Čekao je oskarovski scenarist Aaron Sorkin ("Društvena mreža") više od deset godina da na ekran preseli scenarij inspiriran slučajem tzv. Čikaške sedmorice i napokon dočekao. "The Trial Of The Chicago 7" od ovog vikenda je premijerno dostupan na Netflixu nakon trotjedne limitirane kinodistribucije u Americi, Europi i Aziji.
Na Sorkinovu sreću, tajming ne može biti bolji za film izvorno nastao u produkciji Paramounta i DreamWorksa koji su ga zbog koronskih razloga prodali Netflixu. "Suđenje Čikaškoj sedmorici" se pojavljuje između dva velika događaja za Ameriku i svijet, nekoliko mjeseci nakon antirasističkih prosvjeda u suzama i suzavcima (smrt Georgea Floyda) veoma nalik antivijetnamskim demonstracijama Čikaške sedmorice 1968., odnosno nedugo prije američkih predsjedničkih izbora.
Istinita priča o SAD-u nekad postaje relevantna priča o SAD-u danas, sad, a ispričana je u formi "Oscar bait" sudske drame i plasirana u distribuciju u vrijeme kad izlaze filmovi željni oskarovske nominacije.
"Ovo je dodjela Oscara za prosvjede i čast je biti nominiran", kaže jedan od Čikaške sedmorice u filmu oskarovskih tendencija.
Određena "kalkulacija" ne može se poreći Sorkinovu redateljskom drugijencu nakon "Kraljice pokera", ali i dobrodošla provokacija (američke) demokracije, policijske brutalnosti, diskriminacije, prava i (ne)pravde, svega onoga što se nije promijenio (nabolje) od 1968. do danas, napose u odnosu prema crncima.
Povišena scena filma u tom pogledu dolazi u trenutku kad vođu Crnih pantera Bobbyja Sealea (Yahya Abdul-Mateen II), pridruženog "osmog" člana Čikaške sedmorice, policajci propuste kroz šake iza kulisa zbog "nepoštivanja" suca Juliusa Hoffmana (Frank Langhella) i vrate u sudnicu sputanog lancima i ušutkanog krpom.
Seale se našao na sudu ni kriv ni dužan, samo zato da može preplašiti porotu kao crnac kako bi oni u konačici presudili protiv Čikaške sedmorice – Abbieja Hoffmana, Jerryja Rubina, Toma Haydena, Davida Dellingera (Sacha Baron Cohen, Jeremy Strong, Eddie Redmayne, John Carroll Lynch)...
Oni su 1968. došli u Chicago mirno prosvjedovati protiv novačenja Amerikanaca za Vijetnam i "okončati rat". Miran prosvjed rezultirao je krvoprolićem na ulicama Chicaga kad su policija i nacionalna garda izašli na ulice s oružjem u rukama i sukobili se s prosvjednicima etiketiranima kao "revolucionarima kojima je cilj rušenje vlade".
Tko je započeo nerede, prosvjednici ili policija? Odgovor se krije u "flashbackovima", dočaranim dobitnom redateljskom kombinacijom arhivskih crno-bijelih snimki i rekreacije povijesne akcije u koloru. Sorkin je napredovao u ulozi redatelja, ali scenarij je još uvijek njegovo najjače oružje u filmu u kojem se on mogao osjećati kao kod kuće kao scenarist sudske drame "Malo dobrih ljudi" i politički intoniranog "Američkog predsjednika", "Zapadnog krila" i "Rata Charlieja Wilsona".
Film bi vjerojatno bio režijski dojmljiviji da ga je radio Spielberg kako je inicijalno trebao u preliminarnoj fazi nastanka projekta. Međutim, "The Trial Of The Chicago 7" je i dalje "spielbergovski" komad angažirane drame (povijesna važnost, sentimentalnost), samo bez magičnog Spielbergovog dodira u smislu da film proizvede snažniji emotivni efekt i da stopostotno osjetimo osobno i povijesno breme teme, svu težinu na leđima okrivljenika tijekom višemjesečnog sudskog procesa 1969. godine.
Pa ipak, Sorkin je snimio više nego dobru dramu s nekima od najbolje napisanih i glumljenih scena godine koju je uvijek užitak gledati i slušati, koliko god to na momente bilo teško. "Da je Lincoln držao govor u Chicagu, sudilo bi mu s nama" i "Nikad mi nisu prije sudili zbog mojih misli" neke su od pamtljivih rečenica filma s tračkom crnog humora da rastereti dramu.
Za to je zaslužan dramski sve bolji Sacha Baron Cohen, jedan od najistaknutijih članova izvrsne glumačke ekipe napučene oskarovcima kao što su Redmayne i Mark Rylance, tj. zvijezdama poput Michaela Keatona i Josepha Gordon-Levitta u ulozi državnog odvjetnika Ramseyja Clarka i moralnog tužitelja Richarda Schultza.
Nakon nekog vremena okrivljenici sami viču "odbijen" na prigovore njihova odvjetnika Williama Kunstlera (Rylance) znajući da će to ionako napraviti sudac u kojem bi, zbog evidentne nekompetetnosti i još evidentnijeg rasizma, netko možda mogao prepoznati i Trumpa. Najmoćnija rečenica je "Cijeli svijet gleda!", lajtmotiv filma u formi zbornog pjevanja protestanata. Cijeli svijet gleda i vidi prošlost u sadašnjosti Amerike između suza i suzavaca, valjda ne i budućnosti.