StoryEditor
Film & TVCINEMARK NA FESTIVALU

SPUTNIK Ruski ‘Osmi (s)putnik‘

18. srpnja 2020. - 08:10

Iz Rusije s "Alienom" dolijeće SF horor "Sputnik" ove subote na Fantastic Festival. "Sputnik" je premijerna atrakcija za finale žanrovskog festivala, film s preporukama i pedigreom. U Hrvatsku stiže kao jedan od najkomercijalnijih ruskih filmova posljednjih godina s višemilijunskom gledanošću, a svakako najveći žanrovski hit i jedan od, uopće, rijetkih žanrovaca tamošnje filmske industrije.

Ruska kinematografija je u novom mileniju profilirana više kroz festivalske art filmove Andreja Zvjaginceva ("Povratak", "Levijatan", "Bez ljubavi"), otkako je u Hollywood otišao Timur Bekmambetov ("Noćna/Dnevna straža"). Toj kinematografiji "Sputnik" daje dašak Hollywooda i žanrovskog filma visokih li viših produkcijskih vrijednosti.

FILM: Sputnik; SF horor; Rusija, 2020. REŽIJA: Egor Abramenko ULOGE: Oksana Akinšina, Pjotr Fjodorov OCJENA: ***

Proračun je propisan za ruske pa i zapadnoeuropske pojmove zahvaljujući produkciji s potpisom Fjodora Bondarčuka, sina legendarnog Sergeja. Bondarčuk mlađi je i kao redatelj znao koketirati s hollywoodskim blockbusterima, režirajući primjerice "ramboidnu" akciju "9. satnija", budžetirani ratni spektakl "Bitka za Staljingrad" i SF o dolasku izvanzemaljaca na Zemlju "Attraction".

Koketiranje nastavlja i u ulozi producenta filma koji se može zavesti kao ruski "Osmi (s)putnik". Svaka sličnost "Sputnika" s "Alienom" je namjerna, premda u pitanju nije baš doslovna kopija klasika Ridleyja Scotta, više "alienski" SF horor kao što su to recentni hollywoodski filmovi "Trag života" i "Pod vodom".

Solidni "Sputnik" je barem "au pair" s "Life" i "Underwater", ako već ne s "Alienom" i njegovim nastavcima kojima duguje život i od toga ne bježi. Naprotiv, ruski film u priči uspostavlja simbiozu s američkim uzorom i trudi se koegzistirati u njegovu svemiru, odnosno pokušava biti ("Alienov") simbiont, a ne parazit u tijelu nositelja/domaćina SF horor žanra.

Priča započinje 1983., zanimljivo u godini između prvog i drugog "Aliena", kad kapsula s dvojicom kozmonauta aterira padobranom u Kazahstan. Kozmonaute smo upoznali nekoliko minuta ranije tijekom rutinske svemirske misije, gdje je došlo do njihova bliskog susreta s nečim, doznat ćemo kasnije, "ogromnim, tamnoplavim". Jedan astronaut je sletio mrtav s teškim ozljedama glave koji izgledaju kao ugrizi nekog monstruma.

Drugi, Konstantin (Pjotr Fjodorov), "heroj SSSR-a", počne povraćati neprirodno izbečenih očiju, a izgubio je sjećanje na prethodni kobni događaj. Tajna služba, na čelu s pukovnikom Semiradovom (Bondarčuk), stavlja Konstantina u karantenu na proučavanje unutar skrovitog kazahstanskog kompleksa, za što je pozvana neuropsihijatrica Tatjana (Oksana Akinšina; "Lilya zauvijek") ne bi li otkrila što se zbilo i otkrit će da je kozmonaut donio nešto sa sobom.

Kako se radnja "Sputnika" odvija na Zemlji umjesto u svemiru, izolirani kazahstanski kompleks postaje nešto poput svemirskog broda u kojem se vrši istraživanje nad simbiozom čovjeka i izvanzemaljca, iako alien ne ide unaokolo i ubija jednog po jednog člana "posade", niti će Tatjana postati akcijska heroina, tj. "Lilya" izrasti u rusku Ripley.

Zanatski umješni redateljski debitant Egor Abramenko je, rođen 1987., odgojen na "Alienima" i "Predatorima" (prikaz hranjenja kroz infra-pogled, masakr specijalaca), ali njegov djelomično realistični "ruski" pristup režiji, unatoč specijalnim efektima, upućuje na to da se ovakvo što možda već dogodilo tijekom neke svemirske misije, daleko od očiju javnosti.

Kozmonaut u izolaciji je, pak, podzaplet za koronska vremena i "Sputnikov" biološki, tjelesni horor postaje aktualniji kao strah od zaraze, onako kao što je "Alien" u podtekstu izazivao strepnju od bolesti koja ždere ljude iznutra prema van (rak, AIDS). I Konstantin u sebi nosi neko stvorenje koje "nije sa Zemlje", kao što ga je u "Alienu" nosio Kane (John Hurt), jer "poslali smo dvoje u svemir, vratilo se troje".

Ovdje, međutim, to biće "izlazi i ulazi bez da ozljedi nositelja", sa njim razvija simbiozu i postaju "jednstveni entitet", a hrani se kortizolom, hormonom stresa. Kad Semiradov i ekipa počnu hraniti aliena ljudima, ruskim kažnjenicima, znamo tko je pravo čudovište filma. Ipak, Abramenko traži tračak optimizma u svemiru SF horora spajajući "Aliena" i "Starmana". Ljubavna priča Konstantina i Tatjane pokazuje da jedan čovjek ne mora drugome biti tuđinac, dalji od izvanzemaljca u ljudskom tijelu.

Megazvijezda SSSR kinematografije

Sergej Bondarčuk je bio megazvijezda SSSR kinematografije. Glumio je i u "Bitki na Neretvi" Veljka Bulajića.

Izdvojeno

20. srpanj 2020 21:55