StoryEditor
Film & TVCINEMARK U KUĆOM KINU

‘The Father‘: Drama koja se otima zaboravu

12. travnja 2021. - 22:46

Dramatičar Florian Zeller imao je premijeru predstave o demenciji ("Otac") iste 2012. godine kad je Michael Haneke snimio Oscarom nagrađeni film na sličnu temu ("Ljubav"). Zeller je u startu imao ideju za filmovanje predstave, odnosno njezinu selidbu na veliki ekran. Međutim, nije žurio nakon Hanekeova filma i prošlo je osam godina da "The Father" doživi premijeru na Sundance festivalu.

"Sundanceovska" projekcija "Oca" na koncu se poklopila s premijerom horora "Relikt" koji je žanrovski sveo sav užas Alzheimera. "The Father" je most između "Amour" i "The Relic" pod kojim teče rijeka izgubljenog sjećanja, "hanekeovski" komorna drama o hororu dementnog uma, ponajbolji film o demenciji u povijesti kinematografije i jedan od najboljih naslova iz ovogodišnje oskarovske utrke.

FILM: The Father; drama; Velika Britanija/Francuska,2020. REŽIJA: Florian Zeller ULOGE: Anthony Hopkins, Olivia Colman OCJENA: *****

Dosad su filmovi o ovoj mentalnoj bolesti mahom bili sagledani očima nekog člana obitelji ("Daleko od nje") ili partnera oboljelog ("Bilježnica", "Ljubav"), ali ne i "Otac". Naime, Zellerova drama promatra demenciju iz perspektive 80-i-nešto-godišnjeg umirovljenika Anthonyja u fantastičnoj, Oscara vrijednoj izvedbi Anthonyja Hopkinsa, umjesto njegove kćerke Anne (odlična Olivia Colman).

Gledatelj doživljava i proživljava demenciju subjektivno, u prvom licu, zajedno s njim, nalazeći se u koži, tj. glavi nesretnog čovjeka. Locirani smo u Anthonyjevu dislociranom umu, dok se on hrva s gubitkom sjećanja i gubi dodir sa stvarnošću. Gubitak sjećanja odvija se uvrnutom logikom sna, bolje reći snomorice, izmještajući sanjara u vremenu i prostoru vlastitog života, svih lijepih i ružnih trenutaka, nadanja, strahova i trauma.

Redatelj je povukao pravi potez što nije sasjekao teatarske korijene filma "The Father" pišući scenarij s oskarovcem Christopherom Hamptonom ("Opasne veze", "Mirni Amerikanac", "Okajanje", "Opasna metoda") u smislu da ga je načinio lokacijski razvedenijim, izvan četiri zida jednog ili dva stana i jedne klinike.

Naprotiv, predstava je pustila korijenje u film u pogledu malog broja likova i svedene lokacije podložne promjenama u rasporedu namještaja itd., na tragu promjene Anthonyjevih raspoloženja. Tako, "Otac" je sav u interijerima i eksterijera gotovo da nema, što je smisleno s obzirom da je film interan, ne eksteran, odvijajući se većinski u mislima i sjećanjima glavnog lika.

Teatarsko podrijetlo ne čini ga teatralnim ni u kojem segmentu, ponajmanje glumi. Filmska montaža je ključna za uspjeh i tu je "The Father" zasluženo nominiran za Oscara, jednako kao i u još pet kategorija (najbolji film, glavna muška i sporedna ženska uloga, scenarij, scenografija).

Montaža je u savršenoj sinkronizaciji sa scenarijem i njegovom strukturom, razapetom između Anthonyjeve prošlosti i sadašnjosti. Film započinje razmjerno standardno i pravocrtno kao i mnoge drame o demenciji prije njega, razvijajući odnos između dvoje ljudi, bolesnog oca i zabrinute kćeri.

Anne dolazi kod oca i priprema ga za neminovnost njegovateljice budući da se uskoro seli u Pariz zbog ljubavi, ali on inzistira da se može sam brinuti za sebe i istovremeno je povrijeđen i razočaran što ga ona napušta i ostavlja, posebice jer kasnije razmatra i da ga prebaci u starački dom kao krajnju opciju. "Što će biti sa mnom", pita se Anthony koji je, moguće, znao biti grub prema Anne i prije demencije pa joj svaki njegov rijetki kompliment potjera suzu na oko.

Malo po malo dolazi do "twista" i postaje jasno kako film preuzima Anthonyjevo gledište i da "puzzle" naracija dolazi nadomak teritorija iskrivljene stvarnosti iz pera scenarista Charlieja Kaufmana, račvajući se između stvarnih i pomiješanih (o)sjećanja u svrhu prezentacije demencije i njome izazvane konfuzije uma.

Nakon što se Anne nanovo pojavi, glumi je Colmanici prilično slična Olivia Williams, u jednom momentu se u njegovu stanu nađe nepoznati čovjek (Mark Gatiss) koji tvrdi da je njezin suprug kojeg nema, a potom u ulozi muža gledamo Rufusa Sewella. Pitanje jest i jesmo li u Anthonyjevu stanu ili u Anneinu, gdje se potencijalno preselio.

