StoryEditor
Film & TVCINEMARK U KUĆNOM KINU

SHAFT (2019.) Tri generacije akcije i komedije

10. srpnja 2020. - 23:55

"Momak je sve veći Shaft." - "Shaft" (2019.)

Tvorcima novog, prošlogodišnjeg "Shafta" bilo je znatno teže "ažurirati" legendarnog tamnoputog junaka "blacksploitation" kinematografije sedamdesetih u odnosu na autore prethodnog filma iz 2000. godine. U posljednjih dvadesetak godina zavladala je (i većinski prevladala) politička korektnost u mnogim sferama društva, tako i na filmu. A politička korektnost je nešto po čemu Shaft baš i nije poznat, kao ni (njegovi) filmovi sedamdesetih.

U tumačenju Richarda Roundtreeja, odjeven u kožnati mantil, Shaft je bio "bad motherfucker" od privatnog detektiva, gotovo pa crna protuteža bijelom Prljavom Harryju, ako ne i Popeyeu Doyleu ("The French Connection"). Lik i njegov film stvoreni su od relativno sličnog akcijskog/krimi kroja i nimalo koincidentno se pojavili iste 1971. godine u kinima.

FILM: Shaft; akcijska komedija; SAD, 2019. REŽIJA: Tim Story ULOGE: Samuel L. Jackson, Jesse T. Usher OCJENA: ***

Scenarist "Francuske veze" Ernest Tidyman napisao je i "Shafta" koji je disao sedamdesete u slici i zvuku (nezaboravna glazba Isaaca Hayesa, nominirana za Oscara). Upravo je uspjeh "Shafta" popularizirao kinematografski "blacksploitation" pokret pa su nakon njega uslijedili "Super Fly", "Cleopatra Jones", "Coffy"... "Blacksploitation" se uvukao i u "Bondove" ("Live and Let Die") i kung fu filmove ("Black Belt Jones").

"Shaft" je doživio dva nastavka ("Shaft's Big Score", "Shaft In Africa"), a u potonjem je glumila i Neda Arnerić. Ukratko, Shaft je bio velika inspiracija generaciji sedamdesetih i najistrajniji crni lik u dotadašnjoj povijesti sedme umjetnosti, rijetki (takav) "franšizni" heroj u vrijeme dok franšize nisu toliko drmale kinima. Zato ne čudi da se Roundtree pojavio na prijelazu milenija u Singletonovu nastavku/"rebootu" sa Samuelom L. Jacksonom kao novim Shaftom i bio njegov "ujak John".

Singletonov uradak neće ostati upamćen po nekoj posebnosti kao njegov prvijenac "Žestoki momci", ali odigrao je ulogu jedne od preteča svih novomilenijskih franšiznih filmova koji u isti mah nastavljaju i "resetiraju" nekoć popularne serijale dovodeći pred kamere izvorne tumače (Roundtree) da svojom pojavom amenuju preuzimanje karakterne štafete (Jackson).

Nakon "Ratova zvijezda", "Terminatora"..., došao je i još jedan red na "Shafta" u iznenađujuće nelošem i zabavnom filmu koji nije zavrijedio krah u američkim kinima prošlog ljeta. Novi, peti dio serijala pojavljuje se u vrijeme "woke" kulture/#MeToo pokreta unutar kojih Shaftov duh nije lako "senzibilizirati", odnosno to je svakako teže danas, 19 godina kasnije, nego u doba kad se franšiza prvi put "rebootala" i u kinima češće igrali hitovi "R" predikata za odrasl(ij)e gledatelje.

Da se prilagodi novom vremenu i političkoj klimi, "Shaft" je morao "žrtvovati" akcija/krimi/triler "ozbiljnost" prijašnjih filmova za samosvjesnu akcijsku komediju/autoparodiju, što bi moglo (isprve) odbiti izvorne fanove lika i njegova djela. No, jednom kad/ako se čovjek navikne na lepršaviji ton, stvar prilično solidno funkcionira i uspijeva izmamiti (o)smijeh.

Slobodoumniji gledatelj bi, čak, mogao i cijeniti pristup scenarista Kenye Barrisa ("Girls Trip", nadolazeći "Coming2America") i redatelja Tima Storyja ("Barbershop", "Ride Along 1&2"). Jer, lepršavost je samo površinska budući da je film ispod površine prkosan spram političke korektnosti, pa i ironičan prema trendovskom "generacijskom" resetiranju franšiza.

