Snajka je balkanski izraz za snahu. Obično se odnosi na ženu koja se “udaje u muževu kuću”. Od snajke se očekuje da se prilagodi običajima i pravilima obitelji u koju je došla... Definicijom “snajke” sociologinja i istraživačica migracija i kulturnih identiteta Tea Vidović Dalipi otvara svoj vrlo solidni dokumentarni prvijenac i sugerira o čemu se tu radi. Ona je titularna snajka i ovo je njezina priča.
Opservacijski dokumentarac “Snajka: Dnevnik očekivanja” ulazi u Tein život u rasponu od više godina, odnosno multikulturalni brak jedne Hrvatice iz Zagreba i kosovskog Roma – Mirsada Dalipija. Njihovo vjenčanje prva je scena filma, nastalog u koprodukciji Hrvatske, Italije i Kosova, koji će zabilježiti intimne životne i bračne momente.
Vjenčali su se, doznajemo, šest mjeseci nakon upoznavanja na kazališnoj radionici. Tea i Mirsad izgledaju jako sretno ispred matičara dok izgovaraju sudbonosno “da”.
Pljesak za mladence i sve što ide uz to. Međutim, Tea otkriva da njegovi nisu mogli doći na vjenčanje zbog vize, a njezini su još u šoku jer se udaje za nezaposlenog Roma s Kosova. “Mama dva tjedna nije pričala sa mnom, Mirsada nije ni zagrlila”, otkriva Tea. Jasno je kako Tea i Mirsad pripadaju različitim kulturama/tradicijama/sredinama iz kojih su potekli, što je možda i najočitije u dvije scene svadbi na koje odlaze – hrvatske i kosovske.
“U tradiciji ne možeš odabrati samo ono što ti se sviđa, ili je sve ili ništa”, shvaća Tea. Dakle, Tea i Mirsad trebat će se svojski potruditi da se njihov brak ne raspadne. Pritisci su golemi, unutarnji (obitelj) i vanjski (društvo), kulturalni i ekonomski. Mirsadovi diraju u Teinu privatnost i traže da bude nešto što nije (“Nisi se oženio za Ciganku”), naročito njegova majka koja prigovara kako ne kuha, ne pije, ne oblači haljine...
“Ja nikad neću biti snajka kakvu ona hoće”, kaže Tea Mirsadu, koji je, rekosmo, nezaposlen, odnosno povremeno zarađuje svirajući bubnjeve u bendu Ede Maajke, što njezine roditelje čini još skeptičnijima kad im kći ponovno zatrudni (“On ne nalazi pravi posao, a beba na putu”).
Ni Teina primanja nisu stalna, zbog čega će se u jednom trenutku useliti k njezinim roditeljima: doznajemo da je, trudna, radila četiri mjeseca na granici s izbjeglicama, preforsirala se i, nažalost, izgubila prvo dijete. Također, Mirsadu je puna kapa da mu dobacuju “Cigo”.
To će na svojoj koži osjetiti i Tea kad rodi kćerkicu Fridu i ljudi joj ulijeću s pitanjima: “Kako ti plava možeš imati crnu djevojčicu?” Zato njih dvoje i posjećuju skup u centru Zagreba na kojem jedan tamnoputi doseljenik apelira na toleranciju prema ljudima druge boje kože. “Treba reagirat”, smatra Tea i “Snajka: Dnevnik očekivanja” njezina je hvalevrijedna reakcija protiv rasizma i netolerancije, snimljena s dosta iskrenosti i autentičnosti.
Dokumentarac univerzalne vrijednosti poziva na prihvaćanje, razumijevanje i združivanje različitih kultura i tradicija, prikazujući miješani brak (supružnici su mogli biti i druge rase, podrijetla itd.) koji bezuvjetnom ljubavlju i bliskošću supružnika premošćuje poteškoće uvjetovane multi-kulti razlikama. Vidović Dalipi potvrdila se kao dobra sociologinja i istraživačica kulturnih identiteta, ali i kao obećavajuća dokumentaristica.