StoryEditor
Film & TVCINEMARK OBLJETNICA

‘Pobješnjeli Max 2‘: Što na umu, to na Drumskom ratniku

15. prosinca 2021. - 23:49

Kolaps civilizacije u futurističkom, postapokaliptičnom akcijskom kult-klasiku "Pobješnjeli Max 2" ("Mad Max 2", 1981.) postao je arhetipski u ikonografiji ratovanja za spremnik goriva u pustoši. Vizija režisera Georgea Millera svako malo se vraća modernom čovječanstvu poput bumeranga Divljeg djeteta iz filma koji svakog tko ga pokuša uhvatiti može ostaviti bez prstiju kao u nezaboravnoj sceni.

I tako na svaku novu naftnu ili inu krizu eto slike "Pobješnjelog Maxa 2", znanog i po (pod)naslovu "Drumski ratnik". Slika je sve učestalija kako sadašnjost počinje poprimati konture (post)apokaliptične budućnosti s kataklizmičkim vijestima, uvjetovanima (i) koronskom krizom, o presušenim crpkama i problemima u opskrbom derivatima u Americi, nestašici goriva u Velikoj Britaniji...

FILM: Mad Max 2; futuristička akcija; SAD/Australija, 1981. REŽIJA: George Miller ULOGE: Mel Gibson, Vernon Wells OCJENA: *****

Natpis na jednoj od "meme" slika koje su se od početka ove godine najviše "šerale" na društvenim mrežama glasi "Kako je krenulo, nismo daleko od ovog scenarija. Čisto da se zna, radnja originalnog 'Mad Max' filma smještena je u 2021. godinu". Zanimljivo, na slici se nalazi Mel Gibson s četiri kanistra goriva na ramenima iz "Pobješnjelog Maxa 2", a i "čisto da se zna" radnja nijednog filma iz Millerova serijala, kamoli prvog, nije smještena u 2021. godinu.

Ipak, shvatljivo je zašto je upravo "Mad Max" izabran za ilustraciju (post)apokaliptičnog scenarija od kojeg možda stvarno "nismo daleko" (zveckanje nuklearnim oružjem, kriza goriva, barbarizam zbog konzumerizma). Prvi "Pobješnjeli Max", pušten u kina 1979., smješten je "nekoliko godina od sada", dakle do/oko sredine osamdesetih. Nastavak dostojan originala, ako ne i bolji, odvija se nekih tri do pet godina kasnije, znači krajem osamdesetih, a zamišlja svijet nakon Hladnog rata koji je okončan nuklearnim duelom velesila.

Efektni uvodni kolaž crno-bijelih slika, dokumentarističkog vrtloga propasti civilizacije, vraća se iz futurističke pustoši u prošlost kad je svijet pokretalo crno gorivo, a u pustinji su bili golemi gradovi od cijevi i čelika kakvih više nema. "Zbog davno zaboravljenih razloga, dva su moćna ratnička plemena zaratila i nestala u vlastitom ognju", priča narator koji se sjeća "doba kaosa, propalih snova i ove uništene zemlje, dok najradije pamti mitskog "cestovnog ratnika" zvanog Max.

"Bez goriva bili su ništa. Sagradili su kuću od slame. Gromoglasni su strojevi utihnuli. Njihovi su vođe razgovarali i razgovarali, no ništa nije moglo zaustaviti lavinu. Svijet se srušio. Gradovi su eksplodirali", pripovijeda narator o apokalipsi nakon koje je uslijedila postapokalipsa i čovječanstvo je nestajalo u "kovitlacu pljačke i vatrenoj oluji straha".

Na cestama je vladala "noćna mora bijelih linija", oslikana u izvornom "Mad Maxu". "Preživjeli su najpokretniji i dovoljno brutalni da pljačkaju. Bande su preuzele autoceste i ratovale za spremnik goriva", govori narator, a isprekidana crta "Pobješnjelog Maxa" polako se prelijeva na cestu "Mad Maxa 2" kojom se vozi Drumski ratnik.

Nakon što je na kraju prvog filma "u buci motora izgubio sve" (suprugu i sina), bivši policajac Max Rockatansky je "postao sjena čovjeka, istrošen i očajan, progonjen demonima prošlosti" i "odlutao je u Pustoš". U toj Pustoši sada i nalazimo junaka u kožnoj odori sa skraćenom dvocjevkom, gdje pronađena glazbena kutijica na navijanje i odnos s Divljim djetetom (Emil Minty) pronalaze posijane tragove njegove ljudskosti.

