"Probudi se." – "Palm Springs" (2020.)
Petlje u vremenu zarobile su mnoge filmske likove u jednom te istom "beskrajnom danu". "Time loop" koncept prvi put je zaživio u prvoj polovici devedesetih u klasiku "Groundhog Day" Harolda Ramisa s Billom Murrayjem u glavnoj ulozi. Beskrajni dan još uvijek traje.
Jer, u međuvremenu smo dobili niz (uglavnom kreativnih) beskonačnih varijacija na "groundhog day" temu u raznolikim žanrovima, od SF akcijskih trilera "Izvorni kod" i "Na rubu budućnosti" s Jakeom Gyllenhaalom i Tomom Cruiseom u repetitivnim akcijama, preko romantične komedije zarobljene u vremenu "Pravog trenutka", do "slasher" horora "Sretan dan smrti" kao svojevrsnog "Vriska" u "Beskrajnom danu".
Formula je nedavno fino resetirana i na malim ekranima, u popularnoj seriji "Russian Doll". Premisa je, dakle, već viđena, "deja vu", iskorištena do izlizanosti, ali to ne znači da ne može opet i iznova biti dezodorirana.
Dobar pokazatelj za to je "Palm Springs", najbolja američka romantična ("feel good") komedija od prošloljetne "Long Shot" s Charlize Theron i Sethom Rogenom.
Potencijal filma naslutila je kompanija Neon kad ga je kupila zimus na Sundance Festivalu za rekordnih 17,500,000.69 dolara, za 69 centi više od prijašnjeg rekordera "The Birth Of a Nation, te u međuvremenu ostvarila "deal" sa streaming servisom Hulu, gdje je netom pušten, kao i u američka "drive in" kina.
Fantastični rom-com sve "već viđeno" uspijeva načiniti gotovo neviđenim kao da nismo prethodno gledali gorenavedeni "About Time" Richarda Curtisa. "Palm Springs" je žanrovski osvježavajuć poput skoka u bazen za vrućeg ljetnog dana u stilu protagonista Nylesa (nikad bolji komičar Andy Samberg) koji voli leškariti na površini tog istog bazena u "luftiću" i srkati limenku hladnog piva.
Gledali smo mnoštvo romantičnih komedija ambijentiranih na dan nečijeg vjenčanja, sa (za okolinu, pa i jedno drugo) društveno neprilagođenim i ciničnim muško-ženskim likovima koji bi radije bili negdje drugdje, ali su scenaristički/karakterno programirani kako bi do odjavne špice shvatili da su srodne duše unatoč nekim razmiricama i postali "živjeli su sretno do kraja života" par.
Sjetimo se samo recentnih ostvarenja "Kako uloviti neženju" s Keanuom Reevesom i Winonom Ryder, "Godina vjenčanja" i najboljeg u niski "Moj plus jedan". U ovom filmu "on" je Nyles i na vjenčanju se nalazi s djevojkom Misty (Meredith Hagner), prijateljicom mlade (Camila Mendes). "Ona" je, pak, Sarah (Cirstin Milioti), djeveruša, sestra mlade i crna ovca svoje familije.
Dugometražni debi Maxa Barbakowa je u konceptu satiričan prema tim i takvim likovima/rom-comovima. Što ako budući par zapne u prvom danu ostatka njihova zajedničkog života? Pitanje je kompleksnije nego što se na prvi pogled/upit čini, kao i sam film, romantično-komično zainteresiran za ljubav i odnose dvoje ljudi zaglavljenih u vremenskoj petlji jednog nedoglednog dana, ali i egzstencijalan u pogledu repetitivnosti (njihova) života.
Možda Nyles nosi šarenu havajsku košulju, no "Palm Springs" je mračniji film nego se inicijalno doima dok najprije njega, a zatim i Sarah usisa u naizgled vječno danas. Nyles pokušava pronaći zabavu proživljavajući isti dan i tako što pije i ševi se do besvijesti s takoreći svim uzvanicima vjenčanja, uključujući i muške, premda mu je ponekad teško izbjeći dosadu, evidentno na primjeru opetovano ponavljajuće prve scene s Misty.
