StoryEditor
Film & TVDODJELA ZA ANALE

Oscar glasa lokalno i nagrađuje globalno: ovo je veliki korak naprijed za američku Akademiju i svjetsku kinematografiju

Piše Marko Njegić
11. veljače 2020. - 08:00
Joon-Ho Bong ni u nedavnom razgovoru za 'Slobodnu' nije predvidio ovakav sretan kraj Valerie Macon

Pobjeda “Parazita” je metafilmska, ne samo povijesna. Žanrovski razvedeni južnokorejski film Joon-Ho Bonga je kao iznimno nepredvidljiv komad crnohumornog trilera i društvene satire iznenadio, pa i šokirao mnoge gledatelje nizom preokreta. Slično iznenađenje i šok “Parasite” je priredio na 92. dodjeli Oscara.

U kategoriji filma i režije očekivala se pobjeda ratne epopeje “1917” Sama Mendesa prema svim oskarovskim putokazima. “1917” je na putu prema Oscarima osvojio sve moguće nagrade (Zlatni globus, BAFTA...). To je ratni film, dakle žanr koji je od oskarovskih početaka visoko kotirao u očima Akademije (od “Krila” iz 1927. do “Spašavanja vojnika Ryana” i dalje). Također, to je i film raskošne režije i uopće “tehnikalije”, s još impresivnije fingiranim neprekinutim kadrom u odnosu na nedavnog slavodobitnika “Birdmana”.

U slučaju “iznenađenja” prije se slutio trijumf Tarantinova “Bilo jednom u... Hollywoodu”. Tarantino još uvijek nema Oscara za režiju i nijedan njegov film nije osvojio glavnu nagradu, što bi trebalo zapeći savjest Akademije, a “Hollywood” je divna posveta “tvornici snova” i (američkoj) kinematografiji.

Prvi “twist” je uslijedio kad je “Parazit” osvojio Oscara za originalni scenarij. Iako se sličan, hm, scenarij odvio i na BAFTA-i, ta je kategorija često Tarantinova domena i predviđalo se da će kipić ponovno završiti u njegovim rukama (“Pakleni šund”, “Odbjegli Django”). Drugi “twist” se dogodio izricanjem Bongova imena nakon onog “... and the Oscar goes to...” u kategoriji režije, gdje su veći favoriti opet bili Mendes i Tarantino. A treći i najveći je uslijedio kad je “Parasite” proglašen i najboljim filmom općenito, ne samo “međunarodnim”.

Niti jednom filmu izvan engleskoga govornog područja nije to uspjelo dosad. Proteklih 20-ak godina nominaciju i za naj-film dobili su, recimo, “Život je lijep” Roberta Benignija, “Tigar i zmaj” Anga Leeja, “Ljubav” Michaela Hanekea i prošlogodišnja “Roma” Alfonsa Cuarona, ali nisu se dobacili tako daleko. “Strani” ili po novome “međunarodni” filmovi povremeno bi probili nominentske/laureatske okvire “foreign language” kategorije, pa je, primjerice, Pedro Almodovar osvojio Oscara za scenarij “Pričaj s njom”.

Dobar dio dijaloga Bertoluccijeva “Posljednjeg kineskog cara” i “Milijunaša s ulice” Dannyja Boylea govorio se na “stranom” jeziku, ali ne i u cijelosti. Opet, to su bile koprodukcije anglofonih i matičnih država, jednako kao i nominalno francuski nijemi film “Umjetnik” koji je imao američkog koproducenta. 

“Parazitu” i Bongu uspjelo je nešto što nije nekima od najvećih, od Bergmana do Fellinija i Kurosawe, da skoknemo do Azije, koji npr. nisu potvrdili nominaciju za režiju filmova “Fanny i Alexander”, “Amarcord” i “Kaos”. Ovo je, dakle, radikalni presedan, ali potreban, i američkoj Akademiji, i međunarodnim filmašima. Do prije desetak godina upitno je bi li “Parasite” kao (trans)žanrovski uradak upao u kategoriju “stranog” filma, kamoli je nadišao i u konačnici osvojio najvažnijeg Oscara.

No, Akademija se definitivno mijenja i okreće prema žanrovskim, neameričkim i neoskarovskim filmovima. Kovanica “oskarovski” film jedva da više postoji otkako je Oscara osvojio “Moonlight”. Sad pogotovo nakon što je “Parazit” odnio pobjedu ispred nosa velikim američkim filmovima poput “Hollywooda”, ali i “Irca”, pa i popularnom blockbusteru “Joker” s kojim dijeli aktualnu temu društevne nejednakosti svijeta u kojem živimo.

Bilo je pitanje vremena kad će se to dogoditi i potpisnik ovih redaka je naslutio da je kucnuo čas prognoziravši u "Jutarnjem" da će "Parasite" biti naj-film. Posljednjih godina Oscare osvajaju neamerički redatelji poput Meksikanaca Cuarona, Inarritua i Del Tora, a zlatne kipiće nisu dobivali “tipični” oskarovski filmovi na potezu od “Kraljeva govora” do “Zelene knjige”, nakon koje se trijumf Bongova ostvarenja čini kao korak naprijed u raznolike 2020-e, a ne natrag u devedesete.

