StoryEditor
Film & TVCINEMARK RETRO(PER)SPEKTIVA

‘Opasno more‘: Napet kao podvodna puška

13. kolovoza 2022. - 17:49

Kakva bi bila ekranizacija napetog romana "Dead Calm" Charlesa Williamsa iz 1963. pod redateljskom palicom Orsona Wellesa, nikad nažalost nećemo saznati. Film "The Deep" izgubio je kurs tokom olujnog snimanja od 1966. do 1969. i počeo je tonuti prije nego što je uspio doploviti do postprodukcije.

Ipak, saznali smo barem kako bi "Dead Calm" izgledao u režiji Philipa Noycea. Kad je roman dobio još jednu priliku za filmsko porinuće, pritom ne samo da nije potonuo, već je odjedrio u sunčev zalazak. Iako Noyce nije Welles, australski redatelj je obavio odličan posao na ekranizaciji Williamsova romana, toliko da je teško zamisliti bolji i posebniji film od "Opasnog mora" (1989.).

FILM: Dead Calm; triler; Australija, 1989. REŽIJA: Phillip Noyce ULOGE: Nicole Kidman, Sam Neill OCJENA: **** ½

"Dead Calm" je uplovio u kina pred kraj dekade koja je iznjedrila niz dobrih trilera kao što su "Pucanj nije brisan", "Tjelesna strast", "Svjedok", "Plavi baršun", "Prozor spavaće sobe", "More ljubavi"... Izdvojiti se kvalitetom i posebnošću nije bilo lako, ali je uspio tako što se tek dijelom uklapao u žanrovsku sliku osamdesetih, a i odbijao je biti puka kopija kultnog "Noža u vodi" redatelja Romana Polanskog.

"Opasno more" je jedan od onih psiholoških trilera na granici horora čiji se antagonisti u finalu finala "uvijek vrate" (citat iz "Vriska") da još jedan, posljednji put prepadnu protagoniste i gledatelje, makar bili otpisani kao mrtvi ("Kobna privlačnost", "Autostoper"...), kao svojedobno Carrie i svaki ikonički negativac strave i užasa nakon nje, od Michaela Myersa i Jasona Voorheesa nadalje.

No, "Dead Calm" je samo u tom pogledu hollywoodski ili hollywoodizirani triler, a opet ni tu nije tipičan kad pogledamo umjetnički nadahnut kadar krvave ruke i našamponirane kose. Na koncu, nastao je daleko od Hollywooda, u australskoj produkciji. Producent filma je čuveni režiser George Miller ("Vještice iz Eastwicka"), a scenarist Terry Hayes koji je napisao scenarij za njegovog drugog i trećeg "Mad Maxa".

Millerov pečat se osjeti od narančaste pustinje do plavog mora. Nakon što se radnja preseli na otvoreno more, ocean je beskrajan poput nepregledne postapokaliptične pustinje iz "Pobješnjelog Maxa". Likovi, njih svega troje, izgledaju kao da su sami na svijetu ili jedni od posljednjih ljudi na planeti nakon apokalipse.

"Prvi brod u tri tjedna", konstatira pomorski časnik John Ingram (Sam Neill) kad se otisne na more sa mladom crvenokosom suprugom Rae (Nicole Kidman) kako bi zaliječili svježu traumu od gubitka sinčića u prometnoj nesreći u kojoj je i ona sudjelovala, ali preživjela.

Noyce nakratko prikazuje trenutke pred prometnu nesreću: kiša polijeva Raein automobil kao što će more polijevati njezinu i Johnovu jedrilicu. Kapi kiše pretapaju se u kapi mora kao narančasta "madmaxovska" pustinja u ocean prilikom idiličnih zalazaka sunca.

Svaki put kad sunce potone u ocean na horizontu, nadahnuti snimatelj Dean Semler pomiješa narančastu i plavu na slikarskom platnu. More je isprve mirno, prava bonaca, tzv. "dead calm". Ni šapta od vjetra i valova. Naravno, gledatelj zna da je to samo zatišje pred oluju i da se nešto treba dogoditi, premda se isprve ništa ne događa.

I dogodit će se pojavom onog "prvog broda u tri tjedna". Široki kadar dvaju brodova nasred oceana, miljama daleko od najbliže obale, veoma je atmosferički slikovit i Noyce njime kao da priprema pozornicu za nadolazeću borbu za opstanak daleko od civilizacije.

