Vodeći scenarist rumunjskog "novog vala" Razvan Radulescu ("Smrt gospodina Lazarescua, "4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana", "Utorak, nakon Božića", "Poza djeteta") još je jednom posjetio grad pod Marjanom i u hotelu "Pax" održao scenarističku radionicu "Split Script" u organizaciji Udruge Metonimija.

Ovo je bio četvrti po redu "Split Script", a treći sa slavnim Radulescuom u ulozi mentora. Radulescu je usmjeravao petero mladih filmaša izabranih među autorima koji su prijavili projekte za kratkometražne i dugometražne igrane filmove - dvoje iz Hrvatske i, prvi put na "Split Script" radionici, troje iz regije, točnije Makedonije i Albanije.

Oni su Hani Domazet ("Rasulo"), Josip Lukić ("Druga runda"), Milena Viitman ("Birthing"), Trifun Sitnikovski ("A Joke") i Elkjana Gjipali ("Second Chapter"). Polaznici su puni hvale na račun radionice i Radulescua kao mentora, a za "Slobodnu" su otkrili i o čemu se radi u njihovim filmovima, pa i još ponešto.

- Razvan ima fantastičnu sposobnost suptilnog ulaženja u tuđi scenarij, ali i tuđi mozak. Tih nekoliko savjeta su suho zlato i jednostavno mogu zaokružiti do kraja priču. Ima asketsko-produhovljeni pristup filmskoj umjetnosti i tuđim scenarijima, bez imalo arogancije detektira slabosti i nekim svojim pričama te natjera da razmišljaš ne samo o scenariju, nego zašto ti to sve uopće radiš.

"Drugi krug" je debitantski projekt dugog metra koji radim s producenticom Tenom Gojić iz Dinaridi filma, prošli smo razvoj projekta na HAVC-u, te bi sljedeće godine vjerojatno prijavljivali proizvodnju. Film prati dinamični odnos majke i sina unutar nekoliko dana kad se suoče s većom životnom nedaćom, rekao bih klasična art-house obiteljska crnohumorna drama s malog splitskog začina, možda malo pomaknutija, ali ništa previše – rekao nam je Lukić.

Pronalazak snova

- Split Script je sjajan zato što su ravnopravno u grupi od pet-šest potpuno različitih polaznika iz raznih država. Kao scenarist i pedagog, ali prvenstveno kao visoko senzibilan čovjek, Razvan je savršeno prepoznao što kome od nas treba u danom trenutku za razvoj scenarija. Referencama iz života i umjetnosti svakome od nas, ponaosob, nenametljivo je sugerirao ono što je smatrao da trebamo naglasiti ili ubaciti u scenarije.

Moj scenarij “Rasulo” (“Chaos”) se poprilično promijenio tijekom radionice, ali su srž i likovi ostali isti. Ostao je moj stil i način pisanja i promatranja svijeta, samo što je sada obogaćen novim situacijama i spoznajom da točno znam zašto sam prvu ruku napisala i što su i Antitalent produkcija i HAVC prepoznali u njemu.

Jako mi je drago da sam pričekala snimanje filma jer su likovi sazrijeli i ja skupa s njima i sada su dobili potrebnu novu perspektivu i svježinu. Nadam se da ću moći snimati na nekom otoku u Dalmaciji ili Kvarneru, jer je ideja i nastala na otoku Prviću. Budući da se Radulescu ne namjerava više dugo baviti poučavanjem/mentorstvom u ovom smislu, bilo bi sjajno da se ta prilika iskoristi sljedeće godine u sklopu Split Scripta udruge Metonimije – kaže nam Domazet.

Od Gjipali smo doznali kakvi su uvjeti za snimanje u Albaniji.

- U Albaniji trenutno postoji nekoliko produkcijskih kompanija i četiri velike kompanije za unajmljivanje opreme. Produkcijski troškovi su najniži u regiji, ima puno dobrih profesionalaca za sve filmske odjele i trenutno pokušavamo organizirati Tirana filmsku komisiju da bismo počeli promovirati Tiranu kao filmsku destinaciju i za strane produkcije.

Radimo na tome da formiramo poticaje za snimanje filmova, ali trenutno je taj plan još u fazi nacrta. Albanija godišnje proizvede jedan do dva igrana filma, a osim festivalskog kruga u zemlji nema kinodistribucije, osim Tirane. U protekle dvije godine mladi redatelji, među njima i moja generacija, napokon su počeli dobivati potporu za snimanje igranih filmova tako da željno iščekujem kako će festivalska publika i javnost primiti ovu novu generaciju albanskih filmaša – veli Gjipali, koja za temu filma nije uzela razvod nego što se događa nakon razvoda.

