StoryEditor
Film & TVCINEMARK RETRO(PER)SPEKTIVA

PLANET MAJMUNA Čovjek je čovjeku majmun

25. listopada 2020. - 15:25

Šezdesetosmaška revolucija osjetila se i u žanru znanstvene fantastike s dva klasika koja su 1968. (po)gledala u budućnost ljudskog roda – Kubrickovom "Odisejom u svemiru" i "Planetom majmuna" Franklina J. Schaffnera. (P)ogled u/na budućnost dvaju filmova se razlikovao, odnosno predstavljao je drukčiju viziju čovjekova futura, što se odrazilo u njihovoj recepciji.

Pedesetak godina kasnije "2001: A Space Odyssey" bolje kotira od "Planet Of The Apes", ali društveni, ako ne i kinematografski, značaj potonjeg SF-a još uvijek je nezanemariv. Može se zapisati i da je "Planet majmuna" u društvenom smislu značajan kao "Odiseja u svemiru" u kinematografskom.

FILM: Planet Of The Apes; SF; SAD, 1968. REŽIJA: Franklin J. Schaffner ULOGE: Charlton Heston, Roddy McDowall OCJENA: *****

"Planet Of The Apes" je pogledao u budućnost i tražio odgovor za probleme tadašnjosti. Film je bio radoznao jednako kao njegov junak, svemirski istraživač Taylor u arhetipskom tumačenju Charltona Hestona. "Ne traži odgovor, možda ti se neće svidjeti što ćeš naći", upozoravali su dominantni majmuni Taylora u filmu, možda i Schaffnera u stvarnosti, oni na vlasti, no obojica su istrajali u potrazi što god da pronašli.

Trebalo je puno hrabrosti od Schaffnera da režira (i studija 20th Century Fox da odobri) jedan ovakav alegorijski žanrovski film u srcu visokobudžetne studijske kinematografije baš 1968., godine Vijetnamskog rata, rasnih nemira i atentata na Martina Luthera Kinga.

Neuralgične društveno-političke točke Amerike i svijeta ogledale su se u "Planetu majmuna" nekad, ali i sad. Svijet je, koliko god tehnološki napredovao, išao unatrag, deevoluirao u primitivizmu. Takozvana zora čovjeka, koja je svanula u Kubrickovu filmu, kad majmun iskoristi kost krepanog tapira kao oružje i njome namlati vođu drugog, protivničkog plemena kako bi preuzeo kontrolu nad pojilištem, kulminirala je višestoljetnom montažnom elipsom.

Ljudska civilizacija je (kod Kubricka) prošla put od majmuna do čovjeka, od kosti do satelita. Kod Schaffnera je stvar obratna toliko da "A Space Odyssey" i "Planet Of The Apes" funkcioniraju u "jin-jang" dihotomiji paralelnog svemira i sjajnih prostetičkih maski majmuna koji su ovdje napredni i imaju (ljudsku) karakterizaciju i identitet.

Astronaut iz Schaffnerova filma, mogući Dave iz nekog paralelnog svemira ili drugog Sunčevog sustava, samo bez svoga HAL-a 9000, otišao je daleko od 21. stoljeća. Zemlja je ostarila 700 godina nakon njegovih usamljenih šest mjeseci provedenih u dubokom, beskonačnom svemiru.

"Vi koji me sad slušate drugog ste soja. Ratujete li jedan protiv drugoga, izgladnjujete li susjedovu djecu", razmišlja on i pita se snimajući kapetanov dnevnik prije hibernacije uoči povratka na Zemlju, nesvjestan da bi se uskoro mogao (i hoće) ugristi za jezik.

Nakon što se Taylor i njegov mali tim astronauta (Robert Gunner, Jeff Burton) probude i nasukaju na nepoznatom planetu, 21. stoljeće je davno iza njih (2673.!), a oni su, izgleda, završili negdje u zviježđu Orion, udaljeni 320 svjetlosnih godina od Zemlje. "Izbivamo sa Zemlje više od 2000 godina, vrijeme je izbrisalo sve što si poznavao", tumači Taylor kolegi kad je, a ubrzo će početi otkrivati i gdje je – u pomaknutoj stvarnosti tu i sad.

"Sišli smo na krivoj stanici", dobro je predvidio Taylorov kolega. Nije samo vrijeme izvrnuto, "naopak" je i prostor, tj. društvo u njemu je okrenuto naopačke. Sjetimo se, Taylor se našao na planetu gdje vlada "upside down" situacija i čini se da je čovjek evoluirao u majmuna ili su, svakako, ljudi "dolje", na samom dnu društva.

