Razgolićavanjem Nicole Kidman pred širom otvorenim očima Toma Cruisea i gledatelja postavlja se scena za posljednju kino predstavu Stanleyja Kubricka “Eyes Wide Shut” (1999.). To je svojevrsna predigra nešto drukčijeg erotskog, psihoseksualnog trilera, pozicioniranog na razmeđi misterije i drame, sna i jave.

Nijedan takav film nije ljubio (bračnu) dramu kao “Oči širom zatvorene” i u tom procesu ubio brak s ove strane ekrana. Ubio je “Eyes Wide Shut” i žanr koji je početkom devedesetih dosegao klimaks s megahitom “Basic Instinct”. Nikad dotad akteri jednog erotskog trilera nisu bili (stvarni) supružnici koji će iskusiti brak na Kubrickov način.

S Kubrickom iza kamere bilo je jasno da će “psiho” dominirati nad “seksualnim” u podžanrovskoj kovanici “psihoseksualni”. Usprkos posvemašnjoj golotinji, tjelesno ne dominira filmom, već duševno.

Kubrick je napravio psihološki striptiz jednog braka u filmu u kojem su bračne drugove, dr. Billa Harforda i njegovu suprugu Alice, igrali onda oženjeni Cruise i Kidman. Brak Harfordovih dijelom je prelomljen preko braka Cruisea i Kidmanice, i obratno.

Kao da je Kubrick tražio granicu gdje počinje filmski brak, a gdje završava zbiljski koji će završetkom filma i zapravo biti okončan. Nimalo iznenađujuće s obzirom da je snimanje psihološke drame o egzorcizmu bračnih demona trajalo preko godinu dana, dovoljno (pre)dugo da i najčvršći brak načini krhkim.

Bill u jednom momentu, negdje na sredini radnje, otkriva da je devet godina u braku s Alice, jednako koliko je 1999. Cruise bio oženjen s Kidmanicom. A sređivanje Harfordovih za domjenak u uvodnoj sceni djeluje kao da se zvjezdani par Cruise-Kidman sprema za glamuroznu hollywoodsku ili festivalsku filmsku premijeru.

“Oči širom zatvorene” je projekt na razmeđi hollywoodskog i festivalskog (art) filma, što potvrđuje prizor Alice na toaletu, tako čest u ovom mileniju, uz razliku da akterice ne obavljaju nuždu u svečanoj večernjoj haljini. “Kako izgledam”, Alice pita Billa. “Savršeno”, mehanički odgovara Bill. Mehanika jednog braka savršeno je uspostavljena u uvodu.

Dok se Alice i Bill odijevaju, Kubrick ih polako razodijeva i gledatelju omogućava pogled na jedan brak kroz špijunku s vanjske strane ulaznih vrata obiteljske kuće ili, bliže, ključanicu spavaće sobe. Na domjenku se Alice osjeća zapostavljenom i, pripita od previše čaša šampanjca, koketira sa starijim Mađarom koji govori kako je “jedna od prednosti braka što obje strane moraju varati”, a Bill se nalazi u naručju dva modela, spremna da ga odvedu “ondje gdje završava duga”.

Nitko od njih neće prevariti onog drugog, ali će nevjera, u zamišljaju, doći na razmatranje kad se vrate kući, zapale “joint” i striptiz braka od prve do zadnje krpice može početi. Iznervirana što je Bill mislio da je Mađar samo želi poševiti i što se počeo braniti kad je ona, tom analogijom, rekla da je on želio napraviti isto s modelima, Alice izaziva supruga mislima kako pacijentice potencijalno fantaziraju o njemu kad ih on pregledava nage i drži njihove grudi u ruci.

“Žene ne misle tako”, siguran je Bill u sebe i suprugu. “Da vi muški samo znate”, presiječe Alice i suoči dotad neljubomornog Billa s ne tako davnom maštarijom o mladom mornaričkom časniku koja ju je navela na razmišljanje da bi, u slučaju njezine realizacije, bila spremna ostaviti sve.

