojevrsna Theron prije Theron, kojima bi "The Old Guard" bio njihov "Unforgiven" i "Rambo: Last Blood".
Ipak, u trenutačnoj konstelaciji ženskih zvijezda i zvjezdica akcije Charlize je već besmrtnica za akcijsku vječnost, stoga može utjeloviti "vječnu ratnicu" Andy, ženu koja je "zaboravila više načina za ubijanje nego što će neke vojske ikad naučiti".
Lik je intrigantan i potentan, svojevrsni ženski Gorštak (Highlander) Christophera Lamberta iz istoimena filma koji je nemalo utjecao na "The Old Guard", odnosno seriju stripova Grega Rucke iz 2017. kao predložak za njegov scenarij.
Andy je besmrtnica prisutna na Zemlji od pamtivijeka te je, lako moguće, vojevala i bitku za Troju kao amazonska ratnica. Vidimo joj fotografiju iz Građanskog rata, primjerice. Nakon stotina i tisuća godina, nije čudno da ona ima stav "svijet može gorjeti što se mene tiče", ali svejedno predvodi "ekstraordinarne individualce" kao najstarija među njima.
Oni su besmrtnici koji su se borili za Napoleona poput Bookera (Matthias Schoenaerts) ili sudjelovali u Križarskom ratu na suprotnim stranama kao stoljetni ljubavnici Joe i Nicolo (Marwan Kenzari, Luca Marinelli) koji će deklarirati tu ljubav u jednom od rijetkih iole iskrenih trenutaka filma.
Težina godina je učinila svoje, ono što vrijeme "ostavlja", ne samo "krade", dakle prokletstvo vječnog života poznato gorštacima i vampirima dok su također gledali voljene kako umiru. "Tko želi živjeti vječno (ako ljubav mora umrijeti)", pjevao je Queen na hard rock soundtracku "Highlandera".
Isto pitanje između redaka postavlja i "The Old Guard" prisvajajući "gorštačku" mitologiju i osuvremenjujući je za publiku Netflixa koja je gledala akcijski blockbuster "6 Underground". "Ekstraordinarni individualci" su misteriozni plaćenici kao i ekipa iz "6 Underground", uz tu prednost da ih se ne može ubiti pa se ponašaju kao Gorštaci ili Univerzalni vojnici.
Uvodna scena kasnije biva "proširena": Andy i ekipa upali su u zamku i kišu metaka nakon što ih je angažirao bivši CIA-ovac Copley (Chiwetel Ejiofor), desna ruka direktora farmaceutske kompanije Merricka dovedenog iz nekog drugog, manje "ozbiljnog" filma (preko granice parodije karikirani Harry Melling).
No, meci im ubrzo izlaze s čela i lica kao Wolverineu ili vampirima u "Bladeu". Na stranu "deja vu" efekti, premisa filma "The Old Guard" obećavala je epskiju mitologiju i slojevitiji akcijski blockbuster, ali redateljica Gina Prince-Bythewood ("Love & Basketball", "The Secret Life of Bees") izvukla je minimum iz danog materijala.
"The Old Guard" nije egzistencijalistički i politički dubok koliko je mogao biti ("Jeste li dobri ili loši momci? Ovisi o stoljeću, borimo se za ono što mislimo da je ispravno!"), a ni akcijski žestok. Posrijedi je mahom generički komad blockbustera za streaming servis plasiran na Netflix kako bi kompenzirao "koronski" nedostatak pravih blockbustera.
Dakle, onih za kino po uzoru na koje bi želio postati kvazi-superjunačka franšiza s nizom nastavaka. Generika, a ne epika – to je Netflixov film nalik prosječnoj televizijskoj seriji, zacijelo i zato što se ponaša poput TV pilota ili prve sezone komprimirane na filmska dva sata.
Iako na jedan dobar Netflixov film u pravilu dolaze dva-tri lošija, najpopularniji streaming servis tu i tamo zna ubosti akcijski hit, ali ovo nije "Extraction", niti "Triple Frontier". Gledajući "The Old Guard", u više navrata nam je na pamet pala nedavna izjava velikana režije Briana de Palme u vezi filmova i serija na streaming servisima.
"Dovodi me do ludila to kako izgledaju. Snimaju se digitalno i jednostavno su loše osvijetljeni. Ne mogu podnijeti tamu i svjetlo koje se odbija. Svi izgledaju isto. Ja vjerujem u ljepotu kinematografije. Ako pogledate materijale koje se 'streamaju', sve je to nečisto. Vizualna naracija je bačena kroz prozor", rekao je De Palma ono na što smo i sami znali skretati pozornost na ovom mjestu.
Zadnja De Palmina rečenica je vizionarska s obzirom na najkreativniju akcijsku scenu s novom besmrtnicom u ekipi, američkom vojnikinjom Nile (KiKi Layne). Međutim, doista nema nikakve ljepote kinematografije u "The Old Guard", naravno ako izuzmemo Chalize.
Sve sivo i oku neugodno ne računajući nekoliko kadrova Sudana i Afganistana, da čovjek ne povjeruje kako je film snimio direktor fotografije Barry Ackroyd ("The Hurt Locker"). Vrijedi više jedan prizor (ne scena) iz "Mad Maxa 4" i "Atomic Blonde" nego cijeli "The Old Guard".
"Atomska plavuša" je ovdje nedostižan akcijski uzor sa sekvencijama bliskih borbi, svojevrsnih kung-fuovskih "gun kata" koje Theron još jednom prakticira u maniri Johna Wicka, istovremeno pucajući, ubadajući i udarajući protivnike te ih prebacujući preko sebe poput mnogih novomilenijskih heroina (Scarlett Johansson kao Crna udovica, Rebecca Ferguson u "Nemogućoj misiji 5&6").
Koreografski se ističe omjeravanje snaga u avionu između Andy i Nile čije rane sve brže zacjeljuju, a slomljene kosti se vraćaju u normalu. Ostala akcija i koreografija je, pak, za brzi zaborav u filmu koji za Charlize predstavlja korak nazad prema "Aeon Flux". Theron živi vječno, "The Old Guard" jedva trenutačno.