StoryEditorOCM
Film & TVRETRO(PER)SPEKTIVA

‘Početak kraja‘: Terminator protiv Sotone

Piše Marko Njegić
11. studenog 2023. - 14:36

666 se pretapa u (1)999 na impresivnom “teaser” posteru za apokaliptični spektakl “End Of Days”. Tri šestice okrenute naopako s pridodanim brojem jedan daju 1999. To je godina dolaska Sotone, tj. izlaska povratničkog blockbustera Arnolda Schwarzeneggera koji sav u crnom, sa sunčanim naočalama na glavi, terminatorski korača po vatrom ispisanim brojkama na plakatu.

Obješen u unutrašnjem izlogu splitskog kina “Marjan”, poster za “End Of Days” je oduševio filmofile i poticao maštu za okršaj “Terminator protiv Sotone” dugih nekoliko mjeseci prije premijere filma, kod nas naslovljenog “Početak kraja” umjesto “Kraj svijeta” ili “Smak svijeta”.

FILM: End Of Days; akcijski horor triler; SAD, 1999. REŽIJA: Peter Hyams ULOGE: Arnold Schwarzenegger, Gabriel Byrne OCJENA: *** ½

Iščekivanje je bilo veliko: “End Of Days” je slovio za prvi Schwarzeneggerov film nakon dvogodišnje pauze od “Batmana&Robina” iz ljeta 1997. godine. Znao je Arnie imati stanke u devedesetima: dvije godine su prošle između “Terminatora 2” i “Posljednjeg akcijskog junaka”, odnosno “Istinitih laži”/”Juniora” i “Brisača”/”Ludih božićnih zvona”. Međutim, pauza je ovaj put bila uvjetovana operacijom srca.

Može li se Schwarzenegger vratiti i kako će izgledati njegov “comeback”? Za “I’ll be back” projekt odabrao je intrigantni hibridni film u režiji vječno pouzdanog Petera Hyamsa (“Planet prokletih”, “Vremenski policajac”, “Iznenadna smrt”) i prema scenariju tada traženog Andrewa Marlowea (“Air Force One”, “Čovjek bez tijela”) koji spaja blockbustersku akciju, mračni triler i nadnaravni horor, gradeći na prijelazu milenija most između starog, pobjedonosnog (“Trkač”, “Potpuno sjećanje”...) i novog, ranjivijeg Schwarzeneggera (“Šesti dan”, “Osveta”...).

Predmilenijski strahovi utkani su u priču koja se odigrava u New Yorku posljednja tri dana 1999., uoči dočeka Nove 2000. godine, a prati povratak Sotone na Zemlju u posjednutom tijelu bankara s Wall Streeta (Gabriel Byrne) kako bi oplodio “odabranu” 20-godišnju djevojku Christine York (Robin Tunney) i zavladao svijetom, a između njih se spletom okolnosti ispriječi zaštitar i bivši policajac Jericho Cane (Schwarzenegger).

Iako na plakatu stoji samo Schwarzeneggerovo prezime, kao u stara dobra vremena kad je sam nosio filmove na kršnim plećima, a i misteriozni sotonski entitet u uvodnim scenama, prije posjednuća bankara, podsjeća na Predatora kad uključi plašt nevidljivosti, Jericha upoznajemo kao Martina Riggsa u prvom “Smrtonosnom oružju”.

On je posrnula duša, deprimiran, suicidalan i razmatra ispaliti metak u sebe, ne u negativce. Možda bi to i napravio da ga nije prekinuo ulazak partnera Chicaga (Kevin Pollak) u njegov stan. Schwarzenegger je imao herojske ulaske u filmove počevši od “Conana” i “Komandosa”, no ovo je nešto sasvim drukčije i prilično hrabro od njega.

A ako je prethodno znao pustiti suzu, npr. u “Batmanu”, nikad nije briznuo u plač kao u “Početku kraja”, kad se Jericho sjetio ubijene supruge i kćerke, zbog čega je izgubio volju za životom i okrenuo se alkoholu, pijući votku iz boce, valjda prema anti-stres savjetu ruskog policajca Ivana Danka (“Crveno usijanje”).

Jericho će se malo trgnuti kad s Chicagom ode na zadatak čuvanja bankara i netko otvori vatru na njih iz obližnje zgrade. Iskakanje iz helikoptera i slične kaskaderske akrobacije po krovovima već su nešto što se od Schwarzeneggerova filma očekuje, kao i sarkastični, cinični šlagvorti tipa “Trebao sam ga ubiti, manje papirologije” i “Radije biram svoj glock od 9 mm nego tvoju vjeru”.

