StoryEditor
Film & TVCINEMARK RETRO(PER)SPEKTIVA

‘Soba panike‘: Finch... Finch... Fincher

19. ožujka 2021. - 17:30

Podsjetnik na stariji film režisera Davida Finchera "Soba panike" (2002.) stiže u pravo vrijeme. Fincher je novopečeni oskarovski nominent zahvaljujući "Manku", upravo predloženom za deset zlatnih kipića. U vrijeme kad je precijenjeni "Mank" u fokusu, nije zgorega prisjetiti se najpodcijenjenijeg Fincherovog filma, "home invasion" trilera koji je zbog premise nanovo aktualan u kontekstu koronske samoizolacije.

Baš u ovo doba 2002. "Panic Room" se premijerno otvorio s 30 milijuna dolara u američkim kinima i u totalu zaradio blizu 100 (96.3), odnosno 200 u svijetu (197). Dakle, bio je to svojevremeni hit, ali u međuvremenu ga malo tko spominje kad se zapodjene razgovor o Fincheru.

FILM: Panic Room; triler; SAD, 2002. REŽIJA: David Fincher ULOGE: Jodie Foster, Forest Whitaker OCJENA: **** ½

Uvijek će se među prvima navesti "Sedam", "Klub boraca", "Zodijak", "Društvena mreža"... čak i "Mank", a "Soba panike" će se spomenuti na samom začelju, ako se uopće i spomene. "Panic Room" nekako ostaje skriven(a) u filmskoj kući koju je izgradio Fincher, ironično kao prava soba panike.

"Zove se soba panike", agenti za nekretnine predstavljaju sigurnosno utočište od provalnika friško razvedenoj majci Meg Altman i njezinoj kćerki Sarah (dvostruka oskarovka Jodie Foster, buduća zvijezda Kristen Stewart). Ograđena betonskim zidovima, osigurana jakim čelikom protiv provale i opremljena laserom koji aktivira zatvaranje vrata te monitorima za nadzor svakog kutka doma, soba se nalazi u kući na Manhattanu ("nešto između rezidencije i kuće u nizu", "na tržištu ne postoji nešto slično").

U monitorima sobe panike mogu se prikazivati gotovo svi Fincherovi filmovi koji stanuju u ovoj mračnoj, hladnoj kući. Lako je u ventilacijskim cijevima vizualizirati Aliena ("Alien 3"), jednako kao i zamisliti da ovdje žive likovi filmova "The Game", "Fight Club" i "Gone Girl" itd.

"Soba panike" je punokrvni Fincher i bila je njegovo sigurno utočište nakon financijskog kraha onomad neshvaćena "Kluba boraca". Počekom dvijetisućitih Fincher je trebao siguran hit, "popcorn movie" za širu publiku i "Panic Room" je upravo to, njegov možda i najkomercijalniji, "najdostupniji" film, no daleko od tipičnog trilera, a bliže Hitchcocku.

Možda bi postao tipičan s nekim drugim filmašem iza kamere, ali s Fincherom se pretvorio u nešto više – impresivan triler visoke "hičkokovske" napetosti i bogate "fincherovske" estetike. Prije ("Igra") i poslije ovog filma ("Nestala") Fincher se ugledao na Hitcha, a sa "Sobom panike" je zaslužio titulu najdostojnijeg nasljednika majstora "suspensea" nakon Briana De Palme i prava je šteta što nije snimio više ovakvih trilera.

Finch... Finch... Fincher se najviše rimovalo s Hitch... Hitch... Hitchcock u filmu "Panic Room". Ovo je Fincherov svojevrsni "Prozor u dvorište", sa sličnim motivima promatranja i voajerstva u skladu s novomilenijskom popularnosti monitoringa i reality showova, sveden na jednu izoliranu, klaustrofobičnu lokaciju (zgrada, kuća) koja je bila pretvorena u set filma i redateljima omogućila veću kontrolu i planiranje kadrova.

Fincher polaže temelje i gradi arhitekturu trilera na stiješnjenoj lokaciji poput najboljeg arhitekta da bi i Hitchcock možda bio ljubomoran. Uvodna špica je modernizirani "Rear Window" s velikim imenima glumačke i ine ekipe stiješnjenim između newyorške arhitekture, ostakljenih nebodera i betonskih zgrada s kojima se i neobično srastaju.

