StoryEditor
Film & TVCINEMARK OBLJETNICA

SEDAM Postoje krajevi i postoji završetak ‘Sedmice‘ koji ne izlazi iz glave ni 25 godina kasnije: što je u kutiji?!

7. rujna 2020. - 22:56

Potkrepa upečatljivosti i trajnosti nekog filma njegov je nezaboravan završetak. Snimljeno je mnoštvo izvrsnih filmova u proteklih 25 godina, ali ne pamtimo kako baš svaki od njih završava. No, kraj filma "Sedam" ("Seven" ili "Se7en", 1995.) pamti se i ne izlazi iz "glave" godinama nakon što smo pogledali briljantan "serial killer" triler Davida Finchera, s najnezaboravnijim završetkom unutar žanra, ako ne i izvan njega.

Postoje krajevi i postoji "Što je u kutiji?!" završetak "Sedmice" – neočekivan, pesimističan, šokantan, nesretan. Nije pomogao ni tračak nade u riječima policijskog detektiva Williama Somerseta (Morgan Freeman). "Hemingway je jednom napisao 'svijet je lijepo mjesto i vrijedan da se za njega boriš'. Slažem se s drugim dijelom..."

FILM: Seven; triler; SAD, 1995. REŽIJA: David Fincher ULOGE: Brad Pitt, Morgan Freeman OCJENA: *****

Somerset je naslutio kako "ovo neće imati sretan završetak", no mnogi su njegove riječi uzeli zdravo za gotovo, misleći da su izrečene "pro forma", kao i ubojičine "Rekao bih vam više, ali ne želim pokvariti iznenađenje", s kojima je Fincher dražio publiku.

Nitko nije očekivao "onakav" nesretan završetak, "onakvo" iznenađenje. Iako, malo je nedostajalo da film završi sretno i konvencionalno, da njegov kraj zaboravimo kao što smo zaboravili krajeve njime inspiranih trilera o serijskim ubojicama, poput "Kolekcionara", "Ubojice sudnjeg dana" i "Sakupljača kostiju".

Konvencionalno u smislu da bi serijski ubojica bio uhvaćen i svladan nakon akcijsko-trilerske potjere, a njegova zadnja žrtva spašena od sigurne smrti. Na svu (ne)sreću, studio New Line Cinema i producent Arnold Kopelson, nakon komercijalnoga kolebanja, dopustili su da Fincher prenese tmurnu izvornu viziju scenarista Andrewa Kevina Walkera i "Seven" je dobio finale za anale. U protivnom bi "Sedam" teško ostao u ovakvom sjećaju i moguće da bi postao jedan u nizu serijsko-ubojičkih trilera devedesetih. Ne bi bilo ni (početka) ovog teksta bez kraja filma.

Nijedan film na ovome svijetu nije mogao pripremiti gledatelja za "Seven", osobito ne nekog mlađeg, još nevinih (filmofilskih) očiju, tko je u vrijeme njegove kinodistribucije išao u srednju školu. Čak ni oskarovski "serial killer" triler "Kad jaganjci utihnu", na kojeg se "Sedam" neposredno referira kad detektiv David Mills (Brad Pitt) u kontekstu ludih serijskih ubojica spomene njegovu glavnu glumicu ("Glasovi su mi naredili, Jodie Foster mi je naredila"...).

Buffallo Bill i Hannibal Lecter su gotovo pa male bebe u odnosu na Johna Doea, koji bira žrtve prema njihovoj grešnosti, tj. sedam smrtnih grijeha (proždrljivost, pohlepa, lijenost, taština, blud, zavist, bijes), kadar je i samome sebi odrezati kožu s vrška prstiju radi otisaka, a ubojstva su mu kao "prisilno pokajanje", "njegova propovijed nama".

Ilustrirajmo zločin sa žderanjem: John Doe je jednog punašnog nesretnika – pronađenog kako sjedi u svom dreku i mokraći, s glavom u tanjuru tjestenine – vezao za stolicu, stavio kantu ispod njega i višekratno mu donosio hranu, da bi ga zatim izudarao dok se nije raspukao. "Jeo je dok nije umro", konstatiraju Mills i njegov partner Somerset.

Za pohlepu je ubojica kaznio odvjetnika i njegovom krvlju na podu ispisao naziv smrtnog grijeha. Navedimo i žrtvu lijenosti, dilera i zlostavljača djece koji je ležao godinu dana vezan za krevet, paraliziran i bez jezika, doživjevši "bol i patnju kakvu ne možete zamisliti". Što tek reći za blud – ubojica je pod prijetnjom pištoljem prisilio nekog tipa (Leland Orser) da siluje prostitutku s dildom-oštricom.

"Sadistički gad" i "munjara", ali i "metodičan i, što je najgore, strpljiv", dodavaju se Mills i Somerset, detektivi koji su isprve postavljeni u klišeiziranom "buddy" akcić modu ("Smrtonosno oružje"), što je zanimljivo budući da se film izvorno tijekom snimanja i najavljivao kao "akcijski triler", valjda dok je New Line Cinema očekivao da će pustiti onu alternativnu komercijalnu verziju kraja.

Mills je mlađi, impulzivniji i idealističniji, a Somerset stariji, iskusniji i nihilističniji, usto udaljen od mirovine na dvostruko manje dana od Rogera Murtaugha – svega šest. S vremenom postaje jasno da su Walker i Fincher namjerno tako postavili likove kako bi se poigravali s gledateljem, uljuljkali ga u poznati, predvidljiv žanrovski obrazac prije nego film krene nepredvidljivim tokom ravno u ralje nepoznatog.

