Radni naslov filma "Podrhtavanje" (1990.) bio je "Kopneni morski psi". Naslov "Land Sharks" sugerirao je da "Tremors" baš i neće "podrhtavati" kao klasični horor o nekom ubojitom stvorenju. I nije. Redatelj Ron Underwood i scenarist S. S. Wilson prebacili su "Ralje" na kopno i podarili "monster movie"/"creature feature" hororu dobar smisao za humor i sposobnost da po potrebi podnese zezanciju na svoj račun.
Međužanrovski tajming, tj. balans između nespojivih žanrova najveća je vrlina "Podrhtavanja". Izbjegavajući zamke trasha, film vješto žonglira na tankoj granici straha i smijeha, odnosno žanra horora i (akcijske) komedije. Šale su uvedene kako bi olabavile tenzije strave - da se gledatelj, poput likova, nasmiješi i relaksira nakon što se prestraši čudovišta.
A naravno da čudovišta nisu morski psi na kopnu, nije ovo preteča trasha "Vjetrovito s morskim psima" ("Sharknado"). U pitanju su nekakve podzemne beštije na tragu divovskih pješčanih crva iz "Dine", no nipošto njihova kopija. Crvoliki monstrumi-mesožderi imaju pipke u ustima nalik zmijama ili jeguljama s kojima grabe žrtve.
Stručnjaci za specijalne efekte Alec Gillis i Tom Woodruff Jr. poznavali su, očito, životinjsko carstvo (donja vilica kornjače, rogovi nosoroga..), gledali "Dinu" (pješčani crvi) i znali tko je Kralj Hiss iz "Gospodara svemira" (zmije iz prsiju). Rezultat je maštovita kreacija odličnih praktičnih efekata na razmeđi majke prirode i SF horora, ali bez jasnog podrijetla čudovišnih bića.
"Što su te stvari", pitaju se likovi. Seizmologinja (Finn Carter) smatra da prethode fosilnim zapisima (stari-novi fosili?). Preciznog odgovora, međutim, nema. Nisu nužno prapovijesne životinje, neka vrsta (nuklearne) mutacije kao u SF hororima pedesetih, nusprodukt biološkog eksperimenta američke vojske ili izvanzemaljci (pro)pali na/u Zemlju poput Carpenterova Stvora.
Gledatelj sam može izmaštati podrijetlo podzemnih stvorova i pripadajući dublji podtekst, tipa da u ime svih pokopanih Indijanaca žele preoteti tlo pod nogama kaubojima, uključujući do zuba naoružanog Burta Gummera (Michael Gross).
Wilsonu i Underwoodu je manje bitno "tko su" u odnosu na to "kakvi su" i "što mogu napraviti" (raskomadati stado ovaca i njihova vlasnika), premda ih jedan lik (Victor Wong) žarko želi imenovati i na kraju su nazvani "graboids", dok je drugima dovoljna "macho" kategorizacija "strong son of a bitch" i "underground god-damn monsters".
Kako bilo, činjenica da su posrijedi podzemni monstrumi je pametna zamisao koja ide na ruku budžetskim restrikcijama "Podrhtavanja" i pravilu žanra da je strašnije čudovište ono koje manje vidimo. Minute prolaze i prolaze prije nego kreature probiju površinu zemlje i ukažu se u cijelosti, najprije pipcima, a potom i ostalim tijelom, ali toliko uvjerljivo da ne dovodimo u pitanje njihovo "postojanje" kad Underwood izvuče i njih i njihov žanr na svjetlo dana.
Spielbergova režija u "Jaws" je definitivni utjecaj i Underwood je često suptilan. Kad čudovište počne usisavati karavan s jednom ženom unutra, redatelj neće prikazati njezinu smrt, već napraviti rez na total automobila kako polako nestaje u zemlji s farovima uperenim u zvjezdano nebo prije nego se ugase.
Monstrume ne vidimo, ali znamo da vrebaju u neposrednoj blizini, ispod nogu likova - ruju pod zemljom kao goleme krtice, podižu pijesak i podne ploče, ruše ogradu i odvlače pneumatski čekić nakon što ih jedan radnik, bušeći zemlju, slučajno prokrvari i, jasno, za kaznu biva živ pojeden.
Kamera Alexandera Gruszynskog prati njihovu putanju iz donjeg rakursa, tik poviše zemlje, gdjekad i unutar zemlje, a u tom procesu režija kanalizira pokrete i zumirajuću zaigranost iz "Evil Dead" filmova Sama Raimija. Treći najveći utjecaj u pogledu redateljske ekonomije i karakterizacije likova su Carpenterovi filmovi i vesterni.
Radnja se odvija u mjestašcetu na rubu civilizacije i bogu iza nogu koji se ironično zove Perfection (Savršenstvo), broji niti 15-ak duša (brojka će biti reducirana) i izgleda kao da je dospio iz nekog kaubojca, što "Tremors" jednim dijelom i jest. Svi žitelji Perfectiona su ljudski nesavršeni i, kao takvi, savršeni protagonisti ovog filma i podatni za gledateljsku identifikaciju.
Gotovo svaki lik je osobenjak, sočno napisan ("Ne bih ti dao pušku ni da je Treći svjetski rat!") ili odglumljen i reagira ljudski, ne samo filmski, na suludu situaciju oko sebe. Funkcioniraju kao jedinke, ali imaju svoje "ja" i unutar grupne dinamike. Prednjače glavni likovi, šljakeri i frendovi Earl Bassett (Fred Ward) i Val McKee (Kevin Bacon).
Earl i Val, koji će u jednom trenutku zajahati konje kao pravi kauboji i dovoljno su spretni da se motkom prebacuju s jedne "sigurne" stijene na drugu i izbjegnu ralje beštije, no nevoljko se pretvaraju u junake i nisu "ready-made" akcijaši. Zbog takvog pristupa likovima i žanru, nije čudno da je "Podrhtavanje" u realnom vremenu podbacilo u kinima (prošlo bolje na VHS-u). Pa opet, upravo ga je taj transžanrovski pristup činio i još uvijek čini jedinstvenim i kultnim među "creature frature" filmovima.