Nemir iz naslova povijesne drame "Unrueh"/"Unrest" švicarskog redatelja i scenarista Cyrila Schäublina ima dvojako značenje. S jedne strane, takozvani nemir odnosi se na balansni kotačić unutar sata koji proizvodi monterka nemirnica Josephine (Clara Gostynski), jedna od zaposlenica tvornice za izradu satova u gradiću u dolini podno švicarskog planinog lanca Jura krajem 19. stoljeća.
"Balansni kotačić, spirala, zaprečni sustav, sve to stvara tik-takanje sata. Zajedno definiraju frekvenciju sustava i brzinu okretanja kazaljki. Nemirnica s oprugom pričvršćena je na steznu čahuru u sredini, a s vanjske strane na vijak...", Josephine tumači mehanizam ruskom geografu i kartografu Pjotru Kropotkinu (Alexei Evstratov).
Ukratko, mehanizam sata ne bi funcionirao bez nemira kao njegove pokretačke snage. S druge strane, naslov filma označava i društveni nemir, tj. bujanje anarhizma među radnicama tvornice, što će se odraziti na Kropotkina da i sam postane anarhist.
"Unrueh" je inspiriran memoarima jednog od najpoznatijih teoretičara anarhizma, ovjekovječenih u njegovoj knjizi "Sjećanja revolucionara".
"Otišao je u neku dolinu u Švicarskoj gdje žive samo urari i zemljoradnici, ondje je postao anarhist", likovi govore o Kropotkinu na početku filma i seciraju anarhizam. "Jeste li čule njihove ideje? Nešto poput komunizma, ali bez vlade. Žele izgraditi federaciju i decentralizirati vlast, stvoriti oblik lokalnih samouprava bez koncepta nacije, za razliku od Marxa i Engelsa koji nakon revolucije žele uspostaviti centralizirani oblik vlasti."
Schäublin je interesantno postavio "Nemir", nagrađen za najbolju režiju na prošlogodišnjem Berlinaleu, u sekciji "Encounters". Režiser je odrastao u obitelji švicarskih urara i to se osjeti u scenama minucioznog prikaza danas zaboravljene djelatnosti i umijeća konstruiranja satova s puno krupnih planova na podešavanje fragilnih vijaka, zupčanika i tome slično.
Mehanizam urarstva bolje je prikazan od anarhizma u filmu koji, unatoč redateljevim osobnim poveznicama, znade djelovati depersonalizirano, mehanički pa i razmjerno umjetno za jedan umjetnički uradak. Tome zasigurno pridonosi Schäublinova distancirana režija lišena emotivne konekcije s nekim likom, glumačka ekipa sastavljena mahom od neprofesionalnih glumaca te pomalo neprirodna digitalna fotografija i "cosplayerska" kostimografija na temu kasnog 19. stoljeća.
Pa ipak, "Unrueh" umije biti intrigantan u prelamanju urarstva i anarhizma, rane industrijalizacije i kapitalizma, tj. oslikavanju rađanja modernosti Zapadne Europe i svijeta. Vrijeme je novac i svaki radnik/radnica u tvornici je kotačić u stroju kapitalizma, ali i anarhičnog sata nepodešenog na tvorničko vrijeme kad se u njima javi otpor protiv nadzora i kontrole.
Priča lokalnog karaktera dodiruje se globalnog, od koordiniranog mjerenja svjetskog vremena do poruka kolega anarhista iz Amerike. Redatelj u povijesnom filmu daje širu sliku stvari koje dolaze (radnički pokreti, feminizam). Kazaljke sata pomiču se prema naprijed u "Nemiru".