Siječanjski horor je posljednjih desetak godina postao sinonim za nešto loše ili slabašno, budući da prvi mjesec bije glas nekakvog smetlišta, da ne kažemo groblja za filmove strave i užasa. “Sotona razotkrivanje”, “Paranormalno: Obilježeni”, “Đavolje sjeme”, “Žena u crnom 2”, “Šuma zla”, “Bye Bye Man”... najzaslužniji su da mnogi siječanj smatraju glavnim mjesecom za istovarivanje najgoreg hororskog deponija.
Međutim, loš glas o siječnju toliko se ustalio na usnama ljubitelja strave i užasa da i neki niti približno (toliko) loši horori padaju kao njegove kolateralne žrtve i po “defaultu” se tituliraju kao najveći otpad, iako to baš i nisu. Nakon omražene “Kletve” Nicolasa Pescea s početka siječnja, nepotrebnog, ali ni izbliza tako ...