"Piggy", engleski naslov španjolskog filma "Cerdita" redateljice i scenaristice Carlote Perede, ostao je nepreveden za hrvatsku FMFS premijeru u Splitu, gdje je stigao sa Sundancea. Moguće da FMFS-ovci nisu htjeli zbunjivati publiku s dvije filmske "Prasice" u ovako kratkom roku, slovenskom koja je upravo krenula u kina i ovom španjolskom.
Jer, Peredin istoimeni kratkometražni film "Piggy"/"Cerdita" iz 2018., koji je redateljica ove godine "produžila" na cjelovečernjak, bio je preveden kao "Prasica" kad je bio prikazan na festivalu u Postirima. No, identično naslovljeni filmovi ionako nisu isti u konotacijama "pogrdnog izraza za ženu", žanru i pristupu društveno važnim temama današnjice od strane dviju redateljica.
U španjolskom filmu, kombinaciji psihološke trilerske drame i brutalnog "slasherskog" horora, prasica je nadimak za tinejdžericu Saru (Laura Galán), a iskovale su ga "mean girls" vršnjakinje zbog njezine pretilosti. "Zovu me Prasica", Sara govori majci (Carmen Machi; Almodovarovi "Slomljeni zagrljaji").
Sarina prekomjerna tjelesna težina čini je lakom metom za zlobne djevojke Macu, Roci i Claudiju (Claudia Salas, Camille Aguilar, Irene Ferreiro), posebice kad je tijekom ljetnih praznika roditelji angažiraju na ispomoći u obiteljskoj mesnici koju vode u španjolskom selu.
Pripremanjem mesa "Piggy" i započinje, navješćujući nadolazeću "slashersku" mesnicu/klaonicu utemeljenu na psihofizičkom hororu adolescencije, jednako strašnom, ako ne i strašnijem od tjelesnih kasapljenja. Jasno je to u sceni kad djevojke zateknu Saru na lokalnom javnom bazenu i počnu je utapati pomoću mreže, unatoč njezinim vapajima da prestanu.
Njihov čin nasilja i zlostavljanja na gledatelja djeluje snažnije od usputnog prizora ubijenog čuvara bazena u podlozi kadra. Nesretnik je izranjavan i zavezan na dnu bazena, ali redateljičin i naš fokus je na Sari. Nesumnjivo, "Piggy" je na psihološkoj valnoj duljini s "Carrie", samo što je ovdje naglasak na tjelesnom, ne nadnaravnom u psihologizaciji horora.
Sara nema telekinetičke moći, ali nju također teroriziraju popularne djevojke i žrtva je modernog "bullyinga" uživo i "online" dok ona čeznutljivo gleda kako koketiraju sa zgodnim vršnjacima. Maca i ekipa fotkaju Saru u mesnici s roditeljima i zakače fotku na društvene mreže uz "hashtag" Tri praščića.
"Kako govoriš? Oink, oink, oink", maltretiraju je verbalno. Maltretiranje će dosegnuti vrhunac kad djevojke zateknu Saru na lokalnom javnom bazenu u tenzičnoj sceni koja postaje ključna točka moralnog i žanrovskog račvanja filma.
Ondje Sara razmijeni poglede s krupnim, šutljivim i bradatim strancem (Richard Holmes), prije nego što će joj djevojke staviti mrežu na glavu, što tipu upada u oko i on "bullying" promatra sa strane. "Twist" slijedi kad tlačiteljice ukradu Sarinu odjeću i ručnik, prisilivši je da ode kući u kostimu razotkrivenog sala za svačije oči, uključujući i one trojice mladih muškaraca koji svašta dobacuju punašnoj tinejdžerici.
Naime, na pola puta do kuće traumatizirana Sara zatječe stranca s bazena koji otima okrutne djevojke i ostavlja joj ručnik, dok jedna od njih, krvava lica, doziva upomoć lupajući rukama po stražnjem staklu vozila. Doživjevši šok za šokom, Sara ne reagira dok se emocije miješaju na njezinu licu tijekom novonastale situacije preko koje se prelama ostatak filma.
Mučiteljice na mukama u rukama serijskog ubojice ironično pretvorene u žrtve i svinje za klanje, nepoznati muškarac kao "serial killer", ali i osobni čuvar/anđeo osvete potlačene cure koji je, perverzno, samim time automatski privlači. Situacija je izvor unutarnjeg konflikta za Saru i ljulja njezin moralni kompas, u smislu da li reći policiji što je vidjela i pomoći vršnjakinjama koje su je tlačile ili nastaviti šutjeti.
Film malčice gubi kompas i popušta stisak u središnjem dijelu, ali ponovno grabi gledatelja i zateže tenzije u dvosmislenoj završnici, ambijentiranoj u nekakvoj klaonici, gdje "Carrie" upada u "Teksaški masakr motornom pilom", ali ne baš onako kako biste očekivali. Europska kinematografija dobila je, nakon Coralie Fargeat ("Osveta") i Julije Ducournau ("Sirovo", "Titan") još jednu režiserku tjelesnog i društveno angažiranog horora. Upamtite ime Carlota Pereda.