‘Tajna Maora‘: Bili još jednom ratnici

"Proveo sam dosta vremena u Splitu, ali i na otocima, Braču, Hvaru i Korčuli. Volio bih snimiti nešto kod vas, možda i uspijem, tko zna", rekao je Lee Tamahori u ekskluzivnom intervjuu za “Slobodnu” 2013. godine. U međuvremenu, Tamahori još nije uspio udariti prvu klapu u Dalmaciji, ali zato se iz Hollywooda vratio na rodni Novi Zeland, gdje je 1994. režirao senzacionalni prvijenac “Bili jednom ratnici”.

Sredinom devedesetih Tamahori je stigao u Hollywood i proveo desetak godina u “tvornici snova” snimajući žanrovski raznolike filmove i blockbustere kao što su “Bulevar zločina”, “Na rubu divljine”, “Paukova zavjera”, “Umri drugi dan”, “xXx: Stanje pripravnosti” i “Pogled u budućnost”. Hollywoodska karijera mu je odzvonila kad je uhićen zato što je ušao u automobil “undercover” policajca odjeven kao žena i ponudio mu seks u zamjenu za novac (!).

Nakon “Đavoljeg dvojnika”, snimljenog u europskoj produkciji, Tamahori je otišao doma i na Novom Zelandu 2016. snimio “Poglavara”, a zatim 2023. i “Tajnu Maora” (“The Convert”).

Najnoviji Tamahorijev projekt kao da zaključuje njegovu neslužbenu maorsku trilogiju započetu s “Once Were Warriors” i nastavljenu filmom “The Patriarch”.

“Bili jednom ratnici” pratili su modernu obitelj Maora, a “Poglavar” se vrtio oko maorske familije šezdesetih godina 20. stoljeća. “Tajna Maora” odlazi još dalje u prošlost, sve do 1830., kronicirajući (pred)kolonijalni period na Novom Zelandu.

Tada će na Novi Zeland, u koloniju Epworth, iz Engleske doploviti Thomas Munro (Guy Pearce uvijek na visini zadatka), bivši vojnik koji pokušava pobjeći od rata i pronaći mir kao “svećenik laik”, “sveti čovjek žitelja Epwortha”, te “skrbiti o duhovnim potrebama” zajednice. No, Munro se nađe razapet između kolonizatora i domorodaca.

Ne vladaju samo trzavice među rasistički nastrojenim došljacima i lokalcima zbog, riječima Britanaca, “nepomirljivih razlika” koje remete suživot. Konflikt je širi: Maori su također u sukobu i poglavica Akatarewa (Lawrence Makoare) želi preuzeti prevlast nad tim područjem od plemena pod vodstvom Maianuija (Antonio Te Maioha) čiju kćer Rangimai (odlična Tioreore Ngatai-Melbourne; “Lov na divljake”) spašava Munro i ona postaje njegova štićenica.

Munro je arhetipski lik bijelog spasitelja/stranca u tuđoj kulturi koju prihvaća, nasljednik protagonista iz filmova poput “Lawrencea od Arabije” i “Plesa s vukovima” kakvima Tamahori stremi. “The Convert” nije toliko epohalan, ali je vrlo solidan, važan i u još većem dosluhu s egzotičnim i staromodnim akcijsko-avanturističkim povijesnim dramama raskošne glazbe (Matteo Zingales; “99 domova”) i fotografije (Gin Loane; “The Patriatch”) kao što su “Bounty”, “Posljednji Mohikanac”, “Novi svijet”, “Apocalypto”, bez moderne kompjuterske kozmetike.

Tamahori je snimao na lokaciji i probudio u sebi unutarnjeg Terrencea Malicka s kadrovima razjarenih valova, plaža s crnim pijeskom, olujnog neba i bujnih šuma gdje kamera hvata kadrove ptica i krošnje kako plešu na vjetru, diveći se flori i fauni te tiho oplakujući sudbinu Maora, usporedivu s civilizacijom Maja u “Apocalpytu”. “Rat je neprijatelj mira”, propovijeda Munro, ali “kad rat počne svi su oni ratnici”. Maori su dobili bitku u Tamahorijevu filmu ako već rat neće dobiti i redatelj im je dao priliku da budu još jednom ratnici.