Pomaže ako ste otvoreni

- Iako je u Albaniji stopa razvoda dvostruko porasla u protekla dva desetljeća, ovo je priča o ženi koje je stavila svoje snove i ambicije po strani da bi podigla obitelj i brinula se za supruga. Kad joj je obitelj uništena, odluči se vratiti svojoj profesiji glumice, ali shvati da je prekasno da bi ostvarila svoje snove. Spozna da društvo nije otvoreno prema ženi u 50-ima koja želi započeti karijeru, pa i život kao slobodna žena.

Film govori o naporima žene da nadoknadi izgubljeno vrijeme i da ne odustane tako lako od svojih snova nego da i dalje pokušava, pa čak i da pronađe neke nove snove – naglašava Gjipali, čiji se film neće toliko promijeniti nakon radionice koliko će biti fokusiraniji i likovi će biti bolje napisani.

- Ovo je proces koji će vam pomoći samo ako ste spremni na to i otvoreni za promjene i poboljšanje scenarija – smatra Gjipali, koja je od Radulescua najviše naučila bolje analizirati što koristi njezinu liku, a što je beskorisno.

- Naučila sam kako se fokusirati na glavne likove i kako procijeniti odnose među likovima. Znala sam koju priču želim ispričati, a u nekim scenama se to nije odražavalo i onda mi je sve postalo jasnije. Također, davanje scenarija kolegama je poslužilo kao test priče na publici i uz to pomaže kod razvoja scenarija. Jako sam uživala u povratnim informacijama gospodina Radulescua i preporučila bih ovaj proces i konzultacije za scenarij svakom redatelju za prvi i drugi film – napominje Gjipali.

Sa Sitnikovskim i Viitman dotaknuli smo se "Medene zemlje" i upitali ih koliko je nominacija za Oscara pružila zamah makedonskoj kinematografiji.

- Mislim da nije samo nominacija za Oscara ta koja je pružila zamah makedonskom filmu. Stvar je u tome da je ”Honeyland” sam po sebi spektakularan film. Smatram da je bio dašak svježeg zraka i da je nadahnuo filmaše da snime drukčije i nekonvencionalne priče. Činjenica da je dobio međunarodna priznanja od festivala kao što je Sundance, Oscara i hrpe drugih je samo šlag na kraju – drži Sitnikovski.

- Nema sumnje da je pružila poticaj, i za buduće filmaše iz moje zemlje i za filmaše općenito, s obzirom da spaja dokumentarac i fikciju na majstorski i gotovo neprepoznatljivi način – dodaje Viitman.

Lociranje interesnih točaka

Oboje računaju na potporu Nacionalnog filmskog centra.

- Mogu se samo nadati da će se i ostvariti. Nadam se da ću izići s ove radionice s jakim scenarijem koji će naša Filmska agencija prepoznati i onda mu dati potporu da bi se film snimio kako treba – priželjkuje Sitnikovski, a Viitman je već dobila većinu sredstava.

Njihovi filmovi su manje ili više osobne priče.

- Za sebe mogu reći da čak i u situaciji koja je izmišljena svakako možete pronaći načina da dodate dio sebe u priču. I to se događa prirodno, jer ono što vas zanima u priči je obično nešto s čime se možete osobno povezati – ističe Sitnikovski, a Viitman se nadovezuje.

- Moj scenarij je jako osobna priča, možda i preosobna, stoga mi je ova radionica bila korisna jer mi je pomogla da se odmaknem od priče i da je sagledam sa distance, kao filmaš, da vidim koliko potencijala može imati ako je uspijem oblikovati unutar strukture kratkog filma, ako pri tome svoj osobni utjecaj ostavim po strani...

Radulescu i radionica su im, svakako, bili od velike pomoći.

- Bilo je zadovoljstvo raditi s Radulescuom. Duhovit je, pronicljiv i sposoban na stručan način izvući iz scenarija interesne točke koje smo svi imali u scenarijma, a pri tome nam je davao temelje da ih napravimo dubljima, jačima, emotivnijima, i štoviše, sinematičnijima – zadovoljan je Sitnikovski.

- Pokazalo se da je netko tko iznenađujuće dobro barata temama za koje nikad ne biste rekli da su mu bliske. Jako je sposoban kad treba pronaći slabosti u scenariju, odmah i bez nametanja i sile. Pomaže vam da sami dođete do te spoznaje. Svi su njegovi komentari bili korisni i otvorili su nove mogućnosti i smjerove za daljnji razvoj scenarija – zaključuje Viitman.