I tko je zapravo nova mlada i lijepa njegovateljica (Imogen Poots) koja podsjeća na drugu, iz nekog razloga odsutnu kćerku, Anneinu mlađu sestru i njegovu miljenicu, kao što je to Hopkinsu u filmu "Upoznajte Joea Blacka" bila Claire Forlani naspram Marcije Gay Harden.

Mlađa kćerka je, inače, bila slikarica i njezina slika visi na zidu u jednom prizoru, a u drugom je nema, onako kako otac povremeno gubi i pronalazi ručni sat i kao što se razlikuju sekvencije večere s piletinom i boje vrećice iz dućana koju neki dječak na ulici nabija poput nogometne lopte, dok Anthony to gleda kroz prozor kao da prisustvuje čudesnoj sceni s kesom iz "Vrtloga života".

Dezorijentirani Anthony miješa stvari i sve mu je pobrkano, ljudi, lica i njihovi identiteti, dani, mjesta, sukladno sve većoj zbrkanosti njegova uma koji formira misli, sjećanja i osjećaje, tumarajući opustjelim hodnicima vlastita sjećanja i padajući sve dublje u bezdan demencije, odakle nema povratka.

"Osjećam kao da gubim svoje lišće, nemam više gdje da spustim glavu", govori čovjek ogoljena sjećanja, nespreman prijeći iz jeseni u zimu života u drami o starosti, bolesti i usamljenosti koja se otima zaboravu.

"Otac" je devastirajući, ali i katarzični komad drame (ne samo) za gledatelje s demencijom u obitelji, naročito u nezaboravnim završnim scenama kad Hopkins, u izdanju u kakvom ga nismo vidjeli nikad dosad, počne otapati "hanekeovski" led filma i emotivno se raspadati, prenoseći na nas osjećaj izgubljenosti u vremenu/prostoru i postupno se pretvarajući u bespomoćno, ranjivo dijete u pidžami.

Rijetko je neki film o demenciji pokazao kako otprilike izgledaju trenuci kad se sjećanje polako topi i netragom nestaje kao snijeg iz sve daljeg djetinjstva i sigurnog majčina zagrljaja.

Zvijezda i oskarovac u 54. godini života

Rođen 1937., Anthony Hopkins se proslavio relativno kasno. Prvu zapaženiju ulogu bilježi 1968. u "Zimi jednog lava", za koju je dobio nominaciju BAFTA-e, te kao Klaudije u "Hamletu" godinu dana kasnije, da bi krajem sedamdesetih bio uočljiv u "Nedostižnom mostu". No, sve su to bile sporedne uloge.
Prvu važniju glavnu ulogu odigrao je 1980. u Lynchovu "Čovjeku slonu", a osamdesetih se nadjačavao s Melom Gibsonom u "Bountyju" i završio dekadu sa "Satima očaja" Michaela Cimina.
Devedesete je započeo trijumfalno i tek tada, u dobi od 54 godine, postao zvijezda, istovremeno i oskarovac, zahvaljujući ulozi Hanibala Lectera u hororskom trileru "Kad jaganjci utihnu".
Hopkins je nakon toga ušao u iznimno plodno glumačko razdoblje, doslovce se seleći sa seta jednog filma na drugi, od "Howards Enda" do "Drakule", od "Chaplina" do "Na kraju dana", od "Zemlje sjena" do "Amistada" i "Zorroa".
Glumio je dvaput s Bradom Pittom ("Legenda o jeseni", "Upoznajte Joea Blacka"), postao kontroverzni presjednik ("Nixon") i slikar ("Godine s Picassom"), preživljavao "Na rubu divljine" s Alecom Baldwinom...
Dvijetisućite je započeo kao i devedesete ulogom Lectera u "Hanibalu" kojemu se vratio i u "Crvenom zmaju", a svojom glumom je oplemenio mnoge drame ("Potonula srca", "Tragovi na duši", "Dokaz", "Legenda o motoru") i trilere ("Slom").
Od 2010. naovamo igra kod Woodyja Allena ("Upoznat ćeš visokog tamnog stranca"), angažira ga Marvel (serijal "Thor"), glumi u seriji "Westworld" te utjelovljuje legendarnog "majstora napetosti" ("Hitchcock") i papu Benedikta ("Dvojica papa").
Dobio je jednog Oscara, a nominacija za "Oca" njegova je šesta nakon "The Silence Of The Lambs", "The Remains Of The Day", "Nixona", "Amistada" i "The Two Popes".

Rođena za uloge kraljica

Olivia Colman (r. 1974.) jedna je od najboljih britanskih glumica današnjice. Glumački se kalila u nizu serija ("Noćni upravitelj", "Broadchurch") i filmovima poput "Tiranosaura" i "Željezne lady", gdje je glumila Carol Thatcher.
Posljednjih godina je u nezaustavljivu uzletu zahvaljujući ulogama kraljice Elizabete II. i Anne u hit-seriji "Kruna", odnosno filmu "Miljenica".
Za seriju "The Crown" osvojila je Zlatni globus i bila nominirana za Emmy, a za film "The Favourite" i Globus i BAFTA-u i Oscara, i to u konkurenciji s Glenn Close. Ovo je njezina druga nominacija za zlatni kipić.

item - id = 1090803
related id = 0 -> 1133767
related id = 1 -> 1133568
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
10. listopad 2021 18:39