"Jesi li ikad čitala Poea", klaustrofobična Meg pita agenticu za nekretnine s primislima na zazidanost njegova "Crnog mačka". Kad se od trojice provalnika (Forest Whitaker, Jared Leto, Dwight Yoakam) samoizoliraju u sobi panike, Meg i Sarah će u nekoliko navrata djelovati kao žive zazidane, osobito kad se kamera iz uskog interijera provuče napolje i snimi ih izvana s druge zgrade, kad uzaludno dozivaju upomoć kroz kišnu noć, stopljene sa zidom kuće.

Kamera tada debitantskog snimatelja Conrada W. Halla (naslijedio Dariusa Khondhija; "Sedam"), sina legendarnog Conrada L. Halla (od "Hladnorukog kažnjenika" do "Vrtloga života"), iznimno je rabljena tijekom filma prepoznatljive "fincherovski" zelenkaste fotografije i "Soba panike" je film za prikazivanje na filmskim fakultetima, mala škola velike režijske finese i snimateljske tehnike.

Vječito u pokretu, nevjerojatno fluidna, pa i vrtoglava, voajerska kamera lebdi i klizi uzduž i poprijeko kuće, diže se i spušta po katovima, prati putanju plina, zavlači se i provlači u/kroz najskrovitije kutke neopterećena prostornim ograničenjima, uz određenu pomoć digitalnih efekata, tj. CGI-ja.

Inicijalna turneja po kući prilikom pokazivanja njezinih interijera agenata za nekretnine kamerno je potencirana kad na prag Meginog i Sarahinog doma banu lopovi, i to odmah prve večeri u novoj rezidenciji. Virtuozna kamera na pravom i digitalnom kranu silazi s trećeg kata u prizemlje i bez "reza" ide od jednih vrata do drugih na koja provalnici pokušavaju ući.

Pritom, kamera zaviruje u ključanicu i uzmiče netom prije nego će u nju penetrirati ključ, da bi se potom povukla natrag i vratila na kat da prikaže Meg kako spava nesvjesna zbivanja. Kad kriminalci uđu unutra i prošetaju unaokolo da izvide situaciju, kamera se horizontalno-vertikalno izvija iznad Meg koja je netom prije otišla do frižidera i vratila se leći, ali kao da osjeća da je netko u kući (od tog fascinantnog kadra je stvoren plakat filma "Panic Room").

S kamerom koja prolazi međukatove elegantnije od De Palmine u "Zmijskim očima", Fincher je snimio neke od najboljih i najkreativnijih kadrova karijere u "Sobi panike", a svi su, vidljivo je, perfekcionistički unaprijed isplanirani do u tančine. Ipak, režija djeluje spontano i poklanja pozornost detaljima, recimo trešnji zrnaca prašine s betonskog zida izranjavana bušilicom s druge strane.

Općenito rečeno, "Panic Room" je jedna prilično realistična napetica, koliko god bila filmična i trilersko-strateški "iskalkulirana" (kćerka dijabetičarka s inzulinom izvan sobe panike, majčin mobitel posijan ispod kreveta), a "(bes)tjelesnost" kamernog pristupa s pripadajućom tehnologijom Fincher suprotstavlja opipljivo kompleksnijoj psihologizaciji naizgled jednostavno skiciranih likova tijekom napete igre šaha ili mačke i miša od koje se znoje gledateljevi dlanovi.

Meg se transformira u lavicu i pod svaku cijenu želi zaštititi kćerku od živopisnih i međusobno zanimljivo konfliktiranih negativaca, ispalih iz ekranizacije romana citiranog Elmorea Leonarda. Prema finišu, likovi postaju kao protagonisti McTiernanovih klasika i odbacuju tehnološko, odnosno okreću se ljudskom i jedni drugima da bi preživjeli u (samo)izolaciji.

Jodie zamijenila Nicole

Glavnu žensku ulogu trebala je odigrati Nicole Kidman, ali je morala odustati zbog ozljede na snimanju mjuzikla “Moulin Rouge”. Ipak, dala je barem glas novoj ženi bivšeg supruga heroine. P.S. “Soba panike” se prikazuje 19, ožujka u elitnom večernjem terminu na TV1000, a reprize slijede 21., 27. i 29.3. Film se prikazuje i 25. i 31. ožujka na AMC-ju, te 5. travnja na Fox Movies. Nemate ispriku da ga ne pogledate. :-)
 

item - id = 1085208
related id = 0 -> 1146559
related id = 1 -> 1146126
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
27. studeni 2021 18:02