Nagradivši “Parasite”, Akademija je pobila Bongove riječi da su Oscari “lokalni”, ne “međunarodni”. Ako dosad i nisu bili “međunarodni”, na ovaj način su definitivno postali slavlje kinematografije kao takve i ostatak filmskog svijeta, gdje američki film još uvijek dominira u kinima, pretvorile u aktivnog i ravnopravnog sudionika utrke za Oscara (primjer sjevernomakedonskog dokumentarca “Medena zemlja”, nominiranog u čak dvije kategorije), što bi se moglo odraziti na svjetsku produkciju i povećati njezinu kvantitetu i kvalitetu.

Nakon pobjede Bongova filma Oscare bi (opet) trebali shvatiti ozbiljno svi oni koji se više kunu u Cannes. Upravo je s tog međunarodnog filmskog festivala potekao “Parazit” i prošao put od glavne Zlatne palme do centralnog zlatnog kipića kao drugi film unatrag 65 godina (“Marty”, 1955.). Do trećeg teško da će proći toliko dugo vremena.

Kino ispred ‘streaminga’

Netflix je imao dosad najveći broj nominacija, ali je potvrdio jednu važniju – za sporednu žensku ulogu Laure Dern u “Bračnoj priči”. Neslavni poraz “Irca”, gangsterske sage koja je superiornija onoj za koju je Scorsese osvojio Oscara (“Pokojni”), pokazuje kako Akademija još uvijek preferira filmove u kinima, ne na “streamingu”. Tako je pobjedu nad “Klausom” odnijela i “Priča o igračkama 4”. Zanimljivo, u konkurenciji su bili filmovi mimo megahita “Joker” koji su ostvarili odličan uspjeh u američkim i svjetskim kinima, a nisu blockbusteri (“Bilo jednom u... Hollywoodu”, “1917”, “Izazivač”, “Male žene”...). U svijetu je i “Parazit” dosad zaradio respektabilnih 165 milijuna dolara.

Uloge karijere, uljez ‘Jojo Rabbit’ i Sjeverna Makedonija za povijest

Glumački “Oscari” prošli su bez iznenađenja. U iznimno jakoj konkurenciji mogao je takoreći pobijediti bilo tko i zaslužio bi kipić, osim Scarlett Johansson u sporednoj ženskoj ulozi "Jojo Rabbita" (u glavnoj, "Marriage Story", bila je vjerojatno osobni favorit).

Nagrada za Renee Zellweger je ujedno i nagrada za Judy Garland, jednako kao što je kipić za Bonga i “Parazita” priznanje svim sjajnim južnokorejskim filmovima 21. stoljeća, uključujući i neke njegove prijašnje.

Dern je jedna od najboljih američkih glumica generacije. Lijepo je bilo vidjeti Pitta i Phoenixa s Oscarima koje su već odavno zaslužili (osobito potonji), a i dobili ih za ponajbolje uloge karijere. Pitt je stvorio (“tarantinovski”) lik za pamćenje i njegov kaskader je Robert Redford u tijelu Stevea McQueena. Oscar za Pittov lik je ujedno i priznanje kaskaderima, pa i akcijašima poput McQueena koji rijetko bivaju nominirani za Oscara.

“1917” je dobio satisfakciju s tri “tehnička” Oscara (vizualni efekti, miks zvuka, fotografija) od čega je potonji najzaslužniji. Kamera veterana Rogera Deakinsa je fascinantna i nadoknadio je prethodna zakinuća s drugim Oscarom nakon “Blade Runnera 2”.

Nažalost, Thomas Newman (“1917”) morat će čekati neku iduću priliku da osvoji Oscara za glazbu. Ni njegova 15. nominacija nije se pozlatila; prednost je dobila Hildur Guðnadóttir (“Joker”) kao rijetka žena nagrađena za glazbu.

“Izazivaču” su pripala dva Oscara za montažu i montažu zvuka, čemu se nema što prigovoriti, kao i kipiću za kostimografiju “Malih žena”. No, prigovor se može uputiti Oscaru za adaptirani scenarij “Jojo Rabbita” (pored “Irca”, “Malih žena”, pa i “Jokera”), dobronamjernog i porukom važnog, ali neujednačenog djelca, osobno najvećeg “uljeza” u kategoriji najboljeg filma.

Nepravda je i što Sjeverna Makedonija nije potvrdila bar jednu od dvije nominaciju za “Medenu zemlju”, ali već je time ušla u povijest. To je jedini film iz regije s više od jedne nominacije za Oscara, a i tek treći od 1994. naovamo koji je uopće bio predložen za zlatni kipić (“Prije kiše”, “Ničija zemlja”).

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

26. rujan 2020 23:04