Ženinu fantaziju shrvani Bill doživi kao stvarnu prevaru i odlazi u predbožićnu noć sa slikom Alice i časnika u glavi. Tada kreće njegov put samotkrivanja po šarenim eksterijerima/interijerima New Yorka i njegova mračnog podzemnog (seksualnog) svijeta, nešto najbliže što je Kubrick došao režiji vlastite (per)verzije “Idiotske noći” Martina Scorsesea.

Manijakalni Kubrickov perfekcionizam je najzavodljiviji dosad dok njeguje logiku uvrnutog sna ili snomorice kao nikad prije. “Eyes Wide Shut” je ekranizacija romana “Dream Story” Arthura Schnitzlera, inače Freudova prijatelja, koji je Kubrick htio prebaciti na ekran nakon “2001: A Space Odyssey”, prepoznavši materijal za još jednu odiseju – u bračnom svemiru.

Opsesivna “kubrickovska” posvećenost tančinama u “Oči širom zatvorene” napose je frapantna, a svaka iduća scena dobiva neko novo simbolično značenje na temelju neke prethodne, kao i sam film u odnosu na prijašnje Kubrickove počevši od subliminalnih poruka i istraživanja tamne strane ljudske prirode.

Ako Bill nije otišao s modelima “ondje gdje završava duga”, dolazi zato u dućan za iznajmljivanje muških odijela nazvan “Rainbow” kod gospodina Milicha i njegove kćerke “lolite” (Rade Šerbedžija, Leelee Sobieski). Tu Bill uzima smoking, plašt s kapuljačom i maskom za misteriozni maskenbal gdje svira njegov poznanik pijanist Nick (Todd Field), a lozinka za upad je “Fidelio”, prema Beethovenovoj operi.

Scena maskenbala, ustvari orgija pod “venecijanskim” maskama za elitu, jedna je od najbolje režiranih ne samo u Kubrickovu opusu. Ključna scena filma je izazvala kontroverzije (morala biti digitalno ublažena da izbjegne zloglasni “NC-17” rejting) i teorije zavjere da je Kubrick, koji je umro prije kinopremijere, ubijen jer je “razotkrio moćnu elitu” (Iluminati).

Neovisno o tome ili baš zbog toga, Kubrick je u posljednjem remek-djelu, epitafu njegove karijere, stvorio snoliki, hipnotični, nadrealni doživljaj s kamerom koja lebdi poput duha i daje dojam “outer body” iskustva, tj. zlokobnim tonovima glazbe sa “satanističkim” pjevanjem unatrag, prekinutim udarcima žezlom od pod, sve u svrhe oslikavanja seksualnog rituala pred orgijanje po receptu Markiza De Sadea.

Scena je inverzija onog domjenka čiji su uzvanici nosili nevidljive maske, skrivajući pravo lice. Njezin eho proganja gledatelja i odzvanja sve do odjavne špice, poput udarca žezlom prenesena na ominozno zvučeću tipku klavira, posebice kad se Bill vrati kući i Alice mu ispriča sadržaje njezina sna koji ima dodirne točke s onim što je on proživio ili možda samo sanjao ili zamislio u bujnoj mašti.

“To je samo san”, veli Bill. Nije isključeno da su Billova lutanja samo “eyes wide shut” mjesečarenje, unatoč znakovitu prizoru nestale maske s maskenbala na jastuku pored usnule Alice koji signalizira njegovo buđenje. “Možemo biti sretni što smo preživjeli sve naše avanture, bile stvarne ili samo san”, govori Alice.

“Nijedan san nije nikad samo san”, nadoveže se Bill. “Najvažnije da smo sad budni”, rezimira Alice, netom prije nego što je film završio, a Kubrick zaklopio oči i mirno utonuo u vječni san, ostavivši šifru na jastuku za dekodiranje “Eyes Wide Shut”. Fidelio?