Majmuni govore i misle, a ljudi su nijemi i primitivni, svedeni na status životinje u kavezu, tretirani kao lovina i stoka,na samom početku "razvoja" i "ja Tarzan, ti Jane" sporazumijevanja, kako junak komunicira s "žen(s)kom" Novom koju Linda Harrison glumi kao praženu, stariju sestru ili rodicu Raquel Welch iz prapovijesnog spektakla "Milijun godina prije Krista".

Na tom planetu Taylor dođe kao neki potencijalni "missing link" tvrdnji da su se majmuni razvili iz ljudi, kako smatra evoluirana čimpanza na poziciji životinjskih psihologa Zira (Kim Hunter) koja sa zaručnikom Corneliusom (Roddy McDowall) pokušava dokazati da je čovjeka moguće pripitomiti.

Kad Taylor pobjegne iz podzemnog uzništva i izađe napolje, majmunski prolaznici ga gledaju kao da je pobjegao iz zoološkog vrta, kao da je strašni Morlock njihovim usplahirenim Eloijima ("Vremenski stroj"). Uhvatit će ga gorile na konjima, ratnici u majmunskoj hijerarhiji na čijem društveno-političkom čelu se nalaze orangutani poput dr. Zaiusa (Maurice Evans).

"Skini svoje smrdljive šape s mene, prokleti prljavi majmune", zaori Taylor mitski citat iz filma, ali svejedno je bačen u lance i doveden pred sud. Tamo Zaius govori o superiornosti svoje vrste, stvorene od boga, nad inferiornim ljudima, a s dvoje orangutana će u jednom momentu utjeloviti "tri mudra majmuna" prekrivenih očiju, pokrivenih ušiju i začepljenih usta, odbijajući prihvatiti tuđe mišljenje.

Suđenje Tayloru podsjeća na suđenje Čikaškoj sedmorici u friškom filmu Aarona Sorkina, s time da je on sputan i ušutkan kao vođa Crnih pantera kad počne govoriti u svoju obranu, a Zaius predstavlja bijelog čovjeka. Paralela s "The Trial Of The Chicago 7" pokazuje koliko je Schaffnerov klasik i dalje alegorijski aktualan i relevantan, upakiran u antiratnu/antinuklearnu poruku.

Rasizam i rasna diskriminacija, društvene podjele i nepravde, strah od nuklearne (i virusne) apokalipse, ksenofobija, opresija, predrasude, zatucanost, zabrana slobodnog mišljenja (i kretanja), konfliktni suodnos na relaciji vjera/praznovjerje-znanost... vrte se u začaranom krugu civilizacije od 1968. do koronske 2020. kojom kao da vladaju "majmuni".

Ironično je da Taylor postaje posljednji borac za opstanak čovječanstva kojeg je prezirao zbog (auto)destruktivne naravi stvorene da uništi samo sebe, a majmuni istovremeno preuzimaju ono najbolje (Zira) i najgore od čovjeka (Zaius), pri čemu najgore više dolazi do izražaja.

Zaius ima pravo kritizirati ljude zbog pogrešaka, no sam vodi majmune u sličnom krivom smjeru kao njegovi ljudski prethodnici, motiviran čuvanjem vlastitog položaja dok arogantno propovijeda rasistička i ina uvjerenja. S takvim stavom i naračastom kosom, Zaius djeluje kao utjelovljenje "znate-već-koga", ali i mnogih drugih. "Majmunski" vladari današnjice mogli bi vrlo lako režirati budućnost kao Schaffner i ostaviti planet u ruinama, a čovjeka na koljenima, suočena s drukčijim licem (Kipa) slobode.

Razgolićeni Ben Hur

Charlton Heston je hrabro odabrao ovaj film u kojem je njegov imidž arhetipskog heroja ("Ben Hur", Mojsije u "Deset zapovjedi", "El Cid") testiran u scenama kad ga razgolite, bičuju i prijete mu kastracijom i lobotomijom, ali je glumac uspješno položio test, neovisno o povremenom preglumljavanju, karakterističnom za epohu nastanka filma.

Koscenarist filma je legendarni Rod Serling ("Zona sumraka"), a Schaffner je nakon "Planeta majmuna" postao tražen redatelj i snimio "Pattona", "Papillona", "The Boys From Brazil"...

Nevjerojatno je da je studio Fox u nekoliko navrata otkrio finalni i fenomenalni "twist" filma, plasirajući ga na omote DVD-ova. "Twist" koji je bio treško breme za nastavke i nove verzije, premda je recentna trilogija bila odlična na svoj način, a i vizionarska (virusna apokalipsa).

P.S. "Planet majmuna" se prikazuje u nedjelju 25. listopada na HTV2 u "prime time" terminu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

25. studeni 2020 10:33