Jedan od najzagonetnijih službenih sinopsisa nekog filma s ovogodišnjeg FMFS-a pripao je "Tihoj zemlji" koju potpisuje Agnieszka Woszczyńska.
"Naizgled savršen bračni par unajmljuje kuću za odmor na sunčanom talijanskom otoku. Sliku idealnih praznika uskoro im narušava spoznaja da bazen u kući nije funkcionalan. Ne mareći za otočnu nestašicu vode ni činjenicu da je kuća smještena uz more, inzistiraju na tome da se bazen popravi. Neplanirana prisutnost stranca u kući počinje im narušavati osjećaj sigurnosti te potiče niz događaja zbog kojih instinktivno i iracionalno kreću prema najmračnijem kutku svog odnosa."
Tako opisana, "Tiha zemlja" privukla je mnoge Splićane u Ljetno kino "Bačvice", gdje je film osobno predstavila redateljica Woszczyńska. Prije nego što je projekcija krenula, uspjeli smo malo porazgovarati s mladom Poljakinjom.
– Za mene ovaj film govori o osjećaju krivnje i što kad se ljudi ne mogu nositi s time. Govori o pasivnosti i konformiranju Europljana u tridesetim godinama koji takve osjećaje poistovjećuju sa srećom. Kad bi trebali reagirati i nekome pomoći, zatvaraju oči i uši – otkrila nam je Woszczyńska.
Snimanje usred pandemije
Je li "Tiha zemlja" odraz Europljana i Europe?
– Da, u Europi se trenutno događa ista stvar. Zatvaramo oči i uši pred tragedijom imigranata iz mnogih zemalja. Napisala sam ovaj film nakon katastrofe u Lampedusi, kad je puno ljudi poginulo u pokušaju da dođu do Europe. Htjela sam na manje doslovan način prikazati kako je Europa slijepa pred tragedijom. Odlučila sam upotrijebiti svoje likove, Annu i Adama, da ispričam priču.
Anna i Adam bili su likovi i u vašem kratkom filmu "Fragments"?
– I glumili su ih isti glumci. Imala sam i istog direktora fotografije, Bartosza Swiniarskog. Kad sam snimala "Fragments", imali smo samo 25 minuta i shvatila sam da to nije dovoljno vremena da ih se bolje upozna. Dok se u "Fragments" više radilo o Anni, "Tiha zemlja" više govori o Adamu jer on je taj koji se mijenja. On je taj koji shvaća svoju situaciju i prihvaća krivnju. Naravno, ovaj film govori i o propadanju jedne veze, u prvom sloju, ali za mene govori o nečem još važnijem – o propadanju društvenih normi i veza i propadanju naše ljudskosti.
Snimili ste ovaj film za vrijeme COVID-a. Kakvo je to bilo iskustvo?
– Teško je to opisati. Sve je prošlo u redu, ali poremetilo nam se snimanje. To je bilo za vrijeme prvog vala pandemije, u ožujku 2020. godine. Doslovno sam se spakirala, no onda je uveden strogi "lockdown". I onda smo morali čekati. Nisam znala koliko ćemo mjeseci morati čekati i to je bilo najgore.
Ljudi su mi govorili: "To je tvoj debitantski dugometražni film s međunarodnim glumcima i ekipom, što ti je bilo najteže?" "Jebeni COVID", rekla bih na to. Znate, ovaj film tretiram kao malo čudo jer smo ga uspjeli snimiti usred pandemije, u tri zemlje (Italija, Poljska i Češka) i na šest jezika s međunarodnom glumačkom ekipom. Uspjeli smo ga snimiti i zato sam još više sretna što ga možemo predstaviti gledateljima.
Žene u poljskom filmu
Mislite li da bi film bio drugačiji da ga niste snimili za vrijeme pandemije?
– Znate što nam je pandemija dala? Dogodilo se i nešto dobro. Uspjela sam s direktorom fotografije i producentom formirati pravu filmsku obitelj. Svi su bili tu za film. Bili smo zatvoreni u jednom hotelu kraj plaže, ali nitko nije htio ići u grad ili se zabaviti; znali su da moraju ostati u izolaciji da bi mogli završiti film.
Film je postao još važniji ljudima koji su ga snimali jer je fantastičan osjećaj kad znate da ga stvarate zajedno s članovima obitelji i nitko ne želi kršiti pravila i ići na piće ili u klub. Jako smo bliski i svi su bili posvećeni filmu. Divni trenuci.
Ovo nije jedini poljski film na FMFS-u. Kako gledate na stanje u novijoj poljskoj kinematografiji?
– Znam da se ovdje prikazuje i "Na svadbeni dan" redatelja Wojciecha Smarzowskog. Radila sam s Wojciechom na njegova dva filma, ali samo kratko. Radila sam samo sa statistima. Sviđa mi se način na koji on radi. Mislim da snima važne poljske filmove. Mislim da u poljskom filmu trenutno vladaju žene, Agnieszka Holland ("Tragovi", "Šarlatan"), Małgorzata Szumowska ("Tijelo", "Lice")... Vidjet ćemo kako će se situacija razvijati.
Kako vam sviđa u Splitu, na festivalu? Jeste li već bili u Hrvatskoj?
– Volim Mediteransko more. Zato sam snimala film u Italiji (smijeh). Ovo mi nije prvi posjet Hrvatskoj, a i bila sam u Splitu prije godinu dana jer sam išla na Vis. Kad god dođem ovdje, osjećam zrak, mirišem ga i ne treba mi ništa više da budem sretna.
Što dalje nakon "Tihe zemlje" i kratkog odmora u Splitu? Radite li na nekom novom projektu?
– Imam ideju za trilogiju koja će se odvijati na otoku. Mislim da je to dobra ideja jer otoci su fascinantni, s otoka ne možete pobjeći. To mi se čini zanimljivo, tako da će moj novi film biti smješten na otoku u Baltičkom moru. Radit će se o dvije žene koje su zarobljene na otoku zbog ekološke katastrofe. To bizarno iskustvo zatočeništva otkrije im kakvi su zapravo ljudi, što žele... Priroda koja se mijenja i ljuti na ljude utjecat će i na stanje žene. Tim filmom postavljam pitanje stiže li kraj svijeta i kako ga preživjeti.