Za početak, "Shaft" još uvijek ima "R" predikat za razliku od gorenavedenih "rebootova", a to znači da Jackson može "beštimati" kao da je u "Paklenom šundu" i "Paklenom poljupcu". Ovaj put u igri nisu dvije generacije Shaftova, već tri – Roundtree sada kao djeda, otac Jackson i sin Jesse T. Usher.

Film se otvara 1989., kad Shafta zaskoče negativci dok se nalazi u automobilu s bebačem na zadnjem sjedištu. Montaža komprimira 25 godina prikazujući i neke scene iz prošlog "Shafta" (zabijanje policijske značke u štok sudnice kao da je šuriken) dok se ne smjesti u sadašnjost. Mladi Usher nije kalibar filmskog ćaće i djeda, ali ovdje je bolji "sin" nego što je to bio u nedavnom nastavku "Dana nezavisnosti".

U odnosu između oca i sina prelama se cijeli "Shaft" kao akcijska komedija o sudaru kultura. Jacksonov Shaft utjelovljuje sve ono što je u sedamdesetima, pa još i 2000., bilo "cool" na filmu iz sfere stare škole akcijske (arhe/stereo)tipologije (mačizam, oružje, nasilje, kršenje zakona i ljudskih prava itd.), a danas više nije ili ne smije biti.

Predstavljen je u moderno doba tako što vrata njegova stana otvara crnkinja u "toplessu", dakle to je još uvijek stari-dobri Shaft koji sad ima još veći libido nego 2000., iako je i tad govorio "it's your duty to please that booty".Nasuprot njega, JJ je nerdovski milenijalac koji u sobi drži plakat "Gospodara prstenova" ("Dvije kule"), odijeva se fensi-šmensi, pije kokosovu vodu i radi kao FBI analitičar s averzijom prema oružju.

Majka Maya (Regina Hall) odgojila je JJ-a nakon što ga je otac ostavio kao bebu i izbivao 25 godina iz njegovog života da bi ga na vrijeme naučio muškosti, makar mu za rođendane slao časopise s nagim ženama i kondome. Bio u pravu ili ne, Shaft Senior čitavo vrijeme podbada Juniora da ga je majka "upropastila" i pretvorila u "bijelog momka", čak i propituje sinovu (homo)seksualnost s obzirom na mlakost u odnosu s prijateljicom Sashom (Alexandra Shipp).

Ipak, malac je iskusio pucnjavu od malih nogu i znamo da će prije ili kasnije krenuti s ocem (i djedom) u akciju koja se svodi na "droga, otmice, vojni skandal, loši momci oteli Juniorovu curu, uobičajeno". JJ će "naučiti shaftovski način", naslijediti oca i biti njegov "ponos i dika".

Naslućuje se to kad uporabi pijanu "capoeiru" i prebije izazivača u klubu, a posebice kad se nađe u unakrsnoj vatri na rendesu sa Sashom. U najkreativnijoj sceni filma Story orkestrira revolveraški "prljavi ples" u usporenom pokretu ozvučen Ronettesovom "Dirty Dancing" pjesmom "Be My Baby".

Meci i čahure lete zrakom u "slow motionu" kao u "Matrixu", što ima unutarnjeg i vanjskog smisla budući da Jacksona često brkaju s Laurenceom Fishburneom. Ženski lik u jednoj sceni kaže Shaftu kako bi se sjetila da se ševila s crncem odjevenim poput Morpheusa.

Scena do kraja naštimava ton filma i jasno je da "Shaft" (više) ne shvaća ozbiljno sebe i svoj žanr u kojem se događaju "filmske gluposti". Film zbija šale s tim "glupostima" (pobijanje klišeja da se staklo mora razbiti ako junak proleti kroz njega), ali nije mu ispod časti da im oda počast. Can you dig it?

Negativac u granicama kontrole

Najveća mana filma je negativac kojeg igra Isaach De Bankole, znan po ulozi u Jarmuschovim "Granicama kontrole". On ne predstavlja ni približnu prijetnju kao Christian Bale (i Jeffrey Wright) u "Shaftu" iz 2000. godine.

Izdvojeno

11. srpanj 2020 11:01