Neopisiv je doživljaj ponovno biti u multipleks kinu nakon petomjesečne pauze. To je za potpisnika ovih redaka valjda najduže izbivanje iz kina kao takvog nakon prvog posjeta u dječjoj dobi, kad multipleksi kod nas nisu još postojali. Doživljaj je bio potenciran do maksimuma ekskluzivnom projekcijom blockbustera "Početak" ("Inception", 2010.) Christophera Nolana koji slavi desetu obljetnicu na velikim ekranima od Amerike do Hrvatske i služi kao zagrijavanje za nestrpljivo očekivani "Tenet".
Sukladno hrvatskom naslovu, a i ne samo tome, "Početak" je idealan film za novi, postkoronski početak kinodistribucije s minimalnim brojem blockbustera, silom neprilika prebjeglih u 2021. godinu. "Inception" je dostojna zamjena za nove ljetne blockbustere i kadar je potencijalno zaboravne gledatelje s lakoćom podsjetiti na punokrvni kinodoživljaj izgledajući bezvremeno fantastično na velikome ekranu, kao da je snimljen danas, ne prije deset godina.
Zbog toga film može biti interesantan za filmofilske repete, ali i prvo kinogledanje. Nove generacije kinoposjetitelja nisu nikad vidjele "Početak" na velikom ekranu, ali znaju za Nolana, Leonarda DiCaprija i Toma Hardyja. Sva trojica su nekako baš nakon "Inceptiona" stekli najveću popularnost. DiCaprio je nanizao kinohitove "Vuk s Wall Streeta", "Povratnik" i "Bilo jednom u... Hollywoodu", a Hardy postao Bane u Nolanovu nastavku "Viteza tame" i novi Pobješnjeli Max.
S druge strane kamere, Nolan je upravo s ovim akcijskim SF trilerom o usađivanju ideje sa "san-unutar-sna" filozofijom, njegovim najumnijim "brain-twisting" filmom dosad ("Memento", "Prestiž", "Interstellar"), postao sinonim za originalnog blockbuster autora i vizionara. "Ideja je otporna poput virusa", zapisao je Nolan u scenariju filma "Početak" 2010. i stavio to u usta jednome liku.
Rečenicu slušamo drukčijim ušima virusne 2020., no u suštini je ona značenjski ista, izgovorena u slavu ideje i izvornosti, ovog filma, filmova općenito i šire. Ideja se može primiti kako se primila u "Inceptionu" i potvrdila Nolana kao režisera kojemu (više) ne treba neki prethodno postojeći (Batmanov) brend da masovno privuče publiku u kina (nastavci, superjunaci). Okej, iduće je snimio "The Dark Knight Rises", ali uslijedili su "Interstellar", "Dunkirk" i "Tenet".
Za razliku od dobrog dijela Hollywooda, Nolan je neopterećen trendovima u filmskoj (blockbusterskoj) industriji, odnosno sam ih stvara i diktira u ulozi trendmejkera. Nesumnjivo njegov najbombastičniji i najaudiovizualniji film, barem do "Teneta", "Početak" je ujedno i uspostavio Nolana kao filmaša koji tipuje isključivo na kinoiskustvo publike, Camerona našeg doba. Utoliko je ovo idealan film i za novi početak preuređenog multipleksa "Cinestar Joker".
Gledanje blockbustera o snovima i/u vremenu u jednom od "Royal Beds" ležajeva spada među najnezaboravnije i najčudesnije kinodoživljaje ikad, a daleko od toga nema jaku konkurenciju. Bilo je to više od običnog gledanja – gledanje i sanja(re)nje. San se gotovo isprepleo sa stvarnošću da je bilo teško razlikovati jedno od drugoga. Kao da smo usnuli film 2010. i probudili se na krevetu od snova u stvarnom svijetu 2020. godine.
