StoryEditor
Film & TVUSUSRET 26. IZDANJU

Split Film Festival je u vlastitom prostoru normalno-nenormalnog, kaže njegov direktor Branko Karabatić

Piše Marko Njegić
14. rujna 2021. - 13:23

Zatvaranje ljetne filmsko-festivalske sezone i otvaranje jesenske ponovno dopada Split Film Festival, čije je ovogodišnje 26. izdanje tempirano od 15. do 21. rujna, ponovno pod direkcijom Branka Karabatića. Rujan je posljednjih godina mahom tradicionalni mjesec za STFF koji se obično odvijao na potezu kino "Karaman" – "Kinoteka" – Ljetno kino "Bačvice". Međutim, ove godine u igri je samo "Karaman", i to za otvaranje, nakon čega se STFF većinski seli "online" u svom prvom "hibridnom" izdanju od davne 1996. naovamo.

"Svi jednako misle: nije festival ako je 'online'...", rekli ste nam u intervjuu prošle godine. Zašto ste odlučili da 26. STFF bude "hibridan", odnosno da se glavnina programa gleda "online", a ne u kinu? Je li korona razlog tome? Novi porast broja zaraženih?

- Festival, "fešta", sama riječ govori, može postojati samo u fizičkom obliku. "Online" se mogu gledati filmovi, organizirati konferencije, predavanja, radionice, sve u virtualnom prostoru. Tako da "festival online" zahtjeva drukčiji naslov. Neizvjesnost korona situacije u drugoj polovini rujna, nemogućnost projekcija na otvorenom, ustezanje inozemnih gostiju da posjete festival, narančaste i crvene zone, sve je to utjecalo na našu odluku da se ove godine uglavnom svi filmovi gledaju "online".

Pa ipak, takoreći svi ovoljetni filmski festivali odvijali su se "uživo" unatoč prijetnjama delta soja, a kina i dalje nesmetano rade, naravno sve u skladu s poštivanjem epidemioloških mjera?

- Ovoljetni da, STFF je pri samom kraju ljeta, završava 21. rujna, kina rade sa smanjenim kapacitetom, pretpostavljam da ni publika nije baš luda za gledanjem filmova "indoors".

Očekujete li da će filmofili "klikati" na stranicu ondemand.splitfilmfestival.hr? Može li STFF zadržati "vidljivost" na ovaj način?

- Ne samo zadržati, već znatno povećati, bar u svijetu, jer tamo je naša publika.

Nedostaje li STFF-u period prije "novog (ne)normalnog"?.

- Splitski filmski festival je jedan od rijetkih, ako ne i jedini nezavisni festival u zemlji, ne pripada ni jednom "klanu", nije umrežen ni s jednim filmskim "lobijem", u vlastitom je prostoru normalno-nenormalnog.

Bilo kako bilo, program je spremljen kao da je "staro normalno". Puno je premijernih filmova sa svjetskih "A" festivala. Koliko ih je teško bilo osigurati?

- Ne znam je li javnost upoznata da zanimljivi, vrhunski filmovi, većina takvih je prikazana na nekom od poznatih festivala, strašno koštaju, tako da je stvarno nestvarno kako cjenkajući se (dosadilo, ali nema druge) znatno spustimo cijenu najma zahvaljujući upravo, još uvijek, rejtingu koji ovaj najstariji hrvatski filmski/medijski festival ima u svijetu.

Koje filmove najviše preporučujete za gledanje?

- Sve su to izuzetni, vrhunski, pomno odabrani filmovi u konkurenciji i popratnom programima. Ne oglašavamo filmove na način da su "dobitnici ove i one nagrade, na ovom ili onom festivalu", već se filmovi selektiraju, ne po zaradi, broju gledatelja, što je čista komercijala, već jedino i isključivo po "filmskoj" vrijednosti, uporabi filmskog jezika. U intervjuu, u jednoj od kronika festivala HRT-a, Bela Tarr je kazao da su sve priče ispričane, ako pogledamo povijest slikarstva, većina slika je o Isusu Kristu, ali je svaki majstor to drukčije prikazao. Poznata je izreka: nije važno što, već kako.

U jednom od filmova glumi Charlotte Gainsbourg. Što bi trebalo napraviti da jednog dana zvijezda njezinog kalibra dođe u Split?

