StoryEditor
Film & TVCINEMARK NA FESTIVALU

‘Noć kraljeva‘: Priča iz zatvora kojim vladaju - zatvorenici

18. lipnja 2021. - 11:32

Obala Bjelokosti kinematografski je aktivna još tamo od šezdesetih godina prošlog stoljeća. Mala zapadnoafrička država sedamdesetih je isproducirala dobitnika Oscara u kategoriji stranog filma. Podsjetimo, "Crno-bijelo u boji", redateljski prvijenac kasnije slavnog Jean-Jacquesa Annauda, osvojio je zlatni kipić, i to u konkurenciji sa "Sedam ljepotica" Line Wertmüller.

Nakon toga Obala Bjelokosti je, ironično, tek tu i tamo postala filmski vidljiva sa skromnom produkcijom od nekih deset(ak) filmova po dekadi. Trebala je pričekati gotovo 50 godina do velikog povratka na svjetsku kinematografsku scenu, među ostalim i zbog političkih nemira početkom dvijetisućitih.

FILM: La nuit des rois; drama; Obala Bjelokosti, 2020. REŽIJA: Philippe Lacote ULOGE: Bakary Koné, Steve Tientcheu OCJENA: ****

Povratak se dogodio 2015., kad je politička drama "Run", debi Philippea Lacotea, uvrštena na Canneski festival, u program "Un Certain Regard Award" gdje je te godine prikazan i "Zvizdan".

"Run" je potom otrčao festivalski krug diljem svijeta, od Toronta nadalje, te postao drugi predstavnik Obale Bjelokosti za Oscara u povijesti zemlje. Do nominacija za zlatni kipić nije se dobacio, no već je i sve prethodno navedeno priličan uspjeh.

Prošle godine Obala Bjelokosti je ponovno bila zamijećena zahvaljujući Lacoteovu drugijencu "Noć kraljeva" ("La nuit des rois"/"Night Of The Kings"), premijerno prikazanom na festivalu u Veneciji. "Noć kraljeva" je također bila predstavnik Obale Bjelokosti za Oscara i film je ušao na užu listu za ovogodišnje oskarovske nominacije, tzv. "shortlist", ali na koncu nije bio i predložen za zlatni kipić.

Svejedno, "Night Of The Kings" pokazuje da se "Run" nije dogodio slučajno i da je Obala Bjelokosti s Lacoteom dobila festivalskog art filmaša ravnopravnog ostalim akterima "world cinema" scene Cannesa i Venecije s filmovima koji još uvijek djeluju poput daška kinematografske egzotike i osvježenja. S mjestom radnje, zatvorom "La Macu" postavljenim u srcu šume, "Noć kraljeva" sugerira žanrovski film, točnije "prison movie".

Film se čak i otvara na tragu žanrovskog kulta "Predator 2", s kamerom kako se podiže i prolazi iznad šume, dolazeći do poprišta priče, zatvora, jedinog na svijetu kojim upravljaju zatvorenici. Slijede kratke crtice o zatvoru. "Maca" je svijet s vlastitim pravilima i zakonima.

Prvi zakon je da "Dangoro", vrhovni gospodar, vlada zatvorenicima. Kad "Dangoro" oboli i više ne može vladati, mora oduzeti sebi život... Radnja započinje dolaskom novog zatvorenika u "La Macu", mladića bez imena (Bakary Koné). Zatvorenici mu požele dobrodošlicu u "five-star prison" i savjetuju kako je "bolje da pripazi na svoju guzicu".

Čini se da ćemo pratiti njegovo (ne)snalaženje i preživljavanje u zatvoru u stilu brojnih zatvorskih filmova, od "Leptira", "Bijega iz Alcatraza" i "Ponoćnog ekspresa" do "Iza rešetaka", "Iskupljenja u Shawshanku", "Plana za bijeg" i "Zakona jačeg". Međutim, u "Night Of The Kings" nedostaje trilerske dramske tenzije kakvu sa sobom automatski povlači klasični zatvorski film, iako zatvorom vladaju zatvorenici, što sugerira još veći stupanj potencijalnog nasilja i anarhije.

Nekako baš i ne strahujemo za život protagonista kojeg Blackbeard (Steve Tientcheu), ostarjeli i umorni "Dangoro" ovisan o maski za kisik, uzima pod svoju zaštitu, ali i, sukladno zatvorskoj tradiciji, pretvara u pripovjedača zvanog Roman, sa zadatkom da mora (is)pričati neku priču zatvorenicima za vrijeme noći crvenog Mjeseca.

"Ako želiš preživjeti, nemoj dovršiti svoju priču", savjet je za Romana. Ukratko ako završi prije izlaska sunca, bit će ubijen, odnosno što više priča, duže će ostati na životu, kao i Blackbeard na vlasti s obzirom na to da ga dvije zaraćene frakcije planiraju svrgnuti.

Možda je manjak tenzije i urgentnosti uvjetovan i manjkom karakterizacije glavnog lika o kojemu ne znamo ništa, niti njegovo ime, da bi se s njim povezali. Tko, dakle, očekuje standardni zatvorski žanrovski film, trebao bi ući u kino otvorena uma. Ipak, ispostavlja se da Lacoteu, kojemu je majka kao politička zatvorenica robijala u ovom zatvoru, ionako nije do zatvorskog filma, već nečeg sasvim drukčijeg.

Zatvor je samo ambijent priče o snazi pripovijedanja, interpretacije i mitomanije, inspirirane "Tisuću i jednom noći", s Romanom kao muškom verzijom Šeherezade. "Noć kraljeva", tako, postaje sličniji talijanskom festivalcu braće Taviani "Cezar mora umrijeti" kao spoj filma i teatra sa zatvorom kao pozornicom.

Okupljeni zatvorenici također postaju (svojevrsni) glumci, uživljavajući se u Romanovu improviziranu priču, glumeći, dajući glasove likovima. Priča se u formi kronike života mitskoga gangstera Zama Kinga vraća kroz stoljeća Obale Bjelokosti i prelama njezinu povijest nasilja od prošlosti do sadašnjosti između činjenice i fikcije, mita i stvarnosti.

Mala uloga Denisa Lavanta

U filmu snimljenom na francuskom jeziku malu ulogu ima kultni Denis Levant, kućni glumac Leosa Caraxa.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
27. srpanj 2021 00:19