StoryEditor
Film & TVCINEMARK U KINU

STRELCOV Ruski Pele od stadiona do gulaga i natrag

18. studenog 2020. - 22:20

Najvažnija sporedna stvar na svijetu, nogomet, redovito dobije glavnu ulogu na filmu. Od "Bijega u pobjedu", preko trilogije "Gol" i duologije "Montevideo", do "Zidanea", "Messija", "Pelea" i "Maradone", snimljeno je dosta nogometnih (dokumentarnih) filmova ili filmova o nogometu i nogometašima.

Posljednji u nizu je "Strelcov", dugometražni igrani film posvećen sovjetskom nogometnom geniju na poziciji napadača. Ima baš nekog smisla da "Strelcov" naslijedi film "Pele: Legenda je rođena" ("Maradona" je dokumentarac). Eduarda Antoljeviča Strelcova zvali su "ruskim Peleom".

FILM: Streltsov; drama; Rusija, 2020. REŽIJA: Ilya Uchitel ULOGE: Alexander Petrov, Stasya Miloslavskaya DISTRIBUCIJA: Continental OCJENA: ***

Strelcov i Pele su omjerili snage na Svjetskom prvenstvu tijekom šezdesetih. Film ih stavlja u isti kadar u posljednjoj sceni, nakon što se Strelcov vrati na teren zahvaljujući skandiranju stadiona koje budi navijača u kinogledatelju. Navijači su se pobunili kad je njihov miljenik naprasno uklonjen iz prve momčadi "zbog politike".

"Ovako mene ne dočekuju u Brazilu", Pele kaže Strelcovu na engleskom jeziku i pruži mu ruku. Strelcov nije razumio što je Pele rekao, no uzajamno poštovanje dviju nogometnih legendi je razumljivo, kao i utjecaj sovjetskog nogometaša na mase. "Strelcov" je klasični biografski film o nečijem liku i djelu, po hollywoodskom modelu, samo što je nastao u produkciji Rusije.

"Biopic" koji želi biti film o jednom slavnom Sovjetu, ali i o Sovjetskom savezu iza Željezne zavjese. Nogometni "movie" i karakterna studija sudaraju se s političkom dramom u "Strelcovu". Unutarnje (lik) i vanjske peripetije (politički režim) nisu uvijek umješno izbalansirane unutar cjeline, niti je film uzoran u pojedinačnim segmentima, naprotiv povremeno djeluje odveć generički.

No, kad je dobar, a znade biti, "Strelcov" se upisuje na listu nogometno-filmskih strijelaca, kao i "Pele". Redatelj Ilya Uchitel snimio je lako gledljiv i korektan staromodan film, onako kako su to bili i Bjelogrlićevi "Montevideo 1&2". Film kakav bi tijekom osamdesetih privlačio mase u ex-YU kina, unatoč klišejima ili možda baš zbog njih (rivalstvo s igračem iz tima, romansa s ljepoticom...).

Možda je "Strelcov" u tom smislu zakasnio, ali nikad nije kasno da se svijet upozna s fascinantnom pričom sovjetskog nogometaša (1937. – 1990.) koju su ispisali njegov talent i politika SSSR-a, a nije naširoko poznata, izvan nogometnih krugova, kao ni njegov lik.

"Ti si nogometaš", pitaju Strelcova (Alexander Petrov) pri početku filma, kad ga trener iz Moskve dođe gledati. On odgovara potvrdno i potom udesetorostručuje izazov "možeš li tehnicirati sto puta". "Mogu tisuću", lakonski će Strelcov i počne "raditi na nogu".

Kad uđe u igru, nakon što zakasni na utakmicu, prodriblat će u prvom napadu protivničke igrače i zabiti gol, kao godinama kasnije, 1993., Miki Rapaić odmah po ulasku protiv Dinama. Za zgoditak će veoma nadareni mladi igrač biti nagrađen vrećom krumpira, ali kad postane dio stalne postave "Torpeda" iz Moskve, nagrade dolaze u obliku pravog novca i slave.

Gdje je slava, tu je i ljubomora. Šef ideološkog odjela (Aleksandr Yatsenko) od početka uspostavlja animozitet prema Strelcovu koji je volio piti i ljubiti pa mora biti "odgojen kao uzorni komunist da bi igrao u reprezentaciji", sukladno sovjetskoj politici Nikite Hruščova.

Animozitet se samo pojačava nakon što se njegova suradnica (Stasya Miloslavskaya) zaljubi u nogometaša, a kulminaciju doživljava kad ovaj Strelcovljevu bivšu djevojku (Asya Domskaya) nagovori da ga, pijanoga, lažno optuži za silovanje, kako bi mu se oboje osvetili. U filmu je ovaj segment izveden sapuničasto (ljubavni trokuti i četverokuti), a "Strelcov" je mogao postati i zatvorska drama s obzirom da je nogometaš bio optužen na 12 godina gulaga, od čega je odgulio pet.

Ipak, Uchitel preskače detaljniji prikaz guljenje kazne, moguće iz respekta prema "sovjetskom heroju", ali i zbog manjka vremena. Uchitel želi pokriti što više toga i možda je bolje da je film započeo njegovim izlaskom iz zatvora i povratkom na teren. Dosta je minutaže otišlo na neke sporedne dramske rukavce umjesto na najsporedniju stvar na svijetu.

No, kad je lopta na terenu, "Strelcov" umije biti prilično uvjerljiv nogometni film, zasigurno i zato što je tumač titularnog lika aktivno igrao nogomet u mlađim školskim danima, ali i zbog atraktivnog pozicioniranja kamere, recimo prilikom Strelcovljeva izvođenja slobodnog udarca. Kamera zakačena na loptu prolazi ispod živog zida i... goool.

Glava kupusa kao nogometna lopta

Zgodna je scena kad Strelcov treba dokazati nekom seljaku tko je. Strelcov uzima glavu kupusa i nabije je točno da pogodi vjetrokaz na krovu kuće.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

25. studeni 2020 18:10