- Mislim da se moglo primijetiti da od samih početaka festivala, u svim tiskanim i digitalnim materijalima, uz naslov filma stoji jedino ime redatelja, to su istinske zvijezde, a takvih je na STFF-u bilo više nego na brojnim drugim domaćim festivalima. Spomenimo samo, ispričavam se što ću nekog zaboravit, ne mogu se svih sjetiti: Bela Tarr, Sally Potter, Peter Kubelka, Harun Farocki, Miklos Jancso… da ne zaboravimo kultnu video konferenciju s Larsom von Trierom, za koju je Ron Holloway rekao: Mogu reći da nikad, svih ovih godina bavljenja novinarstvom, nisam vodio tako tečan i informativan "virtualni" razgovor, širok, intiman i misaon, kao s danskim redateljem, majstorom kinematografije.

Za svako izdanje STFF-a najavljivali ste neku temu koja povezuje filmove, a ove godine tretirane teme koje opsjedaju globalni svijet su raznolike?

- Ove godine ima filmova, u istim sekcijama, koji tretiraju iste ili slične teme "suprotstavljeni" subjektivnim pristupom autora.

Odabrali ste, kao rijetko kad, da jedan hrvatski film otvori festival, i to "Nulti krajolik" splitskog autora Bruna Pavića?

- Splitski autor koji govori o lokalnom/globalnom problemu. Zar može biti išta prigodnije za ovu priliku, kad STFF obilježava 25. godišnjicu postojanja? Doduše i nedolazak inozemnih autora je tome kumovao.

Stvara li se, po vama, nova generacija splitskih filmaša? Što bi Martinac rekao na nove generacije?

- Nisam primijetio, a što bi Martinac rekao, mogu samo pretpostaviti. Od nevelikog broja viđenih filmova, čini mi se da je prisutna "soap opera" estetika, ne vidim filmsko promišljane, uglavnom se govori, akcija se ispoljava, nagovještava jedino dijalogom, kadar nije bitan, plan pogotovo.

A što bi rekao na svijet u kojem se filmovi gledaju i "online"? Hoće li odgovor na to pitanje dati i videokonferencija na "streaming" temu "Budućnost pokretnih slika"?

- Iskustvo gledanja filma u tami, okruženi uglavnom tihim, usredotočenim, poznatim i nepoznatim "susjedima" je potpuno drukčije od gledanja filmova na TV ekranu ili računalnom zaslonu, pri svjetlu, "piss breaku" i slično. Međutim, ne smijemo zaboraviti da su se filmovi montirali analogno, na montažnom stolu i sitnom ekranu, da bi se montirani dio filma projicirao u kinu, na velikom platnu, da se stekne pravi dojam. Digitalna montaža nema potrebe testirati montirano u kinu, postoje veći zasloni, a prisutna je primisao da će se filmovi gledati "online". Na STFF-u stalno propitujemo tehnološki napredak i utjecaj na pokretne slike. Prije koju godinu, gošća iz Londona, održala je (fizičko) predavanje na temu streaminga "Ostati kod kuće, ili otići u kino".

Martinac ove godine dobiva posvetu kao jedan od "alternativaca koji su zadužili festival"...

- Kad se kaže "zadužio festival", znači kako je zadužio mene. Nadam se da nije neskromno, a i vrijeme je da, od početka festivala do danas, uz dužno poštovanje brojnim suradnicima, koji su kroz ovih 26 godina surađivali, kažem da sam kreirao profil festivala, odabirao i kreirao programe, od filma do videa, eksperimentalnih uradaka do novih medija, od retrospektive Nam June Paika do "drive in" kina.

Bili smo prijatelji, dosta vremena sam provodio u Kino klubu, inspirirala me njegova posvećenost mediju filma, njegov ozbiljni, profesionalni pristup filmu. Sjećamo se još dva "alternativca" koji nisu više među nama, Toma Gotovca, pravog, ne samo filmskog, umjetnika, kao i Ladislava Galete koji je imao specifičan, osobni pristup eksperimentalnom filmu.

Kako je STFF-u sve ove godine biti u otklonu od vladajućih kanona filmske i videoprodukcije? Je li STFF crni labud među bijelima s plakata 26. izdanja?

- Vladimir Resner je dizajnirao plakat s crnim labudom među bijelima, zgodna metafora. Foršpan festivala inspiriran je plakatom, treba ga pogledati. Završit ću s izjavom Zrinko Ogreste, poznatog scenarista i redatelja: "Ima festivala koji su mali, a prave se veliki. Ima ih u svijetu, a ima ih i u nas. Vole kao biti mali, ali vole da ih drže velikima.

Ima, međutim, i festivala koji su mali ali istinski veliki. Ima ih u svijetu, a ima ih i u nas. Takav je Splitski filmski festival. Festival koji se ne pravi važnim, koji svoj sadržaj stavlja uvijek ispred svoje forme. Laska mi što me je takav festival pozvao jednom sudjelovati u svom žiriju."

item - id = 1127189
related id = 0 -> 1130543
related id = 1 -> 1129207
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. listopad 2021 20:32