Selidba Leeja Tamahorija s Novog Zelanda u Hollywood bila je jedna od najpromtnijih kad su neamerički redatelji u pitanju. Tamahori je regrutiran u hollywoodsku kinematografiju sredinom devedesetih, netom nakon što je na matičnom Novom Zelandu snimio niskobudžetnu senzaciju "Bili jednom ratnici".
Vrbovao ga je tamošnji studijski sistem i svaki njegov idući film bio je veći, budžetiraniji i blockbusterskiji od prethodnoga, sa zvjezdanijom glumačkom postavom ("noir" krimić "Bulevar zločina", "survival" avantura "Na rubu divljine", "serial killer" triler "Paukova zavjera").
Vrhunac je Tamahori doživio ponudom da režira Bond-film "Umri drugi dan" s Pierceom Brosnanom, a njegova silazna hollywoodska putanja je započela kad nastavak "xXx-a" i "Pogled u budućnost" nisu postali očekivani kinohitovi. Intervjuirajući Tamahorija u Cannesu 2013. doznali smo da je on u Hollywoodu birao studijske filmove, radije nego nezavisne, kad je već dobio priliku "koju mnogi nikad ne dobiju".
Stekli smo dojam da se novozelandski redatelj ne kaje zbog toga, ali da je bio svjestan studijske kontrole i ograničenja jer "ne možete snimiti art film od 200 milijuna dolara", odnosno da se pomalo umorio od presinga kakav dolazi u paketu s visokim budžetima.
Njegov povratak niskobudžetnim (novozelandskim) korijenima visio je u zraku, posebice nakon što je "Đavoljeg dvojnika" snimio u belgijsko-nizozemskoj koprodukciji, a dogodio se nekoliko godina poslije s filmom "Poglavar" koji krasi listopadski repertar splitske "Kinoteke". "Mahana"/"The Patriarch" je u direktnoj vezi s Tamahorijevim prvijencem "Once Were Warriors".
Glavni glumac je intenzivni Temuera Morrison, film se bavi maorskom kulturom... Morrison je ponovno u ulozi temperamentnog, titularnog lika (Tamihana Mahana) koji brzo plane i postaje agresivan i nasilan, baš kao "ratnik" sklon izazivanju nereda Jake "The Muss".
Tamihana je glava obitelji maorskih strigača ovaca u zavadi s obiteljskim klanom Poata otkako je preoteo njihovu mladu na dan vjenčanja. Svojim strigačkim carstvom on vlada čvrstom rukom, a naročito je strog prema unuku, tinejdžeru Simeonu (Akuhata Keefe).
"Mislite da su život kaubojski filmovi i časopisi", Tamihana pita Simeona kojeg članovi strigačke familije tješe da ga "djed samo želi osnažiti". Unatoč povremenim Mahaninim erupcijama nasilja, ovo je smirenija drama, ambijentirana u šezdesete godine prošlog stoljeća, s mladim akterima koji bi mogli izrasti u likove iz "Bili jednom ratnici", uslijed čega "Poglavar" djeluje kao mogući prednastavak izvrsnog Tamahorijevog filma.
Usporedba s "Once Were Warriors" je nezahvalna za "The Patriarch" – nije to tako moćan film, ali jest dobra, poštena staromodna (melo)drama, mjestimice epski grandiozna i prilično snažna obiteljska saga s daškom vesterna i Shakespearea, a čitavo vrijeme osobna za Tamahorija, pa i Morrisona, osobnija od hollywoodskih blockbustera na kojima su radili.
Ekranizirajući roman "Bulibasha: King of the Gypsies" autora Witija Ihimaere ("Whale Rider"), Tamahori je, naizgled, pronašao paralele s vlastitim odrastanjem i prema svemu sudeći Simeon je dijelom njegov susptitut. Momak obožava kino i citira filmove, najviše vesterne, premda mu djed zabranjuje da ih gleda i spreman je odreći se i njega i njegovog dijela obitelji ako se ogluši na zabranu.
Omiljeni Simeonov kaubojac je "3:10 To Yuma" s Glennom Fordom i Vanom Heflinom. Jedna scena "Poglavara", vjerojatno najbolja u cijelom filmu, posvećena je Simeonovu odlasku u lokalno kino na "U 3:10 za Yumu". Kadrovi klasičnog vesterna Delmera Davesa vrte se na ekranu, a tijekom kulminacije filma pripadnik Poata ujaše na konju u kino.
Je li Tamahori sam napravio nešto slično ili ne, orkestrirao je pamtljivu scenu vesterna na ekranu i ispred njega, zapečaćenu poljupcem Simeona i Poata djevojke Poppy (Yvonne Porter). Poljubac će dovesti do pomirenja klanova i neugodnog otkrića prvotne zavade u filmu predivno snimljenih novozelandskih krajobraza kojim se Tamahori vratio kući i pronašao staru-novu inspiraciju. Munja nekad udara dvaput na isto mjesto. Bili dvaput ratnici.