Pa opet, ako je Somerset također "prestar za ova sranja", on je odveć načitan (kao i sam Walker) i filozofski nastrojen da to baš tako sroči. Kako ubojica citira "Izgubljeni raj" Johna Miltona ("Dug je i težak put što iz pakla k svjetlu vodi...) i kao da priprema plan Danteova pakla, a o grijesima je pisao Toma Akvinski, Somerset provodi dosta vremena pedantno istražujući njihove sveske u knjižnici čudeći se usput zaštitarima kako dangube igrajući poker "pored sveg tog znanja".

Kad policajac ukori zaštitare zbog toga, oni će ga blijedo pogledati, slično kao i neki njegovi kolege kojima smeta što uvijek ima neka pitanja i jedva čekaju da ga se riješe. Millsu, pak, smeta crni pogled na svijet/društvo/čovječanstvo i odbija se složiti sa stavovima kolege koji, čini se, čeka svjetlo na kraju beskonačnog tunela poput Godota. Zanimljivo, Millsova realnija supruga Tracy (Gwyneth Paltrow) bolje razumije Sommerseta.

Prije 25 godina svijet je djelovao idealističnije i bilo ga je lakše gledati očima Millsa. Danas je lakše razumjeti Somerseta i stati na njegovu stranu. "Mislim da ne mogu nastaviti život u mjestu koje njeguje i hrani apatiju kao da je to neka vrijednost. Oni samo žele jesti cheeseburgere, igrati loto i gledati TV", razmišlja Somerset o svijetu/ljudima oko sebe i neimenovanom američkom gradu u kojem živi.

Mračni, kišni, opasni grad svojevrsna je moderna, urbano-hororska verziji Danteova pakla, s Johnom Doeom kao vragom iz Fincherove "Božanstvene tragedije". "U mnogim gradovima gledanje svog posla je znanost. Na satovima prevencije silovanja prva stvar koju žene nauče jest da ne vrište 'upomoć', nego 'vatra'. Nitko ne odgovara na poziv upomoć, ali vrišti 'vatra' i svi dotrče", otkriva Somerset.

Vatreni poziv upomoć je upućen ("help me") i možda zato u filmu konstantno pada kiša, ali ona nije tu da donese spas, nego da potakne ugođaj sivila, beznađa i zla svijeta ogrezla u moralnu trulež društva čija se odurnost, zahvaljujući Fincherovoj naglašenoj audiovizualnoj režiji, može nanjušiti bez 4D efekta.

"Želim da otvoriš oči i naćuliš uši", Somerset poručuje Millsu i gledatelju. Odatle, iz moralne truleži, poremećeni ubojica crpi inspiraciju u filmu i "Seven" podjednako govori o njemu i o društvu/svijetu koji su ga načinili takvim. "Samo u ovom svijetu možeš reći da su ovo bili nevini ljudi i zadržati ozbiljan izraz lica. Vidimo grijeh na ulici, u svakom domu, no dopuštamo jer je postao nešto normalno", propovijeda ubojica Millsu i Somersetu.

Njegovu propovijed slušamo nakon što se, podjednako iznenađujuće za njih i gledatelja, predao policiji prekriven krvlju posljednje, nepoznate žrtve ("Detektive, detektive... DETEKTIVE!!!"), i to dok mu naizgled još nedostaju dva ubojstva da završi svoje "remek-djelo" – zavist i bijes.

Nedostaje mu kraj, kao i Fincheru, ali sve je dio plana ubojice koji traži da ga Mills i Somerset odvedu van grada. Preko ubojice se preslikava sam film, brutalan i vizionarski, izvanredne redateljske egzekucije i kulminacije polako bildanih klaustrofobičnih tenzija.

"Za dva mjeseca nitko se neće zanimati, niti će se sjećati", uvjerava Mills ubojicu koji je za njega "film tjedna, natpis na majici". Sjećat će se, tj. sjećaju se i njega i njegova "filma tjedna", dva mjeseca i 25 godina poslije. Režirajući "Sedmicu" Fincher je, kao Doe, znao da ljudi/gledatelji imaju punu pozornost tek kad ih udarite maljem, a ne kad ih potapšate po ramenu.

Kraj "Sedmice" udara snagom malja baš zato što je implicitan u eksplicitnosti, s hororom ovjekovječenim na reakciji lika i u imaginaciji gledatelja uvjerena da će se nešto loše dogoditi kad kombi za dostavu osvane na horizontu da isporuči paket, a onda se dogodi još i gore. Završetak koji (još uvijek) ostavlja bez teksta.

Uoči obljetnice u Ljetnom kinu ‘Bačvice‘

"Seven" je krcat izvanrednim scenama i kadriranjima. Ističe se potjera za ubojicom na kiši i njegova silueta u odrazu kišnice. tj. trenutak kad John Doe izvan fokusa prisloni krupno kadrirani pištolj na Millsovu glavu. Film je ostvario veliki utjecaj na (hororsko)trilerski žanr do kraja devedesetih, ali i dalje u novom mileniju. Tko zna bi li "Slagalica strave" ("Saw") bila složena da nije "Sedmice". Nastavci "Slagalice strave" su postali teški "torture porn", kakav bi vjerojatno bio i eventualni remake Fincherova filma. P.S. "Sedam" se, uoči obljetnice, prikazuje ovog utorka u Ljetnom kinu "Bačvice", kao posljednji film iz ovogodišnjeg ciklusa "Klasika al fresco".

item - id = 1042968
related id = 0 -> 1125369
related id = 1 -> 1125100
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
07. rujan 2021 21:15