
Vječnom mladošću opsjednutu filmsku industriju vizionarski je satirizirala neobična fantastična crna komedija "Death Becomes Her" (1992.) Roberta Zemeckisa, jedan od zapostavljenih američkih visokobudžetnih studijskih filmova s početka devedesetih, moguće i najzapostavljeniji iza "Last Action Hero".
Od najvećeg dijela kritike olako otpisan da previše počiva na vizualnom, neovisno o tome što su kritičari previdjeli efekte u službi priče i time promašili bit filma, "Smrt joj dobro pristaje" nije ni postao izraziti kinohit zbog svoje čudnovatosti, svakako ne kao Zemeckisov "Povratak u budućnost", iako je bio daleko od promašaja "Posljednjeg akcijskog junaka".
Zemeckisov crni biser "Death Becomes Her" i McTiernanov "Last Action Hero" bili su smioni i riskantni filmovi ispred svoga vremena, a povezuje ih autoironični nastup (tada) superpopularnih akcijskih junaka, tamo Arnolda Schwarzeneggera, ovamo Brucea Willisa.
Bruce je prihvatio ulogu u "Smrt joj dobro pristaje" nakon što se ustoličio kao "macho" akcijaš prve hollywoodske lige s blockbusterskim filmovima "Umri muški 1&2" i "Prljavi igraju prljavo". Umjesto da brzopotezno snimi "Die Hard 3" ili "The Last Boy Scout 2", Willis hrabro bira komediju i svjesno satirizira imidž američke muškarčine, akcijskog heroja ponajveće "mačo" himne "Umri muški".
Potencirajući komičarske početke karijere ("Slučajni partneri", "Sastanak s nepoznatom") do ekstrema, Bruce ostvaruje sjajnu ulogu i isparava u njoj, neprepoznatljiv kao nikad prije i poslije. Ni najveći poznavatelj njegovog (akcijsko-humornog) lika i djela neće moći pronaći tragove prepoznatljive "willisovske" filmske persone osovljene oko Johna McClanea.
Willis se ravnopravno nosi s oskarovkom Meryl Streep i Goldie Hawn kao plastični kirurg s Beverly Hillsa, Ernest Menville, kojeg jedna od njih dvije o(t)piše kao "mekog, ćelavog i pretilog republikanca". Ernest je pravi mlakonja, mekušac i paničar, na konstantnom rubu živčanog sloma.
Srećemo ga kao zaručnika Helen Sharp (Hawn) da bi je nedugo potom, praktički u idućoj sceni, ostavio i oženio njezinu staru prijateljicu i suparnicu, sve stariju glumicu Madeline Ashton (Streep), makar negirao šanse da bi se to moglo dogoditi. "Žderačica muškaraca i loša glumica", Madeline je zavela Ernesta kako bi iskoristila njegovo zvanje i sačuvala dobar izgled, ali u tom procesu je ubila čovjeku karijeru i potenciju, okrenuvši ga boci.
Nesvakidašnje je čuti da je Bruceov lik "mrtav ispod struka", premda nije "umro muški". To pobija onaj "meme" s Davidom Carusom ("Horatio! Bruce Willis was found dead from a 'Viagra' overdose! Well.. He must have... Died Hard"). Nije Ernest popio "Viagru", ali zato je Helen popila eliksir-napitak, "simbol vječnog života", kako bi se osvetila Madeline i preotela joj muža, što je planirala godinama dok je bila pretila kao da je žena Eddie Murphyjeva "Luckastog profesora" i manijakalno vraćala natrag na videu scenu scenu iz njezina filma u kojoj ona biva ubijena.
Dakako, kad ugleda Helen ("pogledaj je kako izgleda") i dobije odgovor na pitanje u čemu je njezina tajna da je tako prirodno zgodna u pedesetoj, plastična Madeline će također, kako bi izgledala kao milijun dolara, ispiti eliksir "drakulovski" misteriozne Lisle Van Rhuman (Isabella Rosellini).
Eliksir zaustavlja proces starenja, obećava Lisle koja ima 71 godinu, a izgleda kao da je u kasnim tridesetima stolujući u dvorcu iz Hammerova horora s pojavnošću nekakvog ženskog Drakule iz Lynchove reklame za kozmetiku. "Nećeš ostariti ni dana", Lisle jamči Madeline "savršenu, nepromijenjenu ljepotu".
"Sempre viva! Live forever", usklikne Lisle i Madelineine guze se počnu same zatezati, a grudi podizati, pa ona od sreće zanemaruje da je, ustvari, uglavila "faustovsku" pogodbu za savršeni "makeover" koji ne bi izveo ni najbolji plastični kirurg, kamoli uzaludni "make up".
Madeline i Helen će platiti skupu cijenu da ostanu zauvijek mlade i lijepe, kao što je plaćaju mnoge žene (i muškarci) u hollywoodskoj i inoj stvarnosti, a Zemeckis rabi skupocjene efekte da to dočara. Računalni i praktični efekti su bili (i većinski ostali) iznimno maštoviti u filmu kronološki pozicioniranom između revolucionarnog "Terminatora 2" i "Jurskog parka".
Bez digitalnih i praktičnih čudesa savijanja i deformiranja ljudskog tijela u "T2", teško da bi bilo Zemeckisove crne komedije gurnute preko ruba fantazije koja je u komične, ne stravične svrhe nabildala sve viđeno u tom filmu. Prizor kiborga od tekućeg metala s rupom u glavi, tj. licem odvaljenim hicem iz sačmarice ovdje je dobio urnebesni crnohumorni ekvivalent kad Madeline napuca Helen iz puške i stvori rupetinu u njezinom stomaku.
Helen ustaje iz plitkog bazena kao da se nije ništa dogodilo i šizi na Madeline i Ernesta, nesvjesna da voda kaplje iz njezina torza i da joj "nešto nije u redu s bluzom". Par trenutaka ranije, Madeline će se pošteno i groteskno polomiti u padu niz stepenice.
"Erm, nešto ti nije u redu s vratom", upire drhtavim prstom Ernest. Njezin vrat je toliko dislociran da može spustiti glavu i vidjeti svoju stražnjicu. A kad se njih dvije potuku lopatama na "slapstick" vrhuncu filma, disfiguracija Madelineina vrata kao da je preslikana iz ("Tom&Jerry", "Looney Tunes") crtića s kojima se Zemeckis igrao u vizualno prijelomnom "Tko je smjestio Zeki Rogeru?".
Nešto od te vizualne prijelomnosti ima i "Death Becomes Her", trasiravši put aktualnim efektima pomlađivanja glumaca na filmu od "Benjamina Buttona" prema naprijed, da ne kažemo natrag, a još više satiričnog vizionarstva, s godinama sve relevantnijeg. Bitka lopatama dviju zombificiranih žena nije slučajna s obzirom da Zemeckis iskopava plitki grob svih "živih mrtvaca" na Beverly Hillsu opsjednutih mladolikim izgledom do te mjere da ni ne prepoznaju kako postupno i nepovratno postaju zombiji.
Komedija crna poput groba satirizira "celebrity" svijet i nusprodukte bolesnog društva koje je dovelo do grčevite potrage za vječnom mladošću i ljepot(ic)om. Prema kraju filma Helen i Madeline djeluju kao botoksirane plastičnjače iz novomilenijskih američkih "reality showova", krhke porculanske lutkice koje bi se mogle raspasti na stotinu komada i svejedno živjeti vječno. Sempre viva! Live forever!