StoryEditor
Film & TVCINEMARK U KINU

‘Priča sa zapadne strane‘: Spielberg pleše prema Oscarima

17. prosinca 2021. - 16:34

Otplesat će i nova "Priča sa zapadne strane" prema Oscarima, baš kao i stara. Mjuzikl Stevena Spielberga friško je osvojio četiri nominacije za Zlatni globus i dobiva titule najboljeg filma godine od niza strukovnih udruga. Sve su to pokazatelji da "The West Side Story" sigurno pleše s Oscarima. Pitanje je samo koliko će nominacija osvojiti i potvrditi.

Stara "Priča sa zapadne strane" (1961.) Roberta Wisea, snimljena prema istoimenoj broadwayjskoj predstavi, osvojila je čak deset zlatnih kipića, među ostalim za najbolji film, režiju i sporednu žensku ulogu Rite Moreno koja je dala divnu malu-veliku izvedbu i u novoj verziji i mogla bi opet biti nominirana za Oscara.

FILM: The West Side Story; mjuzikl; SAD, 2021. REŽIJA: Steven Spielberg ULOGE: Ansel Elgort, Rachel Zegler DISTRIBUCIJA: Blitz OCJENA: **** ½

Hoće li se "The West Side Story" dobaciti do tako visoke brojke, tek treba vidjeti. No, s Oscarima ili bez njih, Spielberg je snimio mjuzikl dostojan prethodnika i jedan od najboljih u novom mileniju, iza "La La Landa" i "Moulin Rougea".

Odakle uopće redatelju "Ralja", "Bliskih susreta treće vrste", "Otimača izgubljenog kovčega", "E.T.-ja", "Jurskog parka", "Umjetne inteligencije"..., potreba da snimi mjuzikl, pitate se?

Kao filmaš Spielberg je gravitirao mjuziklu i prije ili kasnije je jednostavno morao snimiti jedan. Ovaj žanr pleše u njegovom srcu od djetinjstva uz raspjevane / rasplesane Disnejeve crtiće i odrastanja s budućim klasicima četrdesetih, pedesetih i šezdesetih, uključujući mjuzikle.

Redatelj se oduvijek napajao na vrelu kinematografske prošlosti (John Ford, David Lean) i odatle gradio viziju budućnosti. U "Putu rata" odao je počast epskim spektaklima poput "Prohujalo s vihorom", a u "Priči sa zapadne strane" diže spomenik mjuziklima, posredno i starim / novijim mladenačko-delikventskim ili akcijsko-glazbenim klasicima poput "Buntovnika bez razloga" i "Vatrenih ulica".

Osjećaj za hollywoodski spektakl, audiovizualnu magiju i zaigrani pokret, odnosno koreografiju, Spielberg je preselio u svoje filmove, s akcijskim scenama nerijetko insceniranima poput plesne točke (npr. "Indiana Jones i ukleti hram", "Indiana Jones i posljednji križarski pohod"). Spielberg se kao filmaš izražava kroz pokret, pa njegova kamera nije statična čak ni u dramama koje su uvijek filmične, koliko god znale biti i realistične.

Kamera Spielbergova čestog suradnika Janusza Kaminskog je izvanredna u "The West Side Story" i od prvih kadrova je jasno da film režira majstor. Dok pratimo okupljanje mladih newyorških delikvenata Jetsa na ruševinama (z)grada i njihovo spremanje, pod vodstvom Riffa (dojmljivi Mike Faist), za novu borbu oko teritorija s portorikanskim Sharksima, koje predvodi Bernardo (David Alvarez), kamera se diže i spušta, obilazi kugle za rušenje, pomiče se lijevo i desno, klizi i pleše s "gringosima" niz ulicu.

Wiseov film bio je pravi mjuzikl u raskošnom "technicoloru", ali njegova spona s teatrom bila je očita u trenucima kad bi se pojedina pjesma izvodila na jednoj lokaciji, kao na kazališnoj sceni. S druge strane, budžetiranija nadogradnja mjuziklovskog klasika puna je boja, najviše u sceni poljupca Bernarda i njegove djevojke Anite (strastvena Ariana DeBose) između suncem obasjane narančaste, plavce i žute plahte.

Iako ne uspijeva uvijek pobjeći od "teatralnosti" Spielberg nema lokacijskih limita budući da je u studiju sagrađena veća replika gradskih blokova New Yorka, pa samim time njegov "The West Side Story" pronalazi nove note filmičnosti. To je najvidljivije u sceni kad Anita izlazi iz stana na ulicu i nastavlja pjevati i plesati kroz kvartove.

Koreografija je fluidna, a ritam pjesme i plesa neprekinut montažnim rezovima zato što Spielberg pušta da scena traje kako gledatelj ne bi propustio nijedan koreografski, scenografski i kostimografski detalj, a i da bolje doživi pokret i stihove kojima likovi izražavaju ono što osjećaju, naročito kad su pred kamerom Romeo i Julija filma.

Riffov prijatelj Tony (Ansel Elgort) i Bernardova sestra Maria (divna debitantica Rachel Zegler) se zaljubljuju, ali ljubav je osuđena na propast jer "ne mogu biti zajedno" dok se Jetsi i Sharksi tuku oko njih i zbog njih. Elgort znade biti ukočen, no njegovu ukočenost neutralizira Spielbergova magija i iskrenost u očima Zeglerice koja glumi Mariju kao da je "oživljena" Disneyjeva princeza, što će i postati u igranoj verziji "Snjeguljice".

Trenutak kad se Tony i Maria ugledaju sa suprotne strane punog plesnog podija prilično je magičan i snimajući svjetla ulice kako trepere u lokvi kišnice prije nego što se Tony popne požarnim stepenicama do Marijina stana itd. Spielberg traži bajkovitu magiju u kadru filma koji je na pola puta između filmičnog i realističnog. Jer, imigrantski podtekst je čak i izraženiji u novoj verziji. Moderna "Priča sa zapadne strane" pjeva i pleše na pozornici stvarnog svijeta protiv rasnih tenzija i nasilja današnjice.

Iskustvo s mjuziklima

Spielberg politizira (u skladu s današnjicom) i uvođenjem lika transrodne osobe (Iris Menas) koju ne prihvaćaju "mačo" pripadnici Jetsa, ali srećom radi to odmjereno. Ansel Elgort ima iskustva s mjuziklima glumivši "Baby Driveru", kao i Ariana DeBose ("Hamilton", nominirana za Tony nagradu).

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
25. svibanj 2022 20:57