Maxa zatječemo za upravljačem posljednjeg od V8 presretača pod čijim su gumama skončali mnogi zlikovci. Film započinje u punoj brzini i takoreći ne skida nogu s papučice za gas tijekom ekonomična, 90-minutna trajanja u "pedal to the (heavy) metal" stilu. Startna scena je ilustrativna za "Pobješnjelog Maxa 2" i njegovu punk-metal akciju, ali i otkriva u što se svijet pretvorio od kraja prethodnika. Nestankom civilizacije totalno je nestao zakon i red, a nastala anarhija, barbarska invazija.

Ljudi su svedeni na strvinare, životinje koje jurcaju pustopoljinom u prilagođenim ostacima nekadašnjih automobila i čoporativno napadaju one slabije u grozničavoj potrazi za "gorivom, dragocjenim gorivom". Pogledajte animalnog negativca Weza (Vernon Wells; "Komandos") s punkerskom irokezom i imidžom "Sex Pistolsa" postapokalipse, predstavljenog u prvoj sceni.

Ili, još bolje, pogledajte Wezovog vođu Humungusa (Kjel Nilsson), predstavljenog titulama "vladar Pustoši" i "Ajatollah rock 'n' rolla". S primitivnom hokejaškom maskom na glavi i nabildanom fizionomijom Humungus izgleda kao mišićavi sin Jasona Voorheesa i Conana Barbarina.

U Humungusu se ogleda Millerova vizija "Mad Maxa 2" u kojoj futur postaje "past tense" na raskrižju filmske (do)tadašnjosti i budućnosti. Nije "Pobješnjeli Max 2" prvi film s primordijalnom, barbarskom slikom futura ("Planet majmuna"), ali Miller je na originalan način nadogradio sve prijašnje vizije budućnosti s vlastitom transžanrovskom gradnjom, uključujući i svoju u "Mad Maxu", iznjedrivši međaškog žanrovca osamdesetih, na zlatnoj sredini između vesterna, SF-a i (futurističkog) akcijskog filma.

Braneći zajednicu ljudi od Humungusa i njegovih "ratnih pseta", Max je istovremeno Shane i Čovjek bez imena u automobilu umjesto na konju te Han Solo s V8 kao neletećim Millenium Falconom. On je i Snake Plissken još dalje budućnosti "Terminatora" i mesijanski akcijski junak kakav će do kraja osamdesetih postati Rambo.

Junak škrt na riječima i "brži od zmije" preslik je filma u kojem propulzivne akcijske slike pričaju priču, lišenu suvišnih, nepotrebno kompliciranih podzapleta i sagledanu njegovim očima, doslovce u sceni kad Max na vrhu brda promatra situaciju ispod sebe, a kamera se nijednom ne spušta do dolje da primjerice iz blizine ovjekovječi potjeru, što danas ne bi bio slučaj.

"Nemam vremena za duge govore, želim da voziš cisternu", Maxu kaže vođa zajednice Pappagallo (Michael Preston) kad odluči odnijeti benzin iz Pustoši 3000 kilometara dalje, gdje ih čeka Raj. Ni Miller nema vremena za duge govore, ali ima vremena za duge akcijske scene, razmišljajući o cestovnoj akciji visokog, najvišeg oktana. Što na umu, to na drumu i Drumskom ratniku.

Klimaktička motorizirana akcija traje gotovo cijelu posljednju trećinu filma, a režirana je kao da je "Poštanska kočija" ugalopirala u prvog "Pobješnjelog Maxa". Imponira energija, koreografija i geografija kaskaderske akcije opipljive spontanosti i opasnosti, što bi od Millera još uvijek mogli učiti moderni akcijski blockbusteri tipa "Brzi i žestoki".

Dok vozila jure sto na sat s ljudima u strojevima i gužvaju se u sudarima, u svakom trenutku je jasno gdje je tko, zašto i kako. Miller je snimio predivnu kakofoniju metala i željeza, eksploziju prašine i vatre, a u zaglušujućoj tutnjavi motora nije izgubio iz vida čovjeka. Drumskog ratnika Maxa.

Premijera 24. prosinca 1981.

Nakon drugog filma, koji je premijeru imao 24. prosinca 1981. u Australiji, Mad Max je stekao golemu popularnost i od kultnog akcijskog junaka postao "mainstream" heroj, jednako kao i Gibson. "Pobješnjeli Max 3" je produciran većinski s američkim kapitalom, za Warner Bros, a Gibson je snimio "Smrtonosno oružje" i postao megazvijezda. Miller je godinama kasnije snimio četvrti film, podnaslovljen "Divlja cesta", s Tomom Hardyjem u glavnoj ulozi.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
10. kolovoz 2022 14:12