Opazivši brod spuštenih jedara, John kroz dalekozor uviđa da je prošao kroz nevrijeme. "Sviđa mi se ovako, samo nas dvoje", govori Rae. "I meni, ali taj brod je u nevolji", notira John. U idućem trenu muškarac s jedrenjaka vesla u čamcu u njihovom smjeru.

Znojan i nervozan tip predstavlja se kao Hughie (Billy Zane nalik mladom Brandu) i tvrdi da je jedino on preživio trovanje hranom na brodu koji polako tone. "Bilo ih je šest, umrli su jedan za drugim", priča Hughie. John je sumnjičav kao netko tko je proveo 25 godina na moru i, kad Hughie ode u potpalublje da otpočine, odluči odveslati do jedrenjaka da se uvjeri u njegovu priču.

Napetost raste i gledatelj također sumnja u ono što je Hughie rekao, ali svejedno grize nokte iščekujući što će točno John tamo otkriti i hoće li stići natrag prije nego Hughie skuži što radi. Pohvalno je da Noyce ne otkriva u cijelosti što se dogodilo na brodu i zašto, odnosno samo na mahove daje gledatelju uvid u Hughiejevu psihologiju preko pronađenih VHS snimaka što se vrte na TV-u i radije se fokusira na postavljanje centralne premise.

Premisa je predočiva i ovog ljeta negdje na otvorenoj pučini u južnom Jadranu i lako se uživjeti u priču koja potiče praiskonski strah od izolacije i neobjašnjivog ljudskog zla, osobito ako gledate film u ljetnom kinu. Hughie preuzima Johnovu jedrilicu i suprugu, a njega ostavlja na tonućem brodu.

Tada dobivamo dva filma po cijeni jednoga: psihološki triler s nadmudrujućom igrom mačke i miša između Hughieja i Rae, te "survival" dramu s Johnovim preživljavanjem dok mu voda dolazi do grla. Oba filma su podjednako tenzična i realistična, s tek povremenim žanrovskim ustupcima radi generiranja veće napetosti, a nijedan ne gubi vjetar u jedrima.

Međutim, Noyceu je inspirativniji manipulatorski i strateški "cat&mouse thriller", naizgled jednostavan i sveden u klaustrofobičnoj postavci (dvoje ljudi na jedrilici), ali podatan za kompleksnosti i psihoseksualne dvosmislenosti (kompromitirajuće situacije, zavođenje) kojima je obilovao i "Knife In The Water".

Intenzitet je visok, a klaustrofobične tenzije eskaliraju u krupnim planovima likova i prenose se na gledatelja koji može dobiti osjećaj tjeskobe kao da je zapeo s njima na jedrilici. Triler je napet kao podvodna puška, spremna svaki čas odapeti harpun.

Vrhunac slijedi kad Noyce spoji dva filma u jedan i "Opasno more" transcendira žanr kao metafizičko trilersko krstarenje pojačano sjajnom Kidmaničinom ulogom te perfektnom međuigrom Semlerove fantastične sumračne fotografije i proganjajuće prijeteće glazbe Graemea Revella, zaslužnog za jedan od najugođajnijih "scoreova" osamdesetih.

Kidmanici je cijeli film podređen, a njezina Rae veoma snažan ženski lik na tragu Ripley u prvom "Alienu" (Hughie kao tuđinac) koji prevaljuje put od slabosti do hrabrosti. Metafizika i simbolika promišljeno režirana filma utjelovljena je u njoj, ženi s očima boje opasnog mora i plamenom zalaska sunca/signalne rakete u kosi.

Iz Australije u Hollywood

Phillip Noyce je nakon ovog i idućeg filma ("Slijepa srdžba") ušao u prvu hollywoodsku ligu i režirao niz prestižnih projekata kao što su "Patriotske igre", "Sliver", "Neposredna opasnost", "Svetac", "Mirni Amerikanac", "Salt"... Posljednjih godina je potpisao "Davatelja", "Izvan sumnje" i "Sat očaja". Ovo je bio prvi "score" Graemea Revella koji se prometnuo u jednog od vodećih filmskih skladatelja devedesetih i dvijetisućitih ("Teška meta", "Vrana", "Čudni dani", "Opsadno stanje", "Planet tame", "Crveni planet", "Osveta"...).

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
28. rujan 2022 16:44