No, sve to dolazi u paketu sa scenama koje bi pristajale “Sedmici” i “Istjerivaču đavola”, kad svećenik-ubojica s riječima urezanim u prsa bude prikovan za strop kao da se namjerio serijskom ubojici Johnu Doeu, nakon što je bez jezika (!) progovorio “Anđeo tame pušten je iz tamnice...” i slična proročanstva iz horora religiozne tematike.

“End Of Days” balansira između takvih trenutaka, pokušavajući (većim dijelom i uspijevajući) biti zabavan i ozbiljan, ponekad i istovremeno, kao kad Jericho ironično sumira priču svećenika Kovaka (Rod Steiger): “Dakle, Princ tame želi osvojiti zemlju, ali mora čekati ponoć na Staru godinu... po istočnom vremenu?”.

Dijalozi znaju biti nadahnuti i najbolja scena filma je verbalni duel Byrnea i Schwarzeneggera u Jerichovu stanu, gdje Sotona govori o uspostavljanju “novog menadžmenta” nakon kraja svijeta i pokušava preobratiti junaka na tamnu stranu klevetanjem Boga koji je “mogao spriječiti ubojstvo njegove supruge i kćerke”, ali nije, već mu je nametnuo “krivnju”.

Raspoložen kao Al Pacino u “Đavoljem odvjetniku”, uz tu razliku da Pacino nije raznio restoran, pišao benzin i posredno digao kombi u zrak, Byrne govori kako “Bog samo ima dobrog PR agenta”: “Dogodi se nešto dobro, ‘To je Njegova volja’. Dogodi se nešto loše, ‘Čudni su putevi Božji’...”.

Naravno, u akcijskom filmu ne može se sve riješiti riječima i teologija se mora rimovati s akcija, stoga se Jericho “schwarzeneggerski” naoružava do zuba kako bi Sotonu poslao “kvragu” strojnicama i tromblonima u nizu spektakularnih scena u rangu “Brzine” i “Umri muški 3” (pomahnitali vlakovi podzemne željeznice ispadaju s tračnica i eksplodiraju), zaključno s ukazanjem vraga u dojmljivom monstruoznom obličju pomoću specijalnih efekata velikana Stana Winstona.

Zanimljivo, u samoj završnici, Jerichovoj manje rječitoj inverziji Conanove molitve Kromu pred bitku (obojica su prethodno bili razapeti), junak odbacuje oružje i pokušava pronaći izgubljenu vjeru kako bi njome porazio Sotonu.

Schwarzeneggerove fanove može prožeti melankolija na prvo i svako iduće gledanje filma koji je označio “početak kraja” jedne (Schwarzeneggerove, akcijske) ere. Sotona je namučio Arnieja više od Predatora i nikad nije bio ovako krvav, isprebijan, nemoćan, ali ipak je podnio to u svome samoironičnom stilu. “Izgledaš kao da te kamion pregazio”, dobaci kolega Jerichu kad ga ugleda. “On me promašio...”

Spacey prvi izbor za ljudske verzije vraga

"End Of Days" nije postao očekivani megahit krajem studenog 1999., kad mu je veliku konkurenciju pravio Bond-film "Svijet nije dovoljan", ali zaradio je više nego solidnih 211 milijuna dolara u svjetskim kinima. U igri za režiju bili su Sam Raimi i Guillermo Del Toro, kao i debitant Marcus Nispel koji je projekt napustio u "5 do 12" zbog kreativnih nesuglasica i debitirao "Teksaškim masakrom motornom pilom". Za ulogu ljudske verzije Sotone prvi izbor je bio Kevin Spacey, što je zanimljivo za glavnog negativca trilera "Privedite osumnjičene" u kojem smo čuli "Najveći trik koji je vrag ikad izveo jest što je uvjerio svijet da ne postoji. To je njegova najveća prevara.". Zanimljivo je i da je baš Byrne preuzeo ulogu kao netko tko je glumio u tom filmu sa Spaceyjem. Byrne je iste godine nastupio i u religiozno-hororskoj "Stigmati" (lik svećenika), a demonskom hororu se vratio u "Naslijeđenom zlu".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
20. srpanj 2024 16:30