"Probudi se", govori mu Misty s lijepo oblikovanom nogom postavljenom na krevet. "To je dobra noga", prvi u nizu puta kaže Nyles koji će na vjenčanju uletjeti Sarah, zabrijati s njom i spletom okolnosti uvući nju u svoj beskrajni dan na "repeatu". "Ovaj dan se već dogodio", opaža Sarah. "Danas je jučer. Sutra je isto danas", objašnjava Nyles.
"Želim da sutra bude sutra", ne da se Sarah. "Sutra će uvijek i zauvijek biti danas", skreše je Nyles i tumači moguću teoriju njihove realnosti kao jednu od onih beskonačnih "time loop" situacija, čistilište, "glitch" u simulaciji. Zanimljivo, lako što Nyles nije eksplicitno spomenuo "glitch" u "Matrixu" (simulacija).
Ne navodi on ni "Groundhog Day" ili neki drugi sličan film, valjda zato što se malo pogubio u vremenu, toliko da se gotovo pa jedva sjeća i tko je bio prije svega ovoga. Pa opet, ne bi bio svjestan beskonačnih "time loop" situacija da nije gledao barem jedan od tih "beskrajno-danskih" filmova.
Svjestan tih situacija su i redatelj (Barbakow) i scenarist (Andy Siara) promišljeno režiranog i napisanog filma zarazne "indie" energije uz tračak anarhije usmjerene spram koncepta. Naravno, poneki "Groundhog Day" kliše je nemoguće izbjeći, primjerice da se i Sarah, nakon Nylesa, suočava sa svojom besmrtnošću te se odvozi u smrt frontalnim sudarom ili njih dvoje, gubeći vrijeme i produbljujući odnos, ukradu aviončić s kojim će se srušiti.
Tu je i ispunjavanje svega što su htjeli napraviti, a nisu, svojevrsne "to do list" na kojoj se, ako je prebacimo s ove strane ekrana za tekuće ljeto i godinu, treba naći i gledanje "Palm Springsa". Međutim, "Palm Springs" pokazuje da je "Beskrajni dan" još uvijek kadar biti mlad i sve se može dogoditi.
Barbakow i Siara otkrivaju nove-stare nabore u vremenu i daju gledatelju materijala za razmišljanje uz komično smijanje i romantično sanjarenje. Pogledajte samo jednu otriježnjujuću scenu egzistencijalnog razgovora između Nylesa i partijanja željna gosta vjenčanja Roya (oskarovac i kradljivac scena J.K. Simmons) koji ga lovi lukom i strijelom u nemogućnosti da se pomiri time što je uhvaćen u petlju.
Egzistencijalizam je usađen u gorkoslatki rom-com s prilično kompleksnim, ljudskim likovima koji jednako dobro funkcioniraju zajedno (kemija Samberg-Milioti radi punom parom) i odvojeno izgubljeni (i pronađeni) u prijevodu vremena, kao i motivima usamljenosti, melankolije, tjeskobe manifestiranim u datoj "time loop" situaciji. "Svi smo jebeno sami", konstatira Nyles koji se, ipak, uljuljkao u "danas, jučer, sve je isto" rutinu s pivom u ruci i (njezin) sveopći besmisao.
Nasuprot njega, Sarah dijeli besmisao, ali odbija pomisao da samo svojim popravljenim ponašanjem i učenjem na greškama "zaradi" izlaz iz ponavljajuće(g) petlje/čistilišta, već ga sama pokušava pronaći i razbiti trenutnu rutinu. S manjkom smisla i viškom repetitivnosti lako se poistovijetiti u beskrajnim danima korone, izolacije i karantene, što "Palm Springs" čini i iznimno relevantnim filmom kojeg je lako zavoljeti jučer/danas, a vjerojatno i sutra. Deja vu, I love you.