"Još sanjamo", pomišljamo dok izgleda kao da smo kroz tri-četiri razine snova pali u limb koji je postao naša stvarnost i proveli dekadu gledajući i sanjajući "Inception", poput Nolanovih likova koji mogu biti "deset godina zarobljeni u snu". Dekadu koja je proletjela u dva i pol sata filma. "Trenutak mine i ne mogu ga promijeniti", konstatira Cobb (DiCaprio). Vrijeme ruši sne, ali vrijedi sanjati, projektirati svoje snove u kojima zakoni fizike ne vrijede i mašta nema granica.
Vrijeme koje tutnji u sjajnoj, bezvremenskoj skladbi "Time" Hansa Zimmera. Vrijeme koje leti i vrti se poput onog malog zvrka u dvosmisleno zagonetnim "san (unutar sna) ili java" posljednjim kadrovima. Film je utjelovljenje tog zvrka ("samo se vrtio i vrtio").
Naime, "Početku" još nije došao kraj i o njemu se nije prestalo pričati i analizirati ga svih ovih godina zato što je i dalje intrigantan, poticajan, kompleksan, ambigvitetan, ambiciozan i nadasve grandiozan u režijsko-scenarističkom pristupu koji na trenutke djeluje pompozno i pretenciozno, ali funkcionira unutar vlastite logike sna i, parafrazirajmo Cobba, morate mu se "prepustiti" da bi sanja(re)nje uspjelo.
"You mustn't be afraid to dream a little bigger, darling", rekao je Eames (Hardy), spreman projicirati vlastite snove. Iz njega progovara Nolan, sanjar na veliko i projektant snova na tragu Kubricka. Projektant, projekcija, (kino)projektor – ovo je i film o oblikovanju filma i (filmskih) snova pomoću mašte, s "očima širom zatvorenim".
Arhitektura snova je scenografski i vizualno začudna, ali i realistična u najrealističnije snoliku filmu koji kao da je nastao prema nacrtima "bondovskog" SF akcijskog trilera kakvog je usnuo Kubrick poslije "Eyes Wide Shut", a prije smrti, slušajući Edith Piaf koju će godinama kasnije utjeloviti Marion Cotillard, zvijezda "Inceptiona" u ulozi Cobbove supruge Mal.
Nažalost, nije poživio da san vizualizira i preseli na ekran, no to je Nolan napravio umjesto njega. Nolan je smislio priču o industrijskoj-korporativnoj špijunaži unutar uma i snova koju obavljaju infiltrirajući plaćenici na čelu s Cobbom i Arthurom (Joseph Gordon-Levitt) pronalazeći put kroz tuđe sne i kradući njihove tajne.
U neku ruku ovo je Nolanov "Bond" iz svijeta snova. Utjecaj Bond-filmova Nolan ne skriva, naročito u akcijskim scenama na snijegu ("U službi Njezinog veličanstva"). Štoviše, "Početak" je "bondovski" u globtroterskom i akcijskom smislu, kao da se agent 007 (s)našao u snolikom "Potpunom sjećanju" i "Matrixu", gdje se ne zna što je san, a što java i na snazi su promjene sile teže.
Scene akcije, kojima Nolan dotad nije bio prirodno vičan poput Camerona, još su uvijek dojmljive, od nenadane pojave teretnog vlaka (iz) Cobbove podsvijesti što mete sve pred sobom nasred gradskog prometa, do superusporenog usporenog pokreta pada kombija s mosta i njime izazvanog izokretanja hodnika hotela, poprišta tučnjave i pucnjave koja zamišlja "Johna Wicka" u "Matrixu".
Međutim, akcija se u "Inceptionu" rimuje s emocija kao nikad prije kod dotad pomalo studenog Nolana koji je ovdje postao emotivniji i topliji redatelj budeći polako Spielberga u sebi ("Interstellar", "Dunkirk"). Mal se, kao prava ili mentalna projekcija, svako malo probija u sne grižnjom savjesti načeta snivača Cobba. Nasukan na obali vlastitih sjećanja, podsvijesti i snova u kojima su on i Mal ostarili zajedno, Cobb gradi kule sna od pijeska vremena u očekivanju buđenja. Gradi "Početak".