Dekada za nama ostat će upamćena i po “The Tree Of Life” Terrencea Malicka, filmu koji se našao na mnogim top-10 listama 2010-ih. Novi Malickov film “A Hidden Life” možda se neće dobaciti tako visoko, ali sigurno će zaslužiti mjesto na listama naj-filmova 2020. godine. “Skriveni život” izvrstan je film, osobito sjajan u prvoj polovini, ujedno i najcjelovitiji Malickov od “Drva života” naovamo, ispred “Otoka naše ljubavi” i “Viteza pehara” koji su bili impresivniji u segmentima, na razini pojedinih scena, no svejedno podcijenjeni.
Veliki Malick nije snimio nešto ovako dramaturški i narativno koherentno od “Tanke crvene linije”, bolje reći “Pustare” i “Božanskih dana”. Sigurno je tome razlog što je redatelj pred sobom imao konkretnu (tragičnu) priču iz Drugog svjetskog rata utemeljenu na stvarnim događajima o Austrijancu Franzu Jägerstätteru (glumi ga August Diehl) koji se protivio prisegnuti na vjernost Adolfu Hitleru kad je bio regrutiran u njemačku vojsku, što se očekivalo od svakog vojnika pozvanog u službu.
Franzov antifašistički otpor počeo je nijekanjem pozdrava “Heil Hitler” s podignutom rukom u čast Adolfa, odnosno odbijanjem donacija za ratne veterane. Kad je bio regrut na obuci 1940., uvidio je iz prve ruke da je rat nešto najgore za čovjeka. “Što se dogodilo našoj domovini? Napadamo druge zemlje, a napadače zovu herojima. Što ako su heroji oni drugi?”, razmišlja Franz u klasičnim “malickovskim” scenama s likovima koji kontempliraju o svijetu oko sebe malo naglas, malo (puno) u sebi.
Misaona lutanja i strujanja misli karakteristična za ovog redatelja nazočna su u naraciji od prve rečenice filma “Mislio sam da možemo savijati naše gnijezdo visoko u krošnjama, kao ptice u planinama...”, preko sjećanja Franzove supruge Fani (Valerie Pachner) na njihov prvi susret i vrijeme kad je život bio jednostavniji, pa sve do posljednjega kadra. A kadrovi su metafizički divni.
Nitko ne snima prirodu kao Malick. Fani i Franz žive u planinskom selu u austrijskim Alpama i obavljaju radove kao protagonisti Malickova filma “Days of Heaven”. Oblaci iznad vrhova planine tvore spektakularne prizore kad se skupe i zacrne, oslikavajući nadolazeću ratnu oluju. Redatelj ih suprotstavlja sunčevim zrakama koje miluju krošnje stabala, kosu muškarca ili žene, vlati visoke trave. Naizgled “obične” scene vjetra koji povija pšenicu i oblaka na nebu Malick pretvara u poeziju, pojačanu snažnom glazbom Jamesa Newtona Howarda.
Priroda uvijek ima važnu ulogu u njegovim filmovima, a u “A Hidden Life” i “The Thin Red Line” najvažniju zato što dođe kao kontrapunkt ratu koji predstavlja njezina nevinost, spokoj i mir, najprije prekinut brujanjem aviona na nebu iznad planina. Austrijska idila podsjeća na pacifički privatni raj religioznog vojnika Witta (Jim Caviezel) u “Tankoj crvenoj liniji”, kamo je pobjegao od rata, ali su ga pronašli i poslali u ratni pakao. Ipak, ovdje ima veće značenje budući da je Franz, živeći iznad oblaka, bliži Bogu.
Caviezel je u “Pasiji” avansirao u Krista, a Diehl glumi Franza kao kristoliku figuru i Malick ga tako režira, pronašavši povoda za to u njegovoj beatifikaciji od Katoličke crkve prije desetak godina. Film se otvara crno-bijelom montažom prizora iz “Trijumfa volje” Leni Riefenstahl, ali je dosta moderan i aktualan, posebice u scenama kad pijani gradonačelnik sela huška seljane i odašilje antiimigrantske poruke kao nekakva preteča huškača s društvenih mreža.
Naravno, Franz neće nazdraviti takvom čovjeku i malo-pomalo postaje izdajica, te završi na vojnom sudu i u zatvoru za posljedice svojih djela, oglušujući se na dužnost prema domovini koju nalaže Crkva. “Draže mi je i to nego da mi okuju um”, govori on, noseći manji križ od nekih, ali svejedno velik s obzirom na to da (moralno dvojbeno) suprugu i djecu pristaje zaviti u crno dok demonstrira trijumf volje i polaže test izdržljivosti kao lik iz Scorseseove “Šutnje”.
S njom “Skriveni život” ima dosta sličnosti, uključujući i zahtjevno trosatno trajanje. Scorsese je u mnogim filmovima izazivao razgovore s Bogom, da bi s njim konačno porazgovarao u “Silence”, a isto vrijedi i za filozofski nastrojenijeg Malicka kojemu”A Hidden Life” sumira filmografiju kao njegov “Irishman”. Konačnost se nadvija nad filmom, od upravo u njemu odigranih posljednjih uloga pokojnih glumaca Bruna Ganza i Michaela Nykvista, do scene sa zatvorenikom koji se prije egzekucije pita “što da napiše” kao zadnje riječi. Malick je umjesto njega zapisao “Mi smo poput daha, kao sjena koja prođe” i upisao “Skriveni život” u beskonačnost.