Preminula belgijska glumica Emilie Dequenne započela je karijeru divnom dramskom ulogom u "Rosetti" braće Dardenne, nagrađenom u Cannesu, a završila je nečim sasvim drukčijem – akcijskojunačkom izvedbom u žanrovskom ostvarenju "Nova pravila preživljavanja" ("Survivre"/"Survive") Frederica Jardina, mješavini apokaliptičnog "disaster" blockbustera, fantazije i "monster" horora s motivom borbe za opstanak.
To se poklapa s premisom ovog "B" filma o zamjeni magnetskih polova nakon čega se ocean povukao i potopio kopno, što se posljednji put dogodilo prije više od 700 tisuća godina, ali i oslobodio gladne člankonošce iz morskog bezdana. Podsjetimo, Dequenne je većinski glumila u (festivalskim) dramama ("Naša djeca", "Blizu"), iznimno rijetko u žanrovcima ("Vučje bratstvo"), a "Nova pravila preživljavanja" dođu kao Južni pol "Rosettinom" Sjevernom.
No, glumica je i ovdje dojmljiva, štoviše ona je – uz nesvakidašnju premisu i vizualni aspek – glavni razlog za gledanje filma koji se pojavio na hrvatskom "online" tržištu nakon jesenske premijere na "Halloween maratonu" u multipleksima "Cinestar". Uparen s "Terrifierom 3", "Pustom zemljom" i "Bagmanom", "Survive" je stršio na tom maratonu kao najmanje hororski uradak, ali i najzabavniji u nizu, izgledajući kao spoj "Geostorma", "Planeta tame" i "Podrhtavanja", neujednačen, no dovoljno funkcionalan.
Katastrofa je intimna, svedena na preživljavanje jedne obitelji, majke Julije (Dequenne), njezina supruga Toma (Andreas Pietschmann) i njihovo dvoje djece Cassie (Lisa Delamar) i Bena (Lucas Ebel) nakon što proslavu rođendana sina na brodu prekine kataklizma.
Sateliti se kao kometi ruše u more i obitelj zapne u oluji svih oluja. Familija uspijeva preživjeti neveru i idućeg jutra se budi na brodu nasukanom na pustinjoliku morskom dnu u nadrealnom "money shot" kadru, najboljem u filmu. "Tata, gdje je more?", pita sin kad vide da je ocean nestao i čini se kao da su završili na Marsu ili u pustinji iz "Pobješnjelog Maxa 2" i "Divlje ceste".
Postapokaliptični klasici evocirani su i pojavom agresivnog manijakalnog lutalice s "harpunom" (Arben Bajraktaraj) i ovaj ispada gori od stvorova iz dubina nalik rakovima koji napadaju preživjele radi hrane u zadnjoj trećini filma, nakon što preostali članovi familije krenu prema mini-podmornici gdje traže spas za nadolazeći potop kad se polovi opet zamijene i more se vrati u "normalu".
Stvorovi su trebali biti bolje iskorišteni, tenzija je mogla biti i opipljivija u drugoj polovici, a klinci raditi manje glupaste stvari tako tipične u širem žanru, ali film to kompenzira impresivnom fotografijom i scenografijom s nekim kadrovima van ovoga svijeta (privatni mlažnjak skinut s neba trune nasred pustinje, nasukani morski pas čekićar u lokvici vode).
Kad vidimo i bačve s otpadom, uredske stolice bez nogu, plastične boce..., jasno je da se "Nova pravila preživljavanja" usputno dotiču zagađenja oceana i klimatskih promjena. Međutim, u prvom planu priče je roditeljstvo i majčinstvo, što prizemljuje film i prelomljeno je u liku majke koja budi "survival" instinkte jedne Sarah Connor i Ellen Ripley kako bi zaštitila sina i kćer. Dequenne je vrlo uvjerljiva kao izranjavana, ali izdržljiva heroina. Lavovska uloga glumice je metafilmska i reflektira njezinu borbu protiv raka iz stvarnog života.
Komentari (0)
Komentiraj