StoryEditor
Film & TVCINEMARK U KINU

SRETAN PRINC Oscar Wilde za Oscara?

23. studenog 2020. - 22:55

Oscar Wilde je zavučen duboko pod kožu Ruperta Everetta. Britanski glumac igrao je čuvenog irskog pisca i dramatičara u predstavi "The Judas Kiss". Glumio je i u dvjema filmskim adaptacijama njegovih predstava – "The Importance Of Being Earnest" i "An Ideal Husband".

Dakle, Everett je prava osoba da utjelovi Wildea u biografskom filmu "Sretan princ", premijerno prikazanom na Sundanceu. Osim što ima iskustva s Wildeovim likom i djelom, dosta mu sliči i može se poistovijetiti s njegovom (homo)seksualnošću, o čemu nam je govorio u intervjuu za "Slobodnu" krajem 2018., rekavši da film "The Happy Prince", premda povijesni, prikazuje kako je danas biti homoseksualac.

FILM: The Happy Prince; drama; Velika Britanija/Belgija/Italija/Njemačka, 2018. REŽIJA: Rupert Everett ULOGE: Rupert Everett, Colin Firth OCJENA: ***

Naime, Wilde je bio homoseksualac, "prvi deklarirani u modernijoj povijesti", koji je zbog svoje seksualne orijentacije izazvao skandal i prošao put od poštovanja do razapinjanja. Odgulio je dvogodišnju zatvorsku kaznu nakon medijski popraćenog sudskog procesa i potom završio (samo)prognan u Francuskoj pod novim imenom Sebastian Melmoth.

Kad se Everett javno deklarirao kao gay, što je bila rijetkost za nekog glumca u strelovitom usponu ("Moj dečko se ženi"), počeo je gubiti uloge u Americi i uslijedilo je njegovo samoizgnanstvo u Europu. Od jedne seksualne deklaracije do druge. Od jednog samoprognanstva do drugog.

Zato je "The Happy Prince" Everettov osoban film, "passion project" deset godina u nastanku za koji je okupio zvučnu ekipu (oskarovac Colin Firth, Emily Watson, Tom Wilkinson, Beatrice Dalle) i neravnomjerno odigrao trojnu ulogu – glavnog glumca, redatelja i scenarista.

Everett je, ponovimo, idealan da utjelovi Wildea, što je potvrdila i nominacija barem za europskog Oscara, kad već ne američkog, iako je uloga na prvi pogled tzv. oskarovski mamac, odigrana pomoću prostetike na licu i tijelu da glumca načini neprepoznatljivim.

Međutim, Everett se pokazao nešto manje idealnim kao redatelj, ako ne i scenarist. "Sretan princ" bi zasigurno bio bolji film, možda i oskarovski kandidat, da je Everetta režirao, recimo, Todd Haynes. No, treba mu progledati kroz prste kao redateljskom debitantu i respektirati njegovu ambiciju, odnosno emociju prema Wildeu koja se tu i tamo osjeti u kadru, samo što je odveć raspolovljena između dužnosti ispred i iza kamere da bi se tu trajno nastanila i doprla do gledatelja.

Opet, posežući za (ni)malo sentimentalosti, Everett kao da nije ni htio doprijeti do publike budući da je ciljano odabrao pokriti neispričane zadnje tri godine Wildeova života, polako, ali sigurno nagrižena sifilisom i sve bliže samrtnoj postelji. Mračna je to etapa bila, košmarna, tragična.

Wilde je bolestan, podbuhao, u besparici, progonjem ekstravagantnim životom i dekadentnom prošlosti kad je "živio u kovitlacu poroka i užitaka", tj. ljudima koje je u njoj ostavio, poput otuđene supruge Constance (Watson) i sinova, ali i onih koji su njega ostavili. "Nekad sam bio veoma slavan", podsjeća (se) Wilde.

Dok važe težinu izdaje i gubitka, on se još uvijek druži s apsintom i mladim ljubavnikom zbog kojeg je i završio u zatvoru – Bosiejem Douglasom (Colin Morgan). Naracija filma teče paralelno s Wildeovim dvostrukim pripovijedanjem vlastite priče "The Happy Prince" sinovima i klincima s ulice koje uzima pod svoje okrilje.

Struktura je interesantna, no film se prečesto narativno gubi u vremenu i prostoru, između "flashbackova" i aktualne radnje, prošlosti i sadašnjosti, Londona i Pariza, engleskog i francuskog jezika. Razapet je i između stilova, od statičnih "tea-time" kadrova nalik slikama slikara epohe (Pierre-Auguste Renoir) oslikanih na kinoplatnu do onih snimljenih kamere iz ruke.

Konačno, "Sretan princ" se račva između vidljivih produkcijskih vrijednosti povijesne drame u fotografiji, scenografiji, kostimografiji i komornijeg pristupa filmovane kazališne predstave.

U prilog toj "rastrojenosti" u vremenskim i inim skokovima može ići Wildeova poljuljana psiha načeta bolešću i lutajuće misli čovjeka koji se "hrva sa svojom dušom" i (više) ne može "napisati predstavu" jer ostaje bez teksta. A upravo tu Everett traži "pravog" Wildea, čovjeka ispod pudera i maskare. Tu ga i uspijeva pronaći. Najviše kao glumac.

Kad Firth da obećanje Everettu

Everett je od prijatelja Firtha i Watson tražio (i dobio) pisano obećanje da će glumiti u filmu kad i ako se snimi. Inače, "Sretan princ" se prikazuje u splitskoj "Kinoteci", a dostupan je i u "online" videoteci za one kojima Split nije "na ruku".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

25. siječanj 2021 23:44