StoryEditor
Film & TVCINEMARK RETRO(PER)SPEKTIVA

PRVI GRIJEH Usne vrele Angeline

27. listopada 2020. - 21:59

Stupce novina Angelina Jolie posljednjih mjeseci, pa i godina, puni mahom zbog parničenja s Bradom Pittom. Snimila je premalo filmova od 2010. naovamo, gotovo za izbrojiti na prste jedne ruke, onoliko koliko su ona i Pitt u "Gospodinu i gospođi Smith" mislili da su skupa u godinama – pet ili šest.

Ilustracije radi, Angelina je samo u ljeto 2001., na valu osvajanja Oscara za "Prekinutu mladost" i hita "Nestali za 60 sekundi" godinu ranije, imala čak dva filma u kinima u razmaku od nekih mjesec i pol dana: "Lara Croft: Tomb Raider" i "Prvi grijeh". Prvi je bio blockbuster, ali i drugi je privlačio publiku – kao u splitskom kinu "Tesla" – sparivanjem Lare Croft i Desperada ili Zorroa Antonija Banderasa u jedan od najvrućih filmskih parova na prijelazu devedesetih u dvijetisućite.

FILM: Original Sin; erotski triler; SAD, 2001. REŽIJA: Michael Cristofer ULOGE: Angelina Jolie, Antonio Banderas OCJENA: *** ½

Jolie je bila pogođen casting za Laru Croft, s grudima kao "nacrtanima" iz videoigre, no "Tomb Raider" je tipovao na napaljene tinejdžere kojima je dosta bilo vidjeti "sideboob" da padnu u nesvijest. Međutim, "Original Sin" je bio "real deal" i do kraja potencirao Angelinin imidž femme-fatalne zavodnice i vrtirepke (često mijenjanje momaka), preselivši ga iz stvarnosti na kinoplatno u potrazi za novom kraljicom trilerske erotike nakon Sharon Stone ("Sirove strasti").

Grudi su bile najjače oružje Jolie u "Tomb Raideru", a još jače u "Prvom grijehu", nabujale u haljinama s početka 20. stoljeća ili skroz gole, ali to su čak i više njezine vrele usne koje su zavrijedile pola honorara. Krupni plan Angelininih punih usana otvara "Original Sin".

Još barem triput usne će se naći u krupnjaku filma Michaela Cristofera, režisera koji je Jolie predstavio publici tri godine ranije u drami "Gia", a ovdje ekranizira "noir" roman "Waltz Into Darkness" Cornela Woolricha, prethodno adaptiran u "Mississippi Mermaid" Francoisa Truffauta s Jean-Paulom Belmondom i Catherine Deneuve.

U jednom trenutku Angelinine usne su krupno kadrirane pored Banderasova uha kojem šapuću "Vodi me doma odmah". Usne upadaju u oko nevisno o tome što nisu obojene jarkim crvenim ružom. "Dama ga ne nosi", prokomentira netko usput. S ružom ili bez njega, u uvodu filma teško je od njezinih usana odvojiti oči i naćuliti uši, odnosno poslušati što govore i sagledati širu sliku.

Kad se to dogodi, uočavamo da se njezin lik nalazi u zatvorskoj ćeliji i priča priču, svoju, tj. filma. "Ne, ovo nije ljubavna priča, ali jest priča o ljubavi i moći koju ima nad našim životima, moći liječenja i uništavanja", pripovijeda ona. Njezine usne djeluju kao distrakcija za gledatelja i krupno su kadrirane sa svrhom.

Naime, grudi su simbol ženstvenosti, seksepila i plodnosti, no usne, osim što zovu na poljubac, prenose informaciju i mogu zavoditi pitanjima poput Jolieina iz filma "Vjeruješ li da zadovoljstvo ikad može biti grijeh?". Mogu izgovoriti štošta, pa i (s)lagati. Govor mozga, ako već ne duše, iznenađujuće je važan u "Prvom grijehu", približno koliko i govor (nagog) tijela.

Igra varanja, laži i nepovjerenja, zamjena (dvostrukih) i trostrukih identiteta (Julia Russell-Bonny Castle, Billy-Walter Downs-Mephisto), otkrića i razotkrivanja... Sve to pokreće "noirovski" zaplet s fatalnom Angelinom u ulozi izvjesne Julije Russell koja dolazi na Kubu negdje oko 1900. kako bi se udala za Luisa Antonija Vargasa (Banderas), a za njom ubrzo stiže privatni istražitelj (Thomas Jane).

