‘Svemirska kadetkinja‘: Plavuša s Harvarda u svemiru

Poletjela je ”Svemirska kadetkinja” (”Space Cadet”) na Amazonu netom prije lansiranja filma ”Povedi me na Mjesec” u kina. Iako na prvu mogu djelovati slično, povezuje ih izjava titularne svemirske kadetkinje ”Znala sam da nismo sletjeli na Mjesec”, a i Amazon je zasigurno htio plasirati nešto konkurentski u približno isto vrijeme, filmove dijeli svjetlosna godina.

Superiorniji ”Fly Me To The Moon” efektno isprepleće istinu i fikciju/svemirsku dramu i romantičnu komediju, pričajući priču o američkom slijetanju na Mjesec krajem šezdesetih.  Formulaična ”Svemirska kadetkinja” je, pak, čista fikcija, svojevrstan pokušaj komične ”Plavuše s Harvarda” u svemiru s Emmom Roberts (”Vrisak 4”, ”Obitelj Miller”, ”Nerve”, ”Paradise Hills”) u ulozi floridske konobarice-partijanerice Rex Simpson, koja je oduvijek sanjala o karijeri astronautkinje i na prijevaru postaje dio NASA-e, ali se na koncu pokazuje doraslom izazovu protiv svih prepreka.

Rex nakon godišnjice mature odluči pokušati odsanjati snove i prijaviti se za NASA-u, inspirirana susretom s mladićem iz nekadašnjeg razreda (Sebastián Yatra) koji je postao milijarder i organizira svemirski turizam; ona je bila odlična učenica i dobila punu stipendiju za faks, no posvetila se majci oboljeloj od raka, a potom i ocu (Sam Robards) nakon njezine smrti.

Kvaka je da je Rexin rezime, bez njezina znanja, nabildala frendica Nadine (Poppy Liu), tipa da ima doktorat, da je pilotkinja i osvajačica Pulitzera. Šansa da bi netko bio odabran za astronautski trening bez detaljne provjere je li doista taj/ta za koga se izdaje ravna je nuli, tako da tzv. suspenzija nevjerice treba biti uključena prilikom gledanja.

No, sve se to lakše podnosi zbog Roberts, kao i niz klišeja i predvidljivosti, uključujući Rex kao ”underdog” protagonisticu nekonvencionalna pristupa, zgodnog NASA-ina supervizora s naočalama i britanskim naglaskom (Tom Hopper), kučkastu suparnicu (Desi Lydic), neminovno otkrivanje prijevare i Rexin odlazak kući, ali i povratak u NASA-u kad stvari zaguste jer ”trebamo one koji razmišljaju izvan kutije”.

Na koncu, ”Space Cadet” ne tipuje biti ambiciozan ni kao ”Povedi me na Mjesec”, kamoli ”Prvi čovjek”, premda redateljica Liz W. Garcia na trenutke koketira s ”Kontaktom” i emocijama tog filma (gubitak bliske osobe, snovi o putu u svemir). Cilj je odaslati poruku da snove treba ganjati i nikad od njih ne odustati te načiniti nećakinju Julije Roberts nasljednicom Reese Witherspoon u ulozi kakvu bi prije par godina vjerojatno igrala Anna Faris (”Kućna zečica”, ”Moj lažni muž”).

Možda Emma neće nikad postati Julia, dakle, biti hollywoodski ”superstar” i dobitnica Oscara, ali je simpatična, zaigrana, dječje uživljena, ima šarma i uspijeva ”prodati” nategnutu priču pretežno generičkog streaming proizvoda. ”Space Cadet” je podređen Roberts, toliko da donekle radi i inverziju glumičina hitića ”Wild Child” iz 2007., gdje je igrala ”fish out of water” lik buntovne kalifornijske bogatašice poslane u strogi engleski internat.

Emma nije stekla status (mega)zvijezde kao teta, a zasigurno je o tome maštala odmalena. Otprilike kao što Rex od malih nogu mašta o letu do zvijezda u NASA-inim raketama, čija je lansiranja gledala sa snovima u očima. Postoji neka tajna ”meta” veza između Roberts i Rex, što laganom filmiću daje mrvu težine.