‘Suđenje za pobunu na brodu Caine‘: Još malo dobrih ljudi

Udarajući prvu klapu na "Suđenju za pobunu na brodu Caine" ili, kraće, "Pobuna u Caineu" ("The Caine Mutiny Court-Martial") redatelj William Friedkin kao da je slutio da bi to mogao biti njegov posljednji film. U protivnom, Guillermo del Doro ne bi obnašao ulogu tzv. pričuvnog redatelja i bio spreman uskočiti ako se Friedkinu što dogodi.

Tako je nažalost i bilo. Velikan režije napustio nas je 7. kolovoza 2023. i Friedkinov odlazak načinio je "Suđenje za pobunu na brodu Caine" njegovim zadnjim, oproštajnim filmom. Friedkin je uspio kompletirati film, ali nije doživio 88. rođendan, niti premijeru na Venecijanskom festivalu.

Kako stoji na odjavnoj špici, "The Caine Mutiny Court-Martial" je posvećen Lanceu Reddicku, odličnom glumcu koji je umro polovinom ožujka 2023. godine, a igra kapetana Luthera Blakleya, voditelja titularnog suđenja protiv "pobunjenog" izvršnog časnika, poručnika Stephena Maryka (Jake Lacy).

No, film je mogao biti posvećen i Friedkinu. Malo tko će reći da je "Suđenje za pobunu na brodu Caine" kalibar najboljih redateljevih ostvarenja poput "Francuske veze", "Istjerivača đavola", "Nadnice straha", "Gluvarenja", "Živjeti i umrijeti u Los Angelesu" ili "Ubojitog Joea", ali posrijedi je film koji fino zaokružuje Friedkinovu filmografiju i pokazuje koliko je njegov odlazak veliki gubitak za kinematografiju.

Naime, Friedkin je započeo karijeru televizijskim dokumentarnim filmom "The People vs. Paul Crump", a u međuvremenu je na temu prava i pravnog sustva snimio i remake "12 gnjevnih ljudi". Jednako tako, Friedkin je u nekoliko navrata preselio kazališne predstave na ekrane, još od ranih dana kad nije bio poznat redatelj ("The Birthday Party", "The Boys In The Band"), a teatru se vraćao i kasnije ("Kukci", spomenuti "Killer Joe").

Dakle, Friedkin je pravi čovjek za sudsku kazališnu dramu, novu verziju kazališne predstave Hermana Wouka, nastale prema njegovu romanu "The Caine Mutiny" koji je 1954. pretvoren u istoimeni film s legendarnim Humphreyjem Bogartom u glavnoj ulozi.

Roman je 1988. ekranizirao i Robert Altman, fokusirajući se na samo suđenje, baš kao i Fridkin koji njeguje kazališni pristup i lišava film scena na brodu ili uopće eksterijera, tipa da ubaci koji flešbek, no pozicioniranje kamere i kadriranja sugeriraju da "The Caine Mutiny Court-Martial" nije samo puko filmovanje predstave.

Cijela priča odvija se u interijerima Vrhovnog stožera Američke mornarice u San Franciscu, s naglaskom na sudnicu, a ne računajući epilog u hotelu. Naravno, Friedkin je kao scenarist osuvremenio izvorni zaplet, ambijentiran u Drugi svjetski rat, pa je brod Caine sada minolovac za otkrivanje i neutraliziranje mina koji je naletio na uragan u Hormuškom tjesnacu, a kapetan Queeg (Kiefer Sutherland) irački je veteran.

Poručnik Maryk je zbog navodno neprisebnog, mentalno nesposobnog kapetana počinio čin pobune i razriješio ga dužnosti kao nekoga tko nije bio sposoban za vodstvo, a na Mornaričkom sudu je da utvrdi istinu u ovom "krajnje neobičnom i delikatnom slučaju" dok tužiteljica Chalee (Monica Raymund) i odvjetnik obrane Greenwald (Jason Clarke) ispituju njih dvojicu, ali i druge časnike mornarice.

Gledatelj također utvrđuje istinu na temelju iskaza s obzirom da nije imao vizualni uvid u zbivanja na brodu. Istina nije objektivna u Friedkinovu filmu koji je svojevrstan odgovor na "Malo dobrih ljudi" i samo čekamo da netko kaže "You can‘t handle the truth" kao Jack Nicholson. Je li Queeg bio mogao upravljati brodom kroz uragan ili ne, Friedkin je svakako pokazao sposobnost da režira u 87. godini.

Dijelom se čini da se Friedkin povezao s Queegom, od njegova statusa problematičnog čovjeka i antijunaka do toga da je očito filmofil koji je temperamentno reagirao nakon što je projekcija filma na brodu počela bez njega. Povezao se i s Greenwaldom ili barem njegovim paprenim, provokativnim govorom na zabavi u hotelu, tj. završnom reakcijom zdravice i prolijevanja pića u nečije lice. Posljednji kadar "Suđenja za pobunu na brodu Caine" tako je friedkinovski.