"Ljubav nije za mene, ona je za ljude koji vjeruju u nju", zbori Luis kad ga upoznamo, očekujući "naručenu" ženu iz Amerike, ne nužno "prelijepu", već "pažljivu, iskrenu i dovoljno mladu da može imati djecu". Ugledavši Juliju, Luis shvaća da ona nije "naručena" žena sa slike.

"Nisam htjela da nekome budem zanimljiva samo zbog izgleda", "priznaje" Julia počinivši prvu u nizu prijevara u filmu. I on je slagao da je obični radnik plantaže kave, a ne vlasnik, kako se žena ne bi udala za njega samo zbog bogatstva. Dakle, bogat čovjek u odnosu na inicijalno predstavljanje, ljepša žena od one sa slike.

"Imamo nešto zajedničko: ne treba nam se vjerovati", govori Julia. Govori u svoje ime, Julia. Luis je čovjek od povjerenja koji pada na njezine čari i daje joj pristup novcu, kao Robert De Niro filmskoj ženi Šeronki u "Casinu", premda ne zna radi li se tu o "ljubavi" ili "samo požudi" jer, Julia tvrdi, "ljubav ne postoji, samo zavedeni osjećaji".

Ipak, izgleda da je Julia osjetila ljubav, barem po njezinoj naraciji. "Tamo u njegovim rukama postala je neka druga, netko više poput nje same", slušamo Julijine "ana-karenjinovske" misli iza rešetaka i gledamo je u strastvenom zagrljaju s Luisom, kojemu se njezin miris uvukao duboko u kožu da bi je slijedio do kraja svijeta i za nju napravio sve, počinio i umorstvo ako treba, makar mu (od)uzela novac, ljubav i dušu.

"Vjenčali ste se sa snom koji vam je ukrao dušu", kažu Luisu kad Julia jednog jutra nestane iz njegova života. "Original Sin" nije samo povijesno-erotski "noir" triler, nego i melodrama koja prolazi put od kvazi-"tolstojevskih" razmišljanja do "campovskih" nastojanja i ne libi se "jeftinoće", čega je film svjestan.

Jedna scena postavljena je u kazalište gdje se igra "jeftina melodrama" američke glumačke skupine koja izaziva "crvenilo u licu i sjaj u oku". Julia se uživljuje u predstavu jer je i sama glumica iz jeftine melodrame "o ljubavi, onima koji joj se predaju i cijeni koju plaćaju", kakvu Jolie svojom tjelesnošću prebacuje u erotski triler, gdje se Banderas prethodno okušao u golišavim klinčevima s Rebeccom De Mornay ("Ne vjeruj strancima").

A glumice glume i grijeh je dio njihove izvedbe, kao i striptiz ako "uloga" od njih to nalaže. Lijepa Angelina i slatki grijeh idu zajedno kao erotika i triler kad ih miješa Paul Verhoeven. Režiser Cristofor nije Verhoeven iz "Basic Instinct" faze, ali ni "Showgirls", iako se ponekad čini da je snimio film samo da razgoliti par Jolie-Banderas.

Ne bi Cristofora ništa koštalo da je malčice olabavio ozbiljnost filma krcata erotsko-trilerskim podzapletima i obratima obrata koji obrću zacrtane sudbine u "deus (s)ex machina" stilu. Slične "neočekivane" preokrete John McNaughton je 1998. doveo do ruba autoparodije u superiornijoj "Divljoj igri", ali na način da je "Wild Things" i dalje žanrovski legitiman "sex(y) thriller".

Cristofor to ne radi, možda i zato što u konačnici više nastanjuje film u staromodnoj postkoitalnoj melodrami s elementima modernog erotskog trilera ovisnog o seksanju na brzaka, a ne obratno. Starinska melodrama, svejedno, zaslužuje prefiks "erotska". "Prvi grijeh" ostaje jedno od prvih i posljednjih (s)eksplicitnih grešnih zadovoljstava erotski uškopljene novomilenijske "mainstream" kinematografije.

Prozor u Cornela Woolricha

Djela Cornela Woolricha inspirirala su filmaše i prije "Waltz Into Darkness". Woolrichov "Rear Window" ekranizirao je Hitchcock i snimio klasik "Prozor u dvorište". P.S. "Prvi grijeh" se prikazuje u kasnijim večernjim satima na Fox Movies 27. listopada i u noći s 1. na 2. studenoga, a film možete uhvatiti i 17.11. oko ponoći na CineStar TV1 kanalu